Josip Smodlaka: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m lektura |
|||
Redak 28:
==Životopis==
Josip Smodlaka rodio se 9. studenoga 1869. godine u Imotskom. Klasičnu gimnaziju završio je u [[Split|Splitu]] [[1887.]] godine. U višim razredima gimnazije postao je pristaša [[Stranka prava (Dalmacija)|Stranke prava]]. Doktorirao je pravo u [[Graz]]u [[1893.]] godine. Potom se vratio u Split gdje je radio kao odvjetnik. Preko Hrvatskog sokola u kojem je postao starješina, trudio se da što veći dio splitskih težaka tolomaša ([[autonomaši|autonomaša]]) pridobije za hrvatstvo. Izabran je u izvršni odbor dalmatinske Stranke prava [[1897.]] godine. Kao član dalmatinske Stranke prava zastupnik je u [[Dalmatinski sabor|Dalmatinskom saboru]] od [[1901.]] do [[1909.]] godine.Jedan je od inicijatora [[Politika novog kursa|politike novog kursa]]. Takvu orijentaciju predložio je u govoru u Dalmatinskom saboru [[1902.]] godine, kada je pružio ruku pomirenja [[Srbi|Srbima]] i [[Talijani|Talijanima]]. U kolovozu [[1905.]] godine osnovao je u Splitu [[Hrvatska demokratska stranka|Hrvatsku demokratsku stranku]], te u politički život uveo brojne dalmatinske težake, pa i veliki broj do tada nacionalno nesvjesnih tolomaša. Pokrenuo je i stranački list Sloboda.
Na izborima [[1910.]] godine, te [[1911.]] godine Josip Smodlaka je velikom većinom glasova izabran u [[Cislajtanija|austrijski]] parlament – [[Carevinsko vijeće]]. U parlamentu je održao više proturežimskih govora. Tako je 3. prosinca 1910. godine naglasio: »[[Austro-Ugarska|Zemlja]] je danas postala zemlja prosjaka bez svoje krivnje.« Prije [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] bio je više godina donačelnik Splita. Josip Smodlaka se u borbi za oslobođenje od Austro-Ugarske povezao s više kreatora svjetskog javnog mnijenja. Za vrijeme Prvog svjetskog rata vlast ga je kao veleizdajnika držala u zatočeništvu. Nakon raspada Austro-Ugarske općinsko vijeće izabralo je Josipa Smodlaku za načelnika Splita. Izabran je i u Središnji odbor [[Narodno vijeće SHS|Narodnog vijeća SHS]] u [[Zagreb|Zagrebu]], te za člana Zemaljske vlade za [[Kraljevina Dalmacija|Dalmaciju]]. U kritično vrijeme, kada je [[Italija]] okupirala sjevernu [[Dalmacija|Dalmaciju]] i približila se [[Trogir|Trogiru]], Vlada je tražila od Narodnog vijeća u Zagrebu ubrzanje ujedinjenja [[Država SHS|Države SHS]] s [[Kraljevina Srbija|Kraljevinom Srbijom]]. Nakon ujedinjenja nije želio ući u vladu. U ožujku [[1919.]] godine značajno je pridonio koncipiranju tzv. Pariškog prijedloga koji se protivio centralističkom uređenju države i zalagao za načelo samouprave. Sudjelovao je na mirovnoj konferenciji u Parizu 1919. godine. Na osnovi etnografske karte koju je dao američkoj delegaciji, [[SAD]] su Italiji predložile tzv. [[Woodrow Wilson|Wilsonovu]] liniju po kojoj je [[Kraljevina SHS|Kraljevini SHS]] trebala pripasti Dalmacija, [[Rijeka]], otoci i istočna [[Istra]]. Njegov utjecaj kod [[Britanci|britanskih]] i američkih stručnjaka zaslužan je što je (južna) [[Baranja]], da bi postala prostor za razvoj [[Osijek|Osijeka]], ušla u sastav Kraljevine SHS. Josip Smodlaka je u prosincu podnio ostavku kada je uvidio da je na djelu politika popuštanja Italiji.
Josip Smodlaka je [[1920.]] godine objavio svoj nacrt ustava, kojim se zalagao za široke unutarnje samouprave. Kako bi ga se udaljilo iz politike, vlast ga je imenovala na mjesto poslanika pri [[Vatikan|Vatikanu]], zatim u [[Berlin|Berlinu]] i [[Madrid|Madridu]]. Odmah po proglašenju [[šestosiječanjska diktatura|šestosiječanjske diktature]] [[1929.]] godine Josip Smodlaka je odbio nastaviti raditi kao diplomat te se vratio u Split gdje je radio kao odvjetnik i publicist.
Nakon talijanske fašističke okupacije [[1941.]] godine prefekt Splita Paolo Zerbino pozvao ga je, kao i više drugih intelektualaca i poznatih građana Splita, da dođe na sastanak radi razgovora o suradnji. Josip Smodlaka je pismeno odgovorio da odbija suradnju s okupatorom. Od početka rata pomagao je [[Drugi svjetski rat u Jugoslaviji|antifašističku borbu]], a nakon kapitulacije Italije u rujnu [[1943.]] godine zatražio od zapovjednika talijanske divizije Bergamo da pruži otpor Nijemcima ili preda oružje [[partizani|partizanima]]. U to vrijeme bio je predsjednik Narodnooslobodilačkog odbora Splita. Tada je, s nepune 74 godine, otišao na oslobođeni teritorij. Bio je vijećnik [[ZAVNOH]]-a i [[AVNOJ]]-a, te povjerenik za vanjske poslove [[Nacionalni komitet oslobođenja Jugoslavije|Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije]], kao i član Savezničke kontrolne komisije za Italiju. Njegovi razgovori s predstavnicima zapadnih medija dali su doprinos raskrinkavanju izdajničke uloge [[Draža Mihailović|Draže Mihailovića]], te teritorijalnih ambicija Italije. Poseban doprinos antifašističkoj borbi dao je kreiranjem [[Sporazum Tito-Šubašić|sporazuma Tito-Šubašić]], koji je u konačnici omogućio međunarodno priznanje nove [[Demokratska Federativna Jugoslavija|Federativne Jugoslavije]]. Nakon formiranja zajedničke vlade [[Tito]]-[[Ivan Šubašić|Šubašić]] [[1945.]] godine, Josip Smodlaka je postao ministar bez lisnice. Kada je uvidio da će do dogovora s Italijom oko razgraničenja teško doći, na vlastiti je zahtjev umirovljen. Umro je u Splitu 31. svibnja [[1956.]] godine. Pokopan je na [[Klis|Klisu]], rodnom mjestu svojih predaka, uz državne počasti.
== Djela ==
| |||