Inačica od 25. ožujka 2005. u 19:57 uredi Mir Harven (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke 3.737 edits tekst i cats		Inačica od 25. ožujka 2005. u 20:00 uredi ukloni ovu izmjenu Mir Harven (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, IP blok iznimke 3.737 edits slika Novija izmjena →
Redak 1: '''Zdravko Tomac''' (Garčin, Slavonski Brod 1937.), hrvatski političar i pisac. '''Zdravko Tomac''' (Garčin, Slavonski Brod 1937.), hrvatski političar i pisac. Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ bijaše jednim od uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon [[Josip Broz Tito\|Titove]] smrti. Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga [[Slobodan Milošević\|Slobodanom Miloševićem]], priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske). U doba [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećesiječanjskih izbora 2000. Tomac je opet na vlasti i u vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom članstva svoje stranke, kao i vodstvom koje je optuživao za neoboljševizam, služenje protuhrvatskim inozemnim središtima moći i demoralizaciju cijele zemlje, praćenu potiranjem hrvatskoga identiteta i servilnošću prema eurokratima. Osnovne točke prijepora bile su status hrvatskog [[Domovinski rat\|Domovinskog rata]], odnos prema Međunarodnom sudu u Haagu i položaj Hrvata u post-Daytonskoj [[Bosna i Hercegovina\|Bosni i Hercegovini]]. U jesen 2003. Tomac napušta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovakom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati; političku stranku lijevoga opredjeljenja, izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnoga programa. Iako su povijesne analogije osjetljiva stvar, HSD je u mnogim rješidbama blizak sada skoro zaboravljenima austromarksistima, najkreativnijem i najslobodoumnijem pokretu koji je djelovao unutar europske ljevice pred 1. svjetski rat.▼ [[Image:Tomac.jpg\|thumb\|Zdravko Tomac]] ▲~~'''Zdravko Tomac''' (Garčin, Slavonski Brod 1937.), hrvatski političar i pisac.~~ Diplomirao je na Ekonomskom, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. U doba SFRJ bijaše jednim od uglednijih političkih teoretičara jugoslavenskoga oblika socijalizma i protagonistom reformističkih snaga, a kao takav je sudjelovao u izradbi posljednjeg jugoslavenskog ustava, onoga iz 1974., kojim se decentralizacijom pokušala spasiti Jugoslavija od sukoba i raspada nakon [[Josip Broz Tito\|Titove]] smrti. Iako se nije izravno angažirao u javnosti tijekom agonije SFRJ i razmaha velikosrpskoga pokreta predvođenoga [[Slobodan Milošević\|Slobodanom Miloševićem]], priklonio se antidogmatskoj struji u SKH i sudjelovao u osnutku SDP-a (Socijaldemokratske partije Hrvatske). U doba [[Domovinski rat\|Domovinskoga rata]] Tomac obnaša dužnost potpredsjednika Vlade demokratskog jedinstva (1991.-1992.), a kasnije je zastupnik u Hrvatskom saboru (1993.-2003.) i potpredsjednik Sabora (2000.-2003.). Poslije trećesiječanjskih izbora 2000. Tomac je opet na vlasti i u vladi, no zbog svojih sve izraženijih rodoljubnih stavova i želje za reafirmacijom hrvatske samostalnosti i suverenosti dolazi u sukob s većinom članstva svoje stranke, kao i vodstvom koje je optuživao za neoboljševizam, služenje protuhrvatskim inozemnim središtima moći i demoralizaciju cijele zemlje, praćenu potiranjem hrvatskoga identiteta i servilnošću prema eurokratima. Osnovne točke prijepora bile su status hrvatskog [[Domovinski rat\|Domovinskog rata]], odnos prema Međunarodnom sudu u Haagu i položaj Hrvata u post-Daytonskoj [[Bosna i Hercegovina\|Bosni i Hercegovini]]. U jesen 2003. Tomac napušta SDP, a 2004. utemeljuje, zajedno s Jerkom Zovakom, stranku HSD-Hrvatski socijaldemokrati; političku stranku lijevoga opredjeljenja, izrazito nacionalne orijentacije i egalitarnoga socijalnoga programa. Iako su povijesne analogije osjetljiva stvar, HSD je u mnogim rješidbama blizak sada skoro zaboravljenima austromarksistima, najkreativnijem i najslobodoumnijem pokretu koji je djelovao unutar europske ljevice pred 1. svjetski rat. Zdravko Tomac je istaknut kao političar- od sudjelovanja u oblikovanju Ustava iz 1974. do osnutka HSD-a. No, njegova glavna djelatnost ipak leži u sferi političke publicistike, javne artikulacije nezadovoljstva mnogim pojavama u hrvatskom društvu (servilnost, korupcija, medijske manipulacije,..) i memoarsko-biografskoga spisateljstva u kojem je dao niz uspješnica. Tomac je objavio preko 20 knjiga, uglavnom na hrvatskom (no i dvije na engleskom i njemačkom) u kojima raspravlja o više tema, među kojima dominiraju: manevri i potezi prve hrvatske višestranačke vlade u kojoj je sudjelovao (1991.-1992.); perfidija, zabludjelost i makinacije svjetske politike u ratovima od 1991.; [[Velika Srbija\|velikosrpski]] projekt, njegova sadašnjost i budućnost; položaj Hrvata u ratnoj i poratnoj Bosni i Hercegovini, a napose u zemlji Tomčevih predaka, Bosanskoj Posavini; uloga [[Franjo Tuđman\|Franje Tuđmana]] u novijoj hrvatskoj povijesti. Dobar dio Tomčevih knjiga su kolaži sastavljeni od tekstova koje je auktor objavljivao kao komentare ili kolumne u dnevnim i tjednim novinama, no neke su i samostalni radovi, pisani kao knjige. Nemali dio njegova spisateljstva (npr. studije o federalizmu koje je objelodanio zajedno sa slovenskim politologom Cirilom Ribičičem) pripada prošlosti i od interesa je jedino za profesionalne proučavatelje propale SFRJ i njenih ideološko-ustrojbenih protimbi. Za šire čitateljstvo su svakako intrigantniji Tomčevi spisi s memoarskom notom koji se čitaju kao kronika burnoga doba stvaranja hrvatske države i borbe protiv srpskog imperijalizma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Tu prije svega valja izdvojiti «Iza zatvorenih vrata», 1992; «Tko je ubio Bosnu ?», 1994; «Kako se stvarala hrvatska država», 1996; «Prijepori o nacionalnom», 2003, te najartikuliranije Tomčevo djelo, Tuđmanova politička biografija, «Predsjednik: protiv krivotvorina i zaborava», 2004.

Zdravko Tomac: razlika između inačica