Inačica od 12. srpnja 2013. u 20:43 uredi Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits m →‎Povijest ← Starija izmjena		Inačica od 14. srpnja 2013. u 16:57 uredi ukloni ovu izmjenu Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: [[Datoteka:Hr pragmaticka sankcija.jpg\|mini\|]] '''Hrvatska pragmatička sankcija''' naziv je za zaključak [[Hrvatski sabor\|Hrvatskog sabora]] donesen [[11. ožujka]] [[1712.]] kojom je regulirano pitanje nasljedstva hrvatskog prijestolja. Samostalna i suverena odluka Hrvatskog sabora o pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine navedena je u [[Ustav Republike Hrvatske\|Ustavu Republike Hrvatske]] kao jedno od izvorišnih osnova tisućljetne nacionalne samobitnosti i državne opstojnosti, a time i povijesnog prava hrvatskog naroda na punu državnu suverenost. Hrvatski sabor je izglasao članak VII. poznat kao Hrvatska pragmatička sankcija kojom je [[Habsburška Monarhija\|Habsburškoj Monarhiji]] priznato [[Hrvatski vladari\|pravo nasljeđivanja hrvatsko-ugarskog kraljevskog prijestolja]] i ženskoj lozi dinastije.<ref name="Sabor">[http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1760&sec=442 Hrvatska pragmatička sankcija iz 1712. godine]</ref> == Povijest == ~~Prema postojećem zakonu iz 1687. godine pravo na prijestolje imao je samo muški član habsburške obitelji.~~ [[Hrvatska u personalnoj uniji s Mađarskom\|Ugarsko-hrvatski]] kralj [[Karlo VI., car Svetog Rimskog Carstva\|Karlo III.]] naime nije imao ~~muških nasljednika, štoviše nije ni bio oženjen~~sina pa je nastojao osigurati prijestolje i ženskoj lozi svoje kuće. Hrvatsko-slavonski staleži, tražeći potporu Bečkog dvora protiv ugarskih presizanja, prvi su Karlu izašli u susret. Hrvatski sabor je 9. ožujka 1712. na zasjedanju u [[Zagreb]]u donio zaključak ''da će se povjeriti onoj i onakvoj ženskoj lozi roda austrijskog koja će posjedovati ne samo Austriju, nego i Štajersku, Korušku i Kranjsku, a stolovat će u Austriji.''<ref>''eidemque se confidere, illius nimirum et talis toeminini sexus augustissimi sanguinis Austriaci, qui videlicet non modo Austriae, sed provinciarum etiam Styriae, Carinthiae et Carniolae possessionem habebit, et in modofata Austria residebit'', Klaić, str. 86; Beuc, str. 90; Budak, Strecha, Krušelj, str. 93</ref> ~~Umjesto odsutnog bana Ivana Palffya, predsjedavao je [[Mirko Eszterházy]], tadašnji biskup zagrebački.~~ Time je Sabor dopustio da hrvatsku krunu može nositi i ženska loza [[Habsburgovci\|Habsburgovaca]]. Karlo tu sankciju nikada nije službeno potvrdio iz obzira prema ugarskom plemstvu koje je tada bilo protiv prava Habsburgovaca na nasljedstvo u ženskoj liniji, ali ju je primio na znanje s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: ''"Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice"'', davši im na taj način željenu podršku.<ref>Rudolf, str. 6; Budak, Strecha, Krušelj, str. 94</ref> Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je [[19. travnja]] [[1713.]] donio [[Pragmatička sankcija\|Pragmatičku sankciju]] za sve zemlje [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]].▼ Usvojivši tu povijesnu odluku, [[hrvatski sabor\|Hrvatski je sabor]] zadržao oslonac u habsburškoj dinastiji u otporu prema stalnim pretenzijama mađarskog plemstva u reduciranju hrvatskih municipalnih prava i nametanju mađarske prevlasti unutar hrvatsko-ugarske zajednice. Držeći da Hrvatska u zajednici ima svoju državnu samostalnost i da je s Ugarskom vezana jedino ličnošću kralja, hrvatski su staleži i redovi tu Odluku doživjeli kao prigodu i mogućnost jasnog očitovanja [[hrvatsko državno pravo\|hrvatske državne posebnosti i samostalnosti]] da se slobodnom, samostalnom odlukom i u skladu s državnim pravom opredijele za izbor kralja.<ref name="Sabor" /> Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je [[19. travnja]] [[1713.]] donio [[Pragmatička sankcija\|Pragmatičku sankciju]] za sve zemlje [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]]. Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih [[Zemlje Krune sv. Stjepana\|Zemalja Krune sv. Stjepana]]. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli [[Ustav Republike Hrvatske\|Ustava Republike Hrvatske]] kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine. ▼ ▲Karlo tu sankciju nikada nije službeno potvrdio iz obzira prema ugarskom plemstvu koje je tada bilo protiv prava Habsburgovaca na nasljedstvo u ženskoj liniji, ali ju je primio na znanje s odobravanjem i u posebnom pismu zahvalio Hrvatima obećavši: ''"Mi i nasljednici naši vazda ćemo neokrnjeno čuvati Vaša prava, privilegije i povlastice"'', davši im na taj način željenu podršku.<ref>Rudolf, str. 6; Budak, Strecha, Krušelj, str. 94</ref> Hrvatska pragmatička sankcija dala je Karlu poticaj da konačno riješi pitanje nasljedstva pa je [[19. travnja]] [[1713.]] donio [[Pragmatička sankcija\|Pragmatičku sankciju]] za sve zemlje [[Habsburška Monarhija\|Habsburške Monarhije]]. Samo tri godine kasnije Ugarski je sabor zakonskim člankom službeno priznao da Hrvatska ima pravo na svoje zasebno, vlastito zakonodavstvo, a sam kralj Karlo priznao je kako su hrvatski sabori oduvijek imali pravo donositi zakone za svoje područje. Ta formalno-pravna priznanja nadležnosti Hrvatskoga sabora kao posljedice Odluke Hrvatskog sabora o pragmatičkoj sankciji iz 1712. godine nisu samo poboljšale položaj Hrvatske u [[Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo\|tadašnjoj zajednici]], već su postale jedan od povijesnih temelja na kojima je stvorena neovisna hrvatska država četvrt tisućljeća kasnije.<ref name="Sabor" /> ▲Karlo III. priznao je Pragmatičku sankciju koju su donijeli ugarski staleži 1723. priznavši nakon dugog opiranja pravo nasljedstva Habsburgovaca u ženskoj liniji, ali pod uvjetom jedinstva svih [[Zemlje Krune sv. Stjepana\|Zemalja Krune sv. Stjepana]]. Time je Hrvatska pragmatička sankcija izgubila pravnu vrijednost, ali njeno povijesno značenje je nesporno. Hrvatskom pragmatičkom sankcijom Hrvatski je sabor dokazao da Hrvatska ima punu autonomiju unutar Habsburške Monarhije te može odlučivati i o takvim pitanjima kao što je nasljedstvo prijestolja. Zato se Hrvatska pragmatička sankcija spominje i u preambuli [[Ustav Republike Hrvatske\|Ustava Republike Hrvatske]] kao jedan od dokaza hrvatske državnosti kroz duga stoljeća tuđinske vladavine. == Bilješke == Line 24 ⟶ 22: ==Vanjske poveznice== [http://www.crohis.com/izvori/sankcija1.pdf Izvori za hrvatsku pragmatičku sankciju] [http://www.sabor.hr/Default.aspx?art=1760&sec=442 Hrvatska pragmatička sankcija iz 1712. godine] ~~{{sabor}}~~ [[Kategorija:Hrvatska povijest 1527.-1790.]] [[Kategorija:Hrvatska povijest 1790.-1918.]]

Hrvatska pragmatička sankcija: razlika između inačica