Pejo Šimić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 61:
== Rekli su o Šimiću ==
U Šimićevoj poeziji zrcali se Kačićeva jednostavnost, Prešernovo ljubovanje, Kranjčevićeva sentimentalnost, te Matošev bunt, prkos i domoljublje. '''''Marija Matošić, prof. Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah">Šimić, Pejo, ''Dah sudbine'', Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Glavna podružnica Zagreb, Zagreb, 1997., ISBN 953-6383-06-03</ref>
'''''
Najsrdačniju riječ zaslužuje svaki stih, svaka pjesma što jača, hrabri hrvatsko srce na otpor, što razvihoruje hrvatske pobjedničke čvrstine. Pejo je birao najbliže svome zamišljenom čitatelju. Posrećilo mu se. Izazvao je veliku pozornost. '''''dr. Vlado Pandžić Iz recenzije zbirci “Zov Hrvata bosanskog Posavlja”<ref>Šimić, Pejo, ''Zov Hrvata Bosanskog posavlja:domoljubne pjesme'', domovinska zajednica Bosanska Posavina - Zagreb, Zagreb, 1993., ISBN 953-6162-00-8, str. 78</ref>'''''
Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna) '''''O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac Iz recenzije zbirci “Čežnja”<ref name="ceznja"/>'''''▼
Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke. '''''publicist Ilija Zirdum Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah"/>'''''▼
▲Sve su Pejine pjesme u ovoj zbirci svojevrsna molitva da ne ostane ovako kao što je sada. Zbirku počinje s Bogom i završava s Bogom. Uvjeren je da je njegov Bog, Bog slobode, pravde, ljubavi i pravednog mira. Pejo moli kroz pjesmu, molitveno pjeva. On je živi dokaz da je “anima croatica secundum naturam religiosa (hrvatska je duša po svojoj prirodi pobožna) O. dr. Vjekoslav Lasić, dominikanac Iz recenzije zbirci “Čežnja”<ref name="ceznja"/>
▲Stih Peje Šimića je krik i glas vapijućeg u pustinji. On poput Ivana Krstitelja upućuje oštar prijekor, kako onima koji nas htjedoše uništiti, tako i svim bezobzirnim drznicima koji govore da ljube cijeli svijet, a glavu okreću od vlastite majke. publicist Ilija Zirdum Iz recenzije zbirci “Dah sudbine”<ref name="Dah"/>
Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije. prof. dr. Veronika Banaš Iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”<ref>Šimić, Pejo, ''Suza na zgarištu:domoljubne pjesme'', Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1995., ISBN 953-6268-04-03, str. 6</ref>▼
Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja. Krunoslav Šarić, glumac U zbirci "Vapaji"<ref>Šimić, Pejo, ''Vapaji'', HKD Napredak, Glavna podružnica Zagreb (etc.), Zagreb, 1999., ISBN 953-6383-09-8, str. 78</ref>▼
Pejo Šimić je u Hrvata dokazani pjesnik svojim mnogobrojnim objavljenim zbirkama. Već u djetinjstvu opterećen gubitkom rodnoga doma, protjeran, ucviljene duše pati za rodnom Posavinom, ali nosi tvrde gene hercegovačkih korijena pa se ne da slomiti, nego prihvaća cijelu Lijepu Našu kao svoju rodnu grudu, a svoj hrvatski narod i njegov jezik kao svoj u svim dijalektima. Njegova velika pjesnička duša grli sveukupni hrvatski korpus. dr. sc. Vlado Nuić Iz recenzije zbirci “Duša mi gori”<ref>Šimić, Pejo, ''Duša mi gori'', Ogranak matice Hrvatske Split, Split, 2013., ISBN 978-953-7797-29-4, str. 10</ref>▼
▲Pjesme Peje Šimića obuhvaćaju prostor cijelog hrvatskog etnikuma – Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i na njemu strahovita ratna zbivanja i sudbine ljudi. Pjesnikova “Suza na zgarištu” je i suza hrvatskog naroda, svih onih čiji je dom ruševina i zgarište, a u tome se i očituje lirsko obilježje njegove poezije. '''''prof. dr. Veronika Banaš Iz recenzije zbirci “Suza na zgarištu”<ref>Šimić, Pejo, ''Suza na zgarištu:domoljubne pjesme'', Riječki nakladni zavod, Rijeka, 1995., ISBN 953-6268-04-03, str. 6</ref>
'''''
▲Šimić nudi ljepotu spoznaje da je, uz čuvanje obraza svog i svojeg naroda, ljubav, koja nas čini sretnicima ili nesretnicima, vitezovima ili slugama, ljepotanima ili nakazama, najvredniji razlog istinskog čovjekovog postojanja. '''''Krunoslav Šarić, glumac U zbirci "Vapaji"<ref>Šimić, Pejo, ''Vapaji'', HKD Napredak, Glavna podružnica Zagreb (etc.), Zagreb, 1999., ISBN 953-6383-09-8, str. 78</ref>
'''''
▲Pejo Šimić je u Hrvata dokazani pjesnik svojim mnogobrojnim objavljenim zbirkama. Već u djetinjstvu opterećen gubitkom rodnoga doma, protjeran, ucviljene duše pati za rodnom Posavinom, ali nosi tvrde gene hercegovačkih korijena pa se ne da slomiti, nego prihvaća cijelu Lijepu Našu kao svoju rodnu grudu, a svoj hrvatski narod i njegov jezik kao svoj u svim dijalektima. Njegova velika pjesnička duša grli sveukupni hrvatski korpus. '''''dr. sc. Vlado Nuić Iz recenzije zbirci “Duša mi gori”<ref>Šimić, Pejo, ''Duša mi gori'', Ogranak matice Hrvatske Split, Split, 2013., ISBN 978-953-7797-29-4, str. 10</ref>
'''''
== Izvori ==
{{Izvori}}
| |||