Razgovor:Monarhija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m razgovor |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
Kakve veze nasljedna monarhija ima sa kršćanstvom? Crkveno uređenje od početka je upravo eklatantan primjer izborne monarhije na svim razinama. Teza u tekstu je potpuno promašena. [[Suradnik:Zivac|Zivac]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Zivac|razgovor]])</small> 02:25, 10. listopada 2009. (CEST)
== sasvim promašen članak ==
Cijeli bi članak trebalo dobro pretresti pa onda ne bi ostalo ništa. Monarhija nije isključiva vladavina nego vladavina jednog čovjeka, doživotna vladavina. "Isključiva vladavina" ne znači ništa ako se ne kaže tko je i li što tu isključeno. A grčki oblik te riječi nije monarchia nego to treba pisati grčkom pismom. A ako već ne raspolažeš grčkim slovima, napiši to samosvjesno hrvatski (bez onog ch).
Užasno je nakaradno staviti poglavicu kao primjer monarha! Odmah to briši! Plemenska društva ne mogu biti monarhije jer još nisu klasno diferencirana.
Kao što reče ovaj prije mene, nije kršćanstvo uvelo nasljednu monarhiju. I prije njega većinu rimskih i grčkih monarha nasljeđivala su djeca ili najbliži srodnici. Suština ideje "vladar milošću Božjom" krivo je shvaćena i zloupotrebljavana. Izvorno, to je izjava poniznosti vladara, svjesnosti da da nije nimalo veći od drugih ljudi, da mu je vlast poklonjena odozgora i da ju nije ni zaslužio. I tek ju naknadno treba zaslužiti. Istina je da su neki monarsi to zamišljali kao da su oni bogovi na Zemlji, što je bio stav prije kršćanstva, ali su im u tome puno pomogli i loši tumači te ideje. A ideja je sama po sebi bila vrlo napredna i revolucionarna.
| |||