Sastanak u Karađorđevu: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
''' Pregovori u Karađorđevu ''', kod [[Vojvodina|vojvođanskog]] grada [[Bačka Palanka]] u [[Srbija|Srbiji]]
== Medijska pratnja ==
Sarajevski list "[[Oslobođenje (list)|Oslobođenje]]" sastanak naziva "tajnim" mada je [[Tanjug]] informaciju objavio istoga dana, odmah nakon sastanka. Sastanak je od političke oporbe i dijela medija proglašavan "tajnim" kako bi mu se oduzeo svaki legitimitet zastupanja nacionalnih interesa. Prikazalo ga se sumnjivim. Britanski [[BBC]]
== Teme razgovora ==
Redak 10:
}}</ref>
Oni koji inzistiraju na postojanju "dogovora " tvrde kako je Milošević na tim pregovorima zahtijevao sve teritorije na kojima su Srbi imali većinu. To je uključivalo npr. istočnu i zapadnu BiH. Po toj logici bi Tuđman i njegovo vodstvo osigurali dio BiH za Hrvate. Taj se dio prvenstveno odnosio na zapadnu Hercegovinu gdje su Hrvati imali apsolutnu većinu. Između takve proširene Hrvatske i proširene Srbije bi trebala biti mala muslimanska državica.
Oni koji negiraju postojanje dogovora ističu činjenicu da nije bilo '''nikakvog''' pisanog dokumenta o tom sastanku. [[Hrvoje Šarinić]], savjetnik Franje Tuđmana za vanjske poslove, koji je ujedno bio nazočan tom sastanku, izričito je u više navrata porekao postojanje bilo kakvog dogovora koji bi vodio podjeli [[Bosna i Hercegovina|Bosne i Hercegovine]] s Miloševićem.<ref name="nacional"> - {{cite web |date=27.01.2004|url = http://www.nacional.hr/articles/view/10862/|title = Trgovinu između Tuđmana i Miloševića spriječila je plitka Neretva|format = HTML |publisher = nacional| accessdate = 2008-02-14 | last=Robert Bajruši, |quote=}}</ref><ref name="europamagazine">{{cite web |date=2007 |url = http://europamagazine.info/sarinic.htm|title = Podjela BiH bila je nezaobilazna tema|format = HTML |publisher = europamagazine| accessdate = 2008-02-14 | last= |quote=}}</ref><ref name="24sata"> {{cite web |date=2007 |url = http://www.24sata.info/4439|title = Hrvoje Šarinić: "Podjela Bosne i Hercegovine bila je nezaobilazna tema"|format = HTML |publisher = 24sata| accessdate = 2008-02-14 | last=24sata |quote=}}</ref><ref name="domovinskirat"> {{cite web |date=Oct, 2007 |url = http://www.domovinskirat.com/content/view/2181/1009/lang,hr/|title = Šarinić za Dnevni avaz: Tuđman i Milošević, ali i Izetbegović, razgovarali o podjeli BiH|format = HTML |publisher = domovinskirat| accessdate = 2008-02-14 | last= |quote=}}</ref><ref name="ceeol"> {{cite web |date=Issue:1/2003|url = http://www.ceeol.com/aspx/issuedetails.aspx?issueid=d95c2a09-dcb7-4aa0-9b28-8027dada964b&articleId=5561ed06-7343-4153-b64d-ea39dacacdf3|title = Tuđman-Milošević pregovori u Karađorđevu:politički mit ili dogovor|format = HTML |publisher = pub| accessdate = 2008-02-14 | last= Lučić, Ivo; Busuladžić, Adnan; }}</ref>
Bez obzira je li bio postignut ikakav dogovor između Franje Tuđmana i Miloševića
Dokazi za dogovoreni rat i podjelu Bosnu i Hercegovine ne postoje, a i zdrav razum nameće sljedeće pitanje: Ako su se dogovorili, zašto je došlo uopće do agresije na Hrvatsku? Dogovor bi upravo to isključio, te podrazumijevao skupno djelovanje Hrvatske i Srbije protiv Bosne i Hercegovine. Uostalom, Hrvatska tada, u ožujku 1991. godine, Miloševiću uopće ne bi mogla predstavljati ravnopravnog partnera za razgovor o pothvatu takvih razmjera, zbog toga je bilo kakva mogućnost dogovora iskljuĉena. Kao najvažnije se mora napomenuti da je [[Velika Srbija|tadašnji plan srpskog vrha]] bio okupacija cijele BiH,<ref>Zdravko Tomac, Predsjednik:
Redak 20:
Ukoliko je postojao bilo kakav čvrsti dogovor o podjeli BiH brzo je napušten nakon što je Milošević izigrao Tuđmana pomažući [[etničko čišćenje]] Hrvata od strane Srba u tzv. ''[[RSK|Krajini]]'' i Istočnoj [[Slavonija|Slavoniji]] te teškim napadima na područje u okolici [[Dubrovnik]]a. Svi dokazi o navodnom "dogovoru" potječu iz glasina i tračeva osoba koje nisu bile nazočne sastanku.<ref name="sadkovich">
{{Citiranje knjige | first=James J. | last=Sadkovich | title=Tuđman, prva politička biografija | at= | pages=365-370 | location=Zagreb | publisher=Večernji posebni proizvodi d.o.o. | year=2010 | isbn=9789537313722 | url= | ref=refSadkovich2010}}</ref>
Nasuprot tome, činjenice govore nešto sasvim
Tzv. ''"dogovor u Karađorđevu"'' postao je [[dogma]] vjernicima u socijalističku [[SFRJ|Jugoslaviju]] i utemeljiteljski mit konvertitima iz komunističkog [[totalitarizam|totalitarizma]] u liberalnu [[demokracija|demokraciju]]..<ref name="Lučić">{{Citiranje knjige | first=Ivica (Ivo) | last= Lučić | title=Uzroci Rata, Bosna i Hercegovina od 1982. do 1991. godine | at= | pages=518 | location=Zagreb | publisher=Hrvatski Institut za povijest. | year=2013 | isbn=978-953-7892-06-7 | url= | ref=}}</ref>
== Povijesni kontekst sastanka u Karađorćevu ==
Jugoslavenskim komunističkim [[dogma]]tičarima bilo je odbojno pregovarati s prestavnicima novoizabranih hrvatskih vlasti
24. siječnja 1991. održan je sastanak Miloševića i [[Milan Kučan|Kučana]] gdje je praktično "dogovoren", "usuglašen", "prihvaćen" raspad Jugoslavije kroz odlazak Slovenije uz pravo Srba "da žive u
Hrvatska nije htjela ostati u Jugoslaviji bez Slovenije i morala je slijediti tempo izdvajanja koji je Slovenija postavila.Tuđman je tad azagovarao nepromjenjivost republićkih (avnojskih) granica, a kao odgovor na tezu o "pravu naroda" isticao je tada da će u tom slučaju i Hrvatska tražiti teritorije na kojima žive Hrvati. Nakon dogovora Kučana i Miloševića "savez zapadnih republika" prestao je postojati, a Hrvatska se našla sama nasuprot tzv. "Srpskom bloku". Taj dogovor i Izetbegovićeva kolebljivost primorali su Tuđmana da odustane od politike "saveza suverenih država"...<ref name="Lučić">▼
▲Hrvatska nije htjela ostati u Jugoslaviji bez Slovenije i morala je slijediti tempo izdvajanja koji je Slovenija postavila. Tuđman je
== Izvori ==
|