Parafilija: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 26:
'''Parafilija''' ili '''Patološka seksualna sklonost''' je naziv koji obuhvaća mentalne poremećaje koji se očituju u ponavljajućim i intenzivnim fantazijama koje uzrokuju seksualno uzbuđenje, porive ili ponašanja što uzrokuju poteškoće u seksualnom životu i u drugim područjima života pacijenta; mogu uključivati nežive objekte, djecu, odrasle osobe koje nisu suglasne sa takvim pristupom, ili uključuju ozljeđivanje, patnju i ponižavanje samog sebe ili partnera.<ref>http://www.merckmanuals.com/professional/psychiatric_disorders/sexuality_and_sexual_disorders/paraphilias.html?qt=paraphilia&alt=sh George R. Braun za "The Merck Manual for Health Professionals", ver. 2007., pristupljeno 10.6.2013. </ref> Stariji termin je "neprirodno spolno ponašanje"; socijalno konzervativni psihoterapeuti ga ponekad i danas koriste.<ref>http://atthewell.net/tom-josephs-blog/sexual-addiction-by-tom-joseph-ph-d-l-c-p-c-licensed-clinical-pastoral-counselor-atthewell-net/</ref> Sigmund Freud je u svojim djelima koristio naziv "perverzija"<ref>http://www.freud.org.uk/education/topic/10575/subtopic/40013/</ref>, kojega stručnjaci danas rijetko koriste.
Parafilija je [[Grčki jezik|grčka]] riječ od ''para'' παρά = osim i '-philia' φιλία = [[ljubav]]) i opisuje seksualnu žudnju kao odgovor na seksualni objekt ili situacije koje mogu interferirati sa kapacitetom recipročne seksualne aktivnosti. ''Parafilija'' također može implicirati ne-većinske seksualne prakse bez da nužno implicira disfunkciju ili [[moral]]nu devijantnost.▼
Često - i po mnogo puta dnevno - [[Samozadovoljavanje|samozadovoljavanje]] je uobičajeni element parafilija. Parafiličke fantazije znadu biti vrlo elaborirane, i obuhvaćati elemente više parafilija (npr. pacijent kojega uzbuđuje samozadovoljavanje na javnom mjestu pred djecom), te složene parafiličke rituale koji često uključuju i druge osobe - sudjelovale one u tome dragovoljno ili protiv volje. Parafilije su mnogo učestalije kod muške populacije. Uglavnom počinju u pubertetu i adolescenciji, te su u pravilu povezane sa događajima u ranom djetinjstvu <ref>http://www.health.am/psy/paraphilia, pristupljeno 10.6.2013. </ref> <ref>http://www.mentalhelp.net/poc/view_doc.php?type=doc&id=29729, pristupljeno 10.6.2013.</ref>▼
U nekim slučajevima može prakticiranje parafiličkih sklonosti predstavljati kazneno djelo; pri tome se pacijent u pravilu ostaje i nadalje [[Deliktna sposobnost|uračunjiv]] u [[Kazneno pravo|kaznenopravnom]] smislu, bez obzira što je psihički bolestan - naime za tzv. "neubrojivost" je potrebno da počinitelj uopće nema spoznajnih i/ili voljnih kapaciteta da izbjegne činjenje djela. Tipičan primjer je pedofilija, čijim pojavnim oblicima Kazneni zakon RH iz 2012. god. posvećuje čak 9 članaka <ref>http://www.zakon.hr/z/98/ članci 158. - 166. </ref>; kažnjivo je realizirati i egzibicionizam i froterizam - što isti Kazneni zakon regulira kao "bludne radnje" u članku 155.▼
== Povijest pojma ==
Iako se ova kovanica često pripisuje [[seksologija|seksologu]] [[John Money|Johnu Moneyu]], termin je uveo hrvatski židovski seksolog [[Friedrich Salomon Krauss]] u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], po prvi put populariziran od [[beč]]kog psihoterapeuta [[Wilhelm Stekel|Wilhelma Stekela]] (u knjizi ''Seksualne aberacije'') 1925. godine, od [[Grčki jezik|grčkog]] ''para-'' (mimo) + ''philos'' ([[ljubav]]). Nije široko rabljen do [[1950-ih]], te je prvi put rabljen u "Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders" ([[DSM]]) [[1980]]. Korišten je također od strane [[Sigmund Freud|Sigmunda Freuda]].▼
== Medicinski aspekti ==
Kod parafilija se seksualna gratifikacija postiže pomoću čina koji se razlikuju od uobičajenog spolnog čina (umjesto koitusa, imamo npr. čin mazanje izmetom) i/ili se postiže u odnosu na objekt koji se razlikuje od seksualnog partnera (npr. osobu seksualno uzbuđuju konji).
Medicinska struka prepoznaje razliku u intenzivnosti parafiličkih sklonosti. Kod "opcionalnih" parafilija, pacijent osjeća snažni poriv prema parafiličkim aktivnostima, ali ima također sklonost normalnim seksualnim aktivnostima. Kod "preferiranih" parafilija, osoba je mnogo sklonija seksualnom uzbuđenju kojega se postiže parafiličkim načinom, ali još uvijek može sudjelovati u normalnoj seksualnog aktivnosti. Kod "ekskluzivnih" parafilija pacijent više uopće ne može postići seksualno uzbuđenje drugačije nego u kontekstu parafilije. Kod pojedinca se ovaj intenzitet može mijenjati tijekom vremena.<ref>https://www.meducation.net/community_notes/8946-Paraphilia Meducation - Resources: Parafilia, pristupljeno 25.6.2013. </ref>
▲Često - i po mnogo puta dnevno - [[Samozadovoljavanje|samozadovoljavanje]] je uobičajeni element parafilija. Parafiličke fantazije znadu biti vrlo elaborirane, i obuhvaćati elemente više parafilija (npr. pacijent kojega uzbuđuje samozadovoljavanje na javnom mjestu pred djecom), te složene parafiličke rituale koji često uključuju i druge osobe - sudjelovale one u tome dragovoljno ili protiv volje. Parafilije su mnogo učestalije kod muške populacije. Uglavnom počinju u pubertetu i adolescenciji, te su u pravilu povezane sa događajima u ranom djetinjstvu <ref>http://www.health.am/psy/paraphilia, pristupljeno 10.6.2013.
Međunarodna klasifikacija bolesti svrstava parafilije u grupu [http://hr.wikipedia.org/wiki/MKB-10_poglavlje_V:_Mentalni_poreme%C4%87aji_i_poreme%C4%87aji_pona%C5%A1anja#.28F60-F69.29_Poreme.C4.87aji_li.C4.8Dnosti_i_poreme.C4.87aji_pona.C5.A1anja_odraslih "Poremećaji spolne sklonosti"] (šifre bolesti koje počinju sa F65).
▲Parafilija je [[Grčki jezik|grčka]] riječ od ''para'' παρά = osim i '-philia' φιλία = [[ljubav]]) i opisuje seksualnu žudnju kao odgovor na seksualni objekt ili situacije koje mogu interferirati sa kapacitetom recipročne seksualne aktivnosti. ''Parafilija'' također može implicirati ne-većinske seksualne prakse bez da nužno implicira disfunkciju ili [[moral]]nu devijantnost.
==
▲Iako se ova kovanica često pripisuje [[seksologija|seksologu]] [[John Money|Johnu Moneyu]], termin je uveo hrvatski židovski seksolog [[Friedrich Salomon Krauss]] u [[19. stoljeće|19. stoljeću]], po prvi put populariziran od [[beč]]kog psihoterapeuta [[Wilhelm Stekel|Wilhelma Stekela]] (u knjizi ''Seksualne aberacije'') 1925. godine, od [[Grčki jezik|grčkog]] ''para-'' (mimo) + ''philos'' ([[ljubav]]). Nije široko rabljen do [[1950-ih]], te je prvi put rabljen u "Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders" ([[DSM]]) [[1980]]. Korišten je također od strane [[Sigmund Freud|Sigmunda Freuda]].
▲U nekim slučajevima može prakticiranje parafiličkih sklonosti predstavljati kazneno djelo; pri tome
Parafilije kod kojih ne postoji veća društvena opasnost - što je redovito slučaj ukoliko parafiličke sklonosti ne uključuju maloljetne osobe ili odrasle koji nisu suglasni sa takvom vrstom kontakta - u pravilu nisu pravno sankcionirane.
== Moralni aspekti ==
Praktično sve parafilije se u praktično svim kulturnim i vjerskim tradicijama smatraju nemoralnim i neurednim porivima.
Prema Katekizmu katoličke crkve iz 1994. godine, spolnost "postaje osobnom i stvarno ljudskom kad je integrirana u odnos osobe s osobom"; jaki porivi koji vode prema neljudskim objektima, nasilju, samoozljeđivanju, koji uključuju djecu ili nesuglasne osobe, smatraju se suprotnima kreposti (vrlini) tzv. spolne čistoće: "svojevoljno služenje spolnom sposobnosti izvan normalnog bračnog općenja bitno se protivi njenoj svrsi". Suprotnost kreposti čistoće je moralna mana imenom "bludnost": "Bludnost je neuredna želja ili razuzdana naslada spolnog užitka. Spolni užitak moralno je neuredan kad se traži radi samog sebe, izdvojeno od svrhovitosti rađanja i sjedinjenja." Samozadovoljavanje, kao neizostavni dio parafilije, smatra se moralno neprihvatljivim, makar ne uvijek tzv. "teškim grijehom": "Da se donese ispravan sud o moralnoj odgovornosti pojedinaca i da se usmjeri pastirsko djelovanje, uzet će se u obzir čuvstvena nezrelost, snaga stečenih navika, stanje tjeskobe ili drugih psihičkih ili društvenih činilaca koji umanjuju ili svode na minimum moralnu krivnju." Od osobe se očekuje da se zauzme na ovladavanju svojim manama, kako ne bi rasle: "Grijeh povlači sa sobom grijeh; ponavljanjem istih čina rađa se mana. Iz nje proizlaze izopačena nagnuća koja zasljepljuju savjest i iskrivljuju konkretne sudove o dobru i zlu. Tako grijeh teži da se ponovi i ukorijeni, ali on ne može uništiti moralni osjećaj do korijena." <ref>http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=1621 http://www.katolici.org/katekizam.php?action=c_vidi&id=1210 Katekizam Katoličke crkve iz 1994. god., toč. 2337, 2351 2352, 1865</ref> Ako je posrijedi teži oblik parafilije, osoba se treba podvrgnuti liječenju kako bi se bolest držala pod kontrolom i osobito kako bi se izbjegle posljedice za druge osobe.
== Podjela parafilija ==
| |||