Razlika između inačica stranice »Cetinski sabor«

Dodana 4 bajta ,  prije 6 godina
m
[[Datoteka:cetinska_povelja.jpg|mini|[[:s:Cetinska povelja|Cetinska povelja]]]]
{{Dvostruka slika|right|Croatian coa 1527.png|110|Escutcheon in the Seal of the Kingdom of Croatia 1527.svg|110|[[Hrvatski_grb#Hrvatski_povijesni_grbovi|Štit na Velikom pečatu]] Ujedinjenoga Kraljevstva Hrvatske i Dalmacije (1527.) prvi je hrvatski šahirani grb uporabljen ''u diplomatske svrhe, koji na službenome dokumentu simbolizira hrvatsku državu prigodom izbora suverena''. Pečat svojim izgledom odaje da je po svoj prilici izrađen na brzinu i upravo za tu važnu prigodu. Desno je računalno obrađen hrvatski grb s pečata.}}
[[Sabor]] je potom sazvan za zadnji dan godine, 31. prosinca 1526. u [[cetingrad|Cetinu]]. Austrijska i hrvatska strana najprije su razmotrile ''prava na temelju kojih bi Ferdinand mogao postati hrvatskim kraljem'' i ''utvrdili da takvo pravo postoji''. Potom su hrvatski staleži istakli ''svoja prava i prava Hrvatske Kraljevine'', koja bi Ferdinand I. trebao priznati i poštovati, te kad su i ''u tome postigli suglasje s poslanicima nadvojvode Ferdinanda, prišli su izboru'' i taj izbor Ferdinanda za [[Hrvatski vladari|hrvatskoga kralja]] ''svečano proglasili na samu Novu godinu, na misi održanoj u samostanskoj crkvi franjevačkog reda male braće''.
 
Tim istim činom proglašenja Ferdinanda I. za hrvatskoga kralja proglašena je i njegova supruga Ana hrvatskom kraljicom. U izbornoj ispravi je istaknuto da su ugarski staleži i redovi, 16. prosinca 1526. u [[Požun]]u, izabrali Ferdinanda za kralja prema zakonima i pravima [[Ugarska|Kraljevstva Ugarskoga]], da je Ferdinand već više godina potpomagao staleže i redove Kraljevine Hrvatske u obrani od Turaka ''da nas njihovo bjesnilo ne prisili odmetnuti se od vjere pravovjerne i od države kršćanske'', te da ga i ovi staleži jednoglasno, 1. siječnja 1527. u Cetinu, izabraše za kralja i njegovu suprugu Anu za kraljicu ''cijele Kraljevine Hrvatske'', davši pritom njima i njihovim nasljednicima ''prisegu dužne vjernosti i poklonstva''.