Urea: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 1:
[[Datoteka:Urea.png|mini|desno|Urea]]
'''Urea''' (novolat. < grč. : mokraća; '''karbamid''', '''mokraćevina''', CO(NH<sub>2</sub>)<sub>2</sub>, H<sub>2</sub>N-CO-NH<sub>2</sub>, CH<sub>4</sub>N<sub>2</sub>O, CON<sub>2</sub>H<sub>4</sub>, (NH<sub>2</sub>)<sub>2</sub>CO), NH<sub>2</sub>CONH<sub>2</sub>) je [[diamid]] [[Ugljična kiselina|ugljične kiseline]]. Urea je glavni otpadni proizvod deaminacije [[Aminokiseline|aminokiselina]] u [[Sisavci|sisavaca]].
==Osobine i svojstva==
Najvažniji je derivat ugljične kiseline. Bezbojni kristali, tale se pri 132,7°C, lako se otapaju u vodi i [[alkohol]]u.
:[[File:Urea Synthesis Woehler.png|none|380px]]▼
Urea je diamid jer se karbonilna skupina veže s dvije amino-skupine. Može se smatrati diamidom ugljične kiseline, dok je monoamid nestabilna karbaminska kiselina (N<sub>2</sub>NCOOH). Zbog svog odnosa prema karbaminskoj kiselini urea se često naziva karbamidom.
Urea je konačni dušični proizvod metabolizma [[Bjelančevine|bjelančevina]] u čovjeka i mnogih životinja, a nađena je i u nekim biljkama. Nastaje u [[jetra|jetri]] u [[Ciklus uree|ciklusu uree]], a iz tijela se izlučuje preko [[bubreg]]a s mokraćom. Odrastao čovjek je izlučuje urinom oko 28-30 grama uree u 1 danu (24h). Ona nastaje u jetrima iz [[amonijak]]a i [[Ugljikov dioksid|ugljikova dioksida]] ornitinskim ciklusom. Organizam sintetizira ureu iz [[amonijak]]a, produkta razgradnje proteina.
Zagrijavanje uree, raspada se na ugljikov dioksid i amonijak, što se zove „amonijačno vrenje“.
Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira iz amonijaka i [[ugljikov dioksid|ugljikovog dioksida]]. Godišnje se proizvede nekoliko 100,000,000 tona ureje. Više od 90% svjetske proizvodnje se koristi u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] kao [[umjetno gnojivo]].▼
Urea u tlu u reakciji s vodom prelazi u topljivu sol - [[amonijev karbonat]].
Hidrolizom uree nastaje amonijev karbonat.
==Dobivanje==
Prije razvoja tehničkih metoda sinteze i njene upotrebe, koji je uslijedio u novije vrijeme, urea je bila zanimljiva prvenstveno zbog toga što je ona glavni konačni produkt metabolizma dušika u sisavaca i izlučuje se u urinu.
Ureu je [[1773.]]g. [[Francuska|francuska]] kemičarka [[Hilaire Rouelle]] izolirala iz [[urin]]a, premda nije bila sve do 1799. potpuno karakterizirana niti imenovana ureom, kada je pobliže ispitana i određena su joj fizikalna svojstva. Prvi ju je vjerojatno sintezirao John Davy, brat Sir Humphrey Davya. On je 1811.g. načinio fozgen djelovanjem sunčanog svjetla na smjesu klora i ugljikova monoksida, a 1812.g. objavio da dobiveni produkt reakcijom sa suhim amonijakom daje krutu tvar, koja ne razvija ugljikov dioksid kad se na nju djeluje octenom kiselinom, pa prema tome nije amonijev karbonat. Svoj produkt Davy nije identificirao kao ureu, pa je zasluga za sintezu uree pripala [[Friedrich Wöhler]]u, koji je 1828.g. opazio da je produkt dobiven kuhanjem otopine amonijeva cijanata s vodom identičan s ureom izoliranom iz urina.
Urea je prva organska tvar (prvi sintetizirani organski spoj) dobivena sintezom od anorganskih tvari/spoja (amonijeva cijanata); tom je sintezom njemački kemičar F. Wohler [[1828.]]g. pobio dotadašnje mišljenje i vitalističku teoriju da organski spojevi mogu nastati samo od organizama (i u živim stanicama organizama) pod utjecajem i djelovanjem „životne sile“ i time utro put razvoju organske kemije.
▲Urea se za komercijalnu primjenu sintetizira
==Uporaba==
Industrijski se proizvodi u velikim količinama, a rabi se ponajprije kao koncentrirano umjetno dušično gnojivo (najčešće 46% vezanog dušika), koje biljke lako asimiliraju. Više od 90% svjetske proizvodnje se koristi u [[poljoprivreda|poljoprivredi]] kao [[umjetno gnojivo]].
Osim toga, služi kao jeftin izvor dušika u hranidbenim podlogama za industrijske mikrobne procese, za proizvodnju melamina, umjetnih smola (ureaformaldehidne smole), polimernih materijala (aminoplasti), ljepila, u manjoj mjeri lijekova i eksploziva te u kozmetici.
==Izvor==
* ''Tehnički leksikon'', Leksikografski zavod Miroslav Krleža; glavni urednik: [[Zvonimir Jakobović]]. Tiskanje dovršeno 21. prosinca 2007.g., Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 653717. ISBN 978-953-268-004-1, str. 931.
[[Kategorija:Kemija]]
[[Kategorija: Kemijski spojevi]]
| |||