Liturgijska glazba: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
|||
Redak 3:
U saborskoj konstituciji o svetoj liturgiji, [[liturgija]] je «vrhunac kojemu teži djelatnost Crkve, a ujedno je i izvor iz kojeg proistječe sva njezina snaga». Glazba, a posebno [[pjevanje]], zauzima veliku važnost u liturgijskom slavlju jer je ujedno i sastavni dio same svečane liturgije.
[[Datoteka:Council of Trent.JPG|thumb|[[Tridentski sabor]].]]
Prema 112. čl. Konstitucije: «glazbena je baština opće Crkve blago neprocjenjive vrijednosti jer se ističe između ostalih izraza umjetnosti posebno time što sveto pjevanje, združeno s riječima, tvori potrebiti i sastavni dio svečani liturgije». Ovaj članak opisuje dostojanstvo svete glazbe, u kojoj Crkva vidi «sveti znak». Stvarna vrijednost svete glazbe sastoji se u činjenici da nas ona uvodi u molitvu Crkve. Moglo bi se reći da je crkvena glazba svojevrstan sakrament tj. čujni znak nevidljivih duhovnih vrijednosti. Ona je povezana s nadahnutim riječima [[Biblija|Biblije]]. Svrha «svete glazbe», također prema ovom članku, jest: «slava Božja i posvećenje vjernika». «Liturgijski čin poprima plemenitiji oblik kad se obavlja pjevanjem…» (čl. 5. Musica sacra). U prvom redu treba se pjevati sve ono što samo po sebi zahtijeva glazbu npr. [[psalam]] nakon prvog čitanja svakako treba pjevati kod svečane [[Sveta
«Neka neprestano napreduju pjevački zborovi … neka se biskupi i ostali pastiri duša brinu da sva zajednica vjernika … može vršiti svoju djelatnu službu, koja se vrši pjevanjem…» (čl. 114. iste Konstitucije). Vjernici ne bi smjeli više prisustvovati kao «nijemi gledaoci», već svojim [[glas]]om i [[pjesma|pjesmom]] moliti i davati hvalu [[Bog]]u. Potiče se na čuvanje i promicanje svete glazbe napretkom [[Pjevački zbor|zbor]]ova, posebice onih u [[katedrala]]ma i brigom duhovnih pastira.
Redak 11:
«…Gregorijansko pjevanje u liturgijskim činima … ima prvo mjesto. Druge se vrste svete glazbe, osobito [[polifonija]], nikako ne isključuju iz bogoslužja…» (čl. 116.). [[Gregorijansko pjevanje]] je najvrjednija baština Crkve. Ono svojom ljepotom i duhovnim karakterom zauzima prvo mjesto u crkvenoj glazbi uopće. Nadalje, crkva dopušta i polifoniju «samo ako posjeduje odgovarajuća svojstva za upotrebu u bogoslužjima»; tu se misli na višeglasno «a capella» pjevanje. Sve u svemu, treba omogućiti vjernicima sudjelovanje u pjevanju usklika, odgovaranjem, antifonama, psalmima itd.
Pučke pobožnosti su sve više kroz [[povijest]] ulazile u molitveni život vjernika i nekako se udaljavale od liturgije, u prvom redu zato što se slavila na njima nerazumljivom [[latinski jezik|latinskom jeziku]] npr. [[križni put]], [[krunica]]… Skladbe koje nemaju strog liturgijski karakter mogu se pjevati na takvim pobožnostima, ali se ne bi smjele izvoditi prilikom liturgijskog čina. Toga pravila se mnogi zborovi ne drže pa umjesto da se izvode naše stare (ali i vrlo vrijedne) pučke popijevke, izvode se tzv. [[Šansona|šansone]] (strane pjesme prevedene na hrvatski).
== Instrumenti u crkvenoj glazbi ==
| |||