Inačica od 5. lipnja 2013. u 10:43 uredi IvonaB2.2 (razgovor \| doprinosi) 84 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 5. lipnja 2013. u 13:58 uredi ukloni ovu izmjenu IvonaB2.2 (razgovor \| doprinosi) 84 edits Nadopunjenje Novija izmjena →
Redak 4: U jednom 7.000 godina starom grobu u Emiratu [[Umm al-Quwain\| Umm al-Quwain]] ([[Ujedinjeni Arapski Emirati\|Ujedinjeni Arapski Emirati]]) su istraživači 2012. otkrili bisere. Taj nalaz dokazuje da su stanovnici Arapskog poluotoka već za vrijeme ranog neolitika ronili i vadili školjke, 2.500 ranije nego šta se do tada pretpostavljalo. Prve predaje u kojima se spominju biseri potječu iz kineske Knjige povijesti Shu Kinga iz 2206.godine pr. Kr. („...kralj Yu dobiše bisere kao danak rijeke Hwai...“) U [[Stari vijek\|Starom vijeku]] su biseri bili vrlo cijenjeni, bez obzira da li se radilo o Arabiji , Perziji ili Indiji. U islamskim zemljama biseri simboliziraju djevičanstvo. Za kurdske mističare je biser :„ ~~embrij~~Embrij koji spava na dnu školjkine maternice.“ Kod starih rimljana i grka su biseri bili podjednako cijenjeni. Rimljani su preuzeli od grka ime Margarita šta je istovremeno bilo i ime za ljubavnicu. Čitav niz školjki je kasnije dobio dodatak latinskog naziva margaritifera, pojam koji je do danas sačuvan u imenu cvijeta Margareta. U većini kultura biser je imao i ima simbolički karakter. U Kini biseri simboliziraju bogatstvo, mudrost i dostojanstvo; u Japanu sreću, u Indiji bogatstvo djecom, u mnogim djelovima svijeta suze. U arapskim kulturama se često žene uspoređuju sa biserima, kao i djelovi njihovog tijela npr. zubi. Osim toga se vjeruje da biseri djeluju afrodizijački , ali i da liječe [[Melankolija\|Melankoliju]] i ludilo. Redak 18: Henry A. Hänni, profesor znanosti o dragom kamenju na Universitetu Basel i Jochen Schlüter, ravnatelj Mineraloškog Muzeja u Hamburgu pretpostavljaju da su za nastank bisera odgovorne ozlijede u tkivu plašta školjke. Na različite nezacijeljene ozlijede, npr.uzrokovane Parazitima koji se duboko ubuše, reagira epitelno tkivo cistama. Kalcijev karbonat, materijal od kojeg se sastoje ljušture, taloži se sloj po sloj u cisti i tako nastaje biser. == Sastav == Biser ima kristaličnu strukturu i sastoji se, kao i ljuštura, od 80 -92% Kalcijum karbonata (CaCO3) u njegovom primarnom obliku koji se zove Argonit. Osim toga se sastoji malim dijelom od sekundarne forme Kalzijum karbonata, Kalcita, te još od malog dijela vode. Kristali rastu u obliku pločica i slojevito su nanizani, kad biser u sredini prepolovi vide se slojevi koji izgledajukao prstenovi stabla. Pločice su pričvršćene organskom mješavinom od bjelančevina i konhiolina. Na taj su način biseri vrlo otporni na udarce i nelomljivi. Sastavni djelovi sedefa i bisera su indetični, razlikuju se samo po količini sastavnih elemenata, sedef se npr. sastoji od više vode. Biseri su tvrđi i otporniji od sedefa. Po [[Tvrdoća\|Mohsovoj ljestivci]], koja se upotrbljava u [[Mineralogija\|Mineralogiji]], iznosi njihova tvrdoća 3,4-4. Kako biseri nastaju u prirodi nije potpuno jasno. Pretpostavljalo se da je zrnce pijeska koje prodire u unutrašnjost školjke uzročnik, teza koju ja znanost odbacila. Činjenica je da zrnce pijeska nema nikakvog utjecaja na promjene u unutrašnjosti školjke pošto je školjka naviknuta na život na morskom dnu. Sjaj bisera nastaje zbog refleksije i loma svjetla na kristalnim granicama Kalzijum karbonata i molekulama vode koje su to pohranjene. Sjaj je finiji što su slojevi tanji (interferencija). Biseri se nakon određenog vremena počinju sušiti šta uzrokuje promijenu organski sastojaka i početak proces starenja. Boja bisera (od bijelih preko žutih do roza i sivih ) ovisi o vrsti biserne školjke, životnom prostoru i temepraturi vode. Biseri se mogu izvan školjke bojati svim bojama, ali oni ne podnose vrućinu kao ni dodir sa lužinama ili kiselinama. Henry A. Hänni, profesor znanosti o dragom kamenju na Universitetu Basel i Jochen Schlüter, ravnatelj Mineraloškog Muzeja u Hamburgu pretpostavljaju da su za nastank bisera odgovorne ozlijede u tkivu plašta školjke. Na različite nezacijeljene ozlijede, npr.uzrokovane Parazitima koji se duboko ubuše, reagira epitelno tkivo cistama. Kalcijev karbonat, materijal od kojeg se sastoje ljušture, taloži se sloj po sloj u cisti i tako nastaje biser. == Nazivi == Line 54 ⟶ 55: Za uzgoj bisera u moru koriste se školjke Pinctada. Englesko ime pearl oyster se pogrešno prevodi kao biserna ostriga. Školjke bisernice nemaju neikakve veze sa, kao delikatese poznatim, Ostrea edulis ( europska kamenica) ili sa Crassostrea gigas ( pazifičkom, japanskom kamenicom , oni pripadaju familiji Pteriidae. Školjke u kojima se uzgajaju biseri: "'''Pinctada martensii"''' (Dunker 1872 ) Ova se školjka nalazi na jugu Japana. Školjka je oko 8 cm velika i naziva se Akoya (japanisch: ako „mein Kind“ ya „zeigt die zuneigung“). Biseri ove školjke mogu biti 12mm veliki. U Japanu se koriste već preko 100 godina za uzgoj bisera, u Kini tek od 1980. "'''Pinctada maxima" '''(Jameson, 1901) Ova je školjka posebno velika, može biti teška do 5 kg. Ovih školjki ima u istočnom Indijskom oceanu sve do zapadnog Pacifika. Biseri ove školjke mogu bit 20mm veliki. "'''Pteria penguin"''' (Roeding, 1798) Pteria penguin je rasprostranjena u Crvenom moru, Perzijskom zaljevu, Indijskom oceanu i tropskom zapadnom Pacfiku. Ova se školjka naziva i crnom krilatom školjkom. U njoj se uzgajaju, kao i u Pinctada margaritifera, najpoznatiji crni biseri. "'''Pinctada margaritifera"'''( Linnaeus, 1758 ) Ova je školjka rasprostranjena na sjevernoj obali Afrike, u Crvenom moru , u Perzijskom zajevu, Indijskom oceanu te u zapadnom i srednjem Pacifiku. Radi se o grupi školjki koje se međusobno razlikuju: Pinctada margaritifera cumingi tzv. Crnousta školjka bisernica, školjka koja je rasprostranjena u polinezijskom moru u kojoj se uzgaja Tahiti biser. "'''Pinctada radiata"'''( Leach, 1814 ) prostranjena je u Perzijskom zaljevu, Crvenom moru i Indijskom ozeanu i od građnje Suezskog kanala čak i u Sredozemnom moru. Svi antički biseri potječu iz ove školjke bisernice. Kultiviranje i uzgoj ovih bisera je neznatan. Ali prorodni biseri ove školjke bisernice su još uvijek vrlo vrijedni. "'''Pincatada imbricata"''' (Röding, 1798) ovu je školjku Kolumbus otkrio u Venecueli. Naziva se i Atlantičkom školjkom bisernicom jer je rasprostranjena u zapadnom Atlantiku ( Bermuda, Florida i sjever Južne Amerike ). Ovaj biser se ne kultivira i važi kao iskorijenjen. "'''Pinctada fucata" '''( Gould, 1857 ) bi mogla kao najvažnija školjka bisernica ući u povijest uzgoja bisera. Sa ovom školjkom je japanac Mikimoto započeo sa uzgojem bisera na početku 20.stoljeća i njima otvorio tržište za prodaju istih. Poznata je i pod imenoma Akoya – školjka ( Akoya oyster). Ime pinctada fucada nije znanstveno čvrsto. Prostranjena je u vodama oko Japana, Kine, Taiwana,te Vijetnama i Australije. "'''Pinctada mazatlanica"''' (Hanley, 1855)se naziva i Lapaz – Bisernica. Najpoznatiji polubarokni biseri na svijetu koji ima oblik suze, La Peregrina, potječe iz ove školjke. Ova je školjka rasprostranjena od zapadne obale Mexika do Perua. Ona može narasti do 20 cm. Prirodni biseri mogu biti 10mm veliki, bijeli ili tamni. Line 71 ⟶ 72: {{Link FA\|hy}}. == Izvori == * [http://www.gemexpert.ch/about-us/ Gemexpert/Henry A.Hänni] * [http://www.farlang.com/gemstones/streeter_pearls_and_pearling/page_049 Pearls and Pearling life] by Edwin Streeter

Biser: razlika između inačica