Kraljevstvo Božje: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Flopy (razgovor | doprinosi)
m Uklonjena promjena suradnika Marijov, vraćeno na zadnju inačicu suradnika Addbot
Nema sažetka uređivanja
Redak 9:
 
Dvije su faze ostvarenja Kraljevstva Božjeg. Prva je već sada u zauzimanju za prave životne vrijednosti, a druga je dolaskom Isusa Krista ponovno na Zemlju, kada će se uspostaviti pravo Božje Kraljevstvo.
 
== Uvod ==
Okosnica i središte [[Isus|Isusova]] navještaja i djelovanja jest [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2054 kraljevstvo Božje] (hebr. malkut [[Jahve]], grč. basileia tou Theou). Kod [[Evanđelje po Mateju|Mateja]] stoji izraz "kraljevstvo nebesko", ali riječ "nebo" drugi je naziv za riječ "[[Bog]]", koju se u [[Judaizam|židovstvu]] izbjegavalo izreći iz strahopoštovanja pred Božjim otajstvom s obzirom na [[Deset Božjih zapovijedi|drugu zapovijed]]. Sam pojam kraljevstva Božjeg Isus nigdje izričito ne objašnjava, ne kazuje što je to kraljevstvo Božje, već ga najavljuje: "Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte [[Evanđelje|evanđelju]]!" (Mk 1, 15). Isus je nadovezivao svoju propovijed na raznolika shvaćanja kraljevstva Božjega, koja su određene skupine Židova imali o kraljevstvu (gospodstvu) Božjem. Isus navješta kraljevstvo Božje koje je plod milosne inicijative samoga Boga; ono je ponuđeno svima (osobito siromašnima, bolesnima, grešnicima, odbačenima - jednom riječju - marginaliziranima); ono se ostvaruje već ovdje i sada u i po osobi Isusa iz Nazareta Krista, a svoje će potpuno ostvarenje imati u budućnosti.
 
== Pojam i shvaćanje kraljevstva Božjeg ==
Izraz "kraljevstvo" suvremeni čovjek veže uz pojmove "vladavina", "vlast", "autoritet", a sve to povezuje s onim što mu ograničava slobodu i djelovanje te krši njegova ljudska prava. Za Isusovog suvremenika u pojmu kraljevstva Božjeg sažeta su sva njegova nadanja: Bog je pravedan vladar koji će donijeti utjehu bespomoćnima i uspostaviti u svijetu pravednost, mir, blagostanje ([[šalom]]). No, postojali su razni vidici pod kojima se promatrala stvarnost Božjeg kraljevstva: [[farizeji]] su ga shvaćali kao savršeno ispunjavanje Zakona; [[zeloti]] misle da je kraljevstvo Božje političko-religiozno i da se ono ostvaruje borbom protiv rimskih okupatora, nakon koje će Izrael vladati nad drugim narodima; apokaliptici ga prepoznaju kao dolazak "novog neba i nove zemlje".
 
== Isusov navještaj ==
Isusov se navještaj o Božjem kraljevstvu ne može svrstati u nijednu od navedenih skupina. Ono nije politička, nacionalna, ovozemna, ali ni čisto duhovna stvarnost. Kraljevstvo Božje djeluje u [[povijest]]i, no ono nije djelo čovjekova napora. Iako kraljevstvo koje Isus naviješta ne uspostavlja program društvenog uređenja, ono u korijenu mijenja političko-socijalnu nepravdu i [[nasilje]]. Isus se obraća onima koji su društveno i religiozno bačeni na rub društva, carinicima i bludnicama, onima koji ne poznaju zakon i upravo njima donosi radosnu vijest Kraljevstva.
 
Jedno od prvih obilježja kraljevstva Božjeg, koje Isus navješćuje, jest to da sam Bog dolazi ususret čovjeku i obraća mu se. Kraljevstvo Božje ne može biti uspostavljeno od ljudi, već može biti samo prihvaćeno kao dar Božji čovjeku. Isusove riječi i njegovo djelovanje donose novu sliku Boga: on je [[Bog Otac|Otac]] koji ulazi u ljudsku povijest, želi svakome biti bliz, osobito onima koju su se od njega udaljili, koji su odbačeni od strane religiozne zajednice i društva, koji nemaju drugog oslonca ni utjehe. Isus pokazuje lice [[Bog Otac|Boga Oca]], Boga koji je ljubav i traži odgovor ljubavi. Već se tu vidi Isusovo udaljavanje od ondašnjih židovskih predodžbi o kraljevstvu Božjem. Nadalje, Isus odbacuje ideju o osveti nad poganima i dijeljenje ljudi na one koji su grješni i one koji su pravedni: pred Bogom su svi grješni i potrebni su njegovog oproštenja i [[milosrđe|milosrđa]]. To je oproštenje ponuđeno svima, i Židovima i "poganima". U Isusovu navještaju stoji i jedan zahtjev: 'Obratite se i vjerujte evanđelju!' (Mk 1, 15) Treba priznati svoju grješnost, oraspoložiti se za prihvaćanje Božje volje i oproštenja. Obratiti se znači priznati svoju nemoć te staviti svoje pouzdanje u Oca nebeskoga, tražiti samo Boga i njegovo kraljevstvo. Onaj tko se odluči za obraćenje, stvara nove odnose: sa samim sobom, s Bogom te sa svojim bližnjima. Isus zahtjeva da živimo kao djeca Božja, kao sinovi Kraljevstva, sinovi [[ljubav]]i koja se očituje u odnosu prema bližnjemu, pa i prema neprijatelju. U Isusovu se pozivu prepoznaje hitnost poziva: Kraljevstvo je blizu, već ulazi u svijet. Iz toga se može zaključiti da Kraljevstvo nije samo eshatološka, buduća stvarnost koja će se ostvariti u bližoj ili daljoj budućnosti, već se govori o njegovom skorom ostvarenju: 'Približilo se kraljevstvo!' (Mk 1, 15). Isus poziva na budno iščekivanje Kraljevstva koje će sigurno doći, no ne govori o točnom vremenu, već poštiva vrijeme koje je Otac odredio. Međutim, dolaskom [[Isus]]a Krista u [[svijet]] došlo je u [[svijet]] i kraljevstvo Božje, ali na skriven, otajstven način. Ono se počinje ostvarivati već na zemlji, što je vidljivo iz Isusovih djela ([[Isusova čuda|čudesa]]). Isus je svojim učenicima govorio: 'Ako ja po [[Duh Sveti|Duhu Božjem]] izgonim đavle, zbilja je došlo vama kraljevstvo Božje.' (Mt 12, 28). Izgoni đavla, ozdravljenja bolesnih, oživljavanje mrtvih prema židovskom su shvaćanju početak ostvarenja budućeg spasenja, mesijanskog vremena.
 
== Isusova nekonvencionalna druženja ==
Isusov je navještaj Kraljevstva, osim čudesima, bio popraćen i njegovim nekonvencionalnim, i od strane nekih religioznih grupa neprihvaćenim, druženjem s javnim grješnicima (carinicima i bludnicama) i siromasima. S obzirom da je kraljevstvo Božje otvoreno svima, [[Isus]] ga želi navijestiti (i donijeti) upravo onima koji su u društvu odbačeni zbog svoje neimaštine, bolesti ili posla kojim su zarađivali za svakidašnji [[kruh]]. Siromašni su oni koji, osim što nemaju materijalnih dobara, nemaju ni osnovno ljudsko pravo i niječe im se svako dostojanstvo. Bolesnici su nerijetko smatrani od Boga prokletima, kao i siromašni, i oni su [[teret]] društva. To se osobito odnosilo na osobe koje su imale nekakav [[invaliditet]] od rođenja. Javni grješnici (carinici i bludnice) omalovažavani su zbog svoga posla. Carinici su smatrani izdajicama [[izrael]]skog naroda i prijateljima okupatora. Bludnice su se bavile prostitucijom jer nisu imale nikakve druge izvore prihoda od kojih bi mogle preživljavati (nerijetko i othranjivati svoju [[djeca|djecu]]). Oni se za Isusa čine osobito vrijedni poziva u kraljevstvo Božje. Isus s njima sjeda za stol, s njima blaguje i pije zbog čega i biva prozvan "izjelicom i vinopijom" (usp. Mt 11, 19). Isusu su drage upravo takve osobe koje svi odbacuju i smatraju otpadom društva. Prvotno je takvim ljudima ponuđena poruka o kraljevstvu Božjem u kojem vlada [[pravda]], a ne nepravde, prihvaćanje umjesto odbacivanja, i gdje ljubav izgoni mržnju, da im se da utjeha i probudi [[vjera]] u milosrdnog Boga Oca.
 
Ono što u bitnom obilježava Isusovo navještanje o Kraljevstvu jest i činjenica, da Isus oprašta [[grijeh]]e, odnosno čini ono što je jedino Bogu moguće činiti. Opraštati grijehe znači staviti se na istu razinu s Bogom, što je za [[Židov]]e bogohuljenje, a za to je u Zakonu propisana [[smrtna kazna]]. Opraštajući grijehe Isus pokazuje Boga kao onoga koji oprašta grijehe i ne gleda na čovjeka optužujućim pogledom, već očima milosrdnog Oca koji želi da svi ljudi prispiju u njegovo kraljevstvo.
 
Isus upravo u svojim riječima i djelima otkriva da je on drugačiji od svih ljudi, svih ustanova i religioznih stvarnosti Izraela. On je Mesija, [[Utjelovljenje|utjelovljeni]] Sin Božji poslan navijestiti Božje kraljevstvo i uprisutniti ga među [[ljudi]]ma kako bi svi imali udjela u njemu.
 
== Korištena literatura ==
 
* Walter Kasper, Isus Krist, Split, 1995.
* Alfred SCHNEIDER, Kristologija. Povijest i otajstvo Isusa Krista, Zagreb, 1982.
* Celestin TOMIĆ, Isus iz Nazareta - Prorok i Krist, Zagreb, 1991.
* [http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=2054 Ivan Karlić, Kraljevstvo Božje: neka obilježja Isusove prakse oslobađanja, u: Obnovljeni život, 59 (2004.) 2]
 
[[Kategorija:Isus]]
 
== Izvori ==