Saska (pokrajina): razlika između inačica

'''Slobodna državaDržava Saska''' ([[njemački]] : ''Freistaat Sachsen'', [[gornjolužičkosrpski]]: ''Swobodny stat Sakska'') je savezna pokrajina na istoku [[Njemačka|Njemačke]]. S nešto više od četiri milijuna stanovnika ovo je jedna od manjih njemačkih pokrajina. Glani grad je [[Dresden]], dok je najmnogoljudniji pokrajinski grad [[Leipzig]]. Susjedne savezne pokrajine su [[Brandenburg]] na sjeveru, [[Saska-Anhalt]] na sjeverozapadu, [[Tirinška]] na zapadu, te [[Bavarska]] na jugozapadu. Ova pokrajina graniči i sa susjednom [[Češka|Češkom]] ([[Liberečki kraj|Liberečki]], [[Ústečki kraj|Ústečki]] i [[Karlovarski kraj|Karlovarski kraj]]), te [[Poljska|Poljskom]] ([[Lubusko vojvodstvo|Lubusko]] i [[Donjošlesko vojvodstvo]]).

Saska je takođeru bilapovijesti iobuhvaćala jednamnogo odveće najvećihpodručje njemačkihod državapodručja idanašnje povijesnopokrajine jeSaske; obuhvaćalaštoviše, punobila većeje područjejedna negood štonajvećih danas obuhvaćanjemačkih država Saska. Ova pokrajina ponovno je uspostavljena [[1990]]. godine u vrijeme [[Ponovno ujedinjenje Njemačke|ponovnog ujedinjenja Njemačke]], te kao i za vrijeme [[Weimarska Republika|Weimarske Republike]] nosi naslov ''Slobodneslobodne države''.

Saska se nalazi na istoku [[Srednja Njemačka|Srednje Njemačke]] i graniči sa s Bavarskom (41 km granice), Tirinškom (274 km), Saska-Anhaltom (206 km), Brandenburgom (242 km), Republikom Poljskom (123 km) i Češkom Republikom (454 km). Kao i pokrajina Tirinška, te dio Saske-Anhalta, Slobodna državaDržava Saska dio je Srednjonjemačke regije.

S topografskog gledišta, Sasku je moguće podijeliti na ravničarski, brdoviti, te umjereno planinske dijelove. U nizinski dio spada Leipziška nizina i sam [[Leipzig]], kao i sjeverna [[Gornja Lužica]]. Brdovito područje nastalo taloženjem [[les]]a nalazi se na jugu. Sasko srednje gore podijeljeno je od zapada prema istoku prema nejasnim granicama. U jugozapadnoj Saskoj gorje se proteže od [[Vogtland]]a s depresijom Erzgebirge kao sjevernom, te Elstergebirge kao jugoistočnom granicom. Najviši vrh Saske je Fichtelberg s 1215 m. U južnom dijelu Erzgebirgea nalazi se Park prirode Erzgebirge/Vogtland. Na istoku Rudne gore zbog erozija nastalo je ElbskoLapsko pjeskovito gorje.

Najveća i najznačajnija rijeka u Saskoj je [[Laba|Elba]]. Ona prolazi kroz pokrajinu od jugoistoka prema sjeverozapadu. Ostale važne rijeke su [[Mulde]], [[Weißeritz]], [[Zschopau (rijeka)|Zschopau]], [[Weiße Elster]] i [[Spree]], a sve prupadajupripadaju riječnom sustavu ElbeLabe. Istočnu granicu pokrajine čini rijeka [[Lužička Nisa]] koja se ulijeva u [[Odra|Odru]].

Današnja Saska obuhvaća područje dijela toka ElbeLabe, južne Lužice i [[Rudna gora|Rudne gore]]. Povijesno gledano ovo područje je dio nekadašnje plemenske grofovije Saske koja je bila država [[Sasi|Sasa]] u sjevernoj Njemačkoj. Povijesno se ovo područje naziva [[Gornja Saska|Gornjom Saskom]], kao suprotnost [[Donja Saska|Donjoj Saskoj]]. U razdoblju između 1247. i 1485. povijest Saske se uvelike podudara s povijesti Tirinške.

U prapovijesti je današnja Saska bilobila važno područje prelaska preko gorskog lanca. Arheološka istraživanja pokazala su prisustvoprisutnost lončarske kulture i prije 5500 godina pr. Kr. Naselja su se nalazila u području rijeka ElbeLabe, Mulde i Spree u podnožjima brda. Kasnije su se na ovom području naselila germanska plemena. Sve do 6. stoljeća ovo područje je područje bilo pod snažnim utjecajem [[Turingi|Turinga]]. Kasnije to područje zauzimaju [[Franci]] i [[Sasi]], a u 10. stoljeću Sasku sas istoka naseljavaju [[Slaveni|slavenski]] narodi.

Od [[1423]]. utjecaj wettinskog plemstva raste, te se uz Gornju Sasku i Tirinšku njihovim posjedima dodaje i Saska-Wittenberg, a postaju i [[izborni knezovi]]. U narednim godinama [[Elektorat Saska]] zamjenjuje prijašnju kneževinu. [[Leipziški sporazum|Leipziškim sporazumom]] iz [[1485]]. Saska i [[Tirinška]] se razdvajaju. Kao rezultat toga Dresden postaje sjedište plemstva. Nakon [[Schmalkaldski rat|Schmalkaldskog rata]] kojegkoji ovaj elektorat gubi kao dio [[Schmalkaldski savez|Schmalkaldskog saveza]], [[dinastija Wettin]] se i u konačnici dijeli na ernestinsku i albertinsku lozu. [[Luterani|Luteranstvo]] ipak ostaje lokalna religija u obje države. U [[Tridesetogodišnji rat|Tridesetogodišnjem ratu]] Saska je stala na stranu cara u borbi protiv [[Bohemija|Bohemije]]. Prema volji cara Saska zauzima [[Lužica|Lužicu]] kao naknadu za sudjelovanje u ratu. Saska neko vrijeme zadržava neutralnu poziciju, ali se onda okreće na stranu protestanata. U [[Bitka kod Breitenfeld (1631.)|bitki kod Breitenfelda]], Saska sa [[Švedska|Šveđanima]] uspijeva prvi put pobijediti carsku vojsku. [[Praški mir (1635.)|Praškim mirom]] Saska službeno dobiva [[Gornja Lužica|Gornju]] i [[Donja Lužica|Donju Lužicu]] te vjerska prava.

Prema oporuci izbornog kneza Ivana JurajaJurja I., Saska je prema sekundogenituri podijelilapodijeljena natrima tri nasljednikanasljednicima, te su stvorena tri nova saska vojvodstva: Saska-Weißenfels, Saska-Merseburg i Saska-Zeitz. Idućih godina Saska jača te se brzo oporavlja od rata. Područje ostaje vjerno caru te šalje svoju vojsku u carske bitke, kao što je npr. [[opsada Beča 1683.]] godine. Pod [[August II. Jaki|Fridrikom Augustom I.]] Saska želi ojačati svoj položaj u [[Sveto Rimsko Carstvo|Svetom Rimskom Carstvu]]. Politički i kulturni razvoj doživljava pod za vrijeme [[August III.|Fridrika Augusta II.]] koji Saskom vlada kao izborni knez, te [[Poljska|Poljskom]] kao kralj. U [[veliki sjeverni rat|Velikom sjevernom ratu]] sasko-poljske snage borile su se zajedno s [[Rusko Carstvo|Rusima]] protiv [[Švedska|Švedske]]. U [[Sedmogodišnji rat|Sedmogodišnjem ratu]] Sasku je relativno lagano zauzela [[Pruska]]. Kasnije se saski vojnici bore se na strani [[Habsburška Monarhija|Austrije]], [[Rusko Carstvo|Rusije]] i [[Francuska|Francuske]] protiv Pruske i [[Velika Britanija|Velike Britanije]], a iz tog saveza Saska izlazi [[1759]]. godine. Pruske snage pokušavaju zauzeti Dresden 1760. i nanose veliku štetu gradu. Završetkom rata [[Šleska]] potpada pod Prusku, a Saska je ponovno obnovljena.

[[Slika:Brodowski Napoleon Elbe.jpg|mini|Napoléon Bonaparte prelazi ElbuLabu nakon bitke kod Dresdena]]

U [[Austrijsko-pruski rat|Njemačkom ratu]] 1866. Saska je izgubila zajedno sas Austrijom. KaoNakon posljedicu pridružilatoga se pridružila [[Sjevernonjemačka konfederacija|Sjevernonjemačkom savezu]], te sudjelovala u [[Francusko-pruski rat|Njemačko-francuskom ratu]]. Kraljevina Saska je 1871. postala savezna država u [[Njemačko Carstvo|Njemačkom Carstvu]] pod pruskom dominacijom. U [[prvi svjetski rat|prvomPrvom svjetskom ratu]] saksonska vojska zadnji put djeluje samostalno u sastavu njemačke vojske. Nakon abdikacije kralja u jesen 1918. Saska postaje slobodna država u sastavu Njemačke, kako je istaknuto u ustavu [[Weimarska Republika|Weimarske Republike]]. Između [[1934]]. i [[1945]]., kao i u razdoblju između [[1952]]. i [[1990]]., Saska službeno nije postojala. Od 1990. ovaj entitet ponovno postoji kao pokrajina Savezne Republike Njemačke.

Pokrajinsku vladu vodi ministar-predsjednik kojeg izabire pokrajinski parlament. Sjedište pokrajinske vlade (''Sächsische Staatskanzlei''), nalazi se u [[Dresden]]u u četvrti Innere Neustadt. Zakonodavnu vlast čini Saski parlament (Sächsische Landtag) koji se trenutno sastoji od 132 zastupnika. Ustavni sud Slobodne državeDržave Saske nalazi se u [[Leipzig]]u. Najviši sud uobičajenog sudstva nalazi se u Dresdenu. Njemu su podređeni zemaljski sudovi u [[Bautzen]]u, [[Chemnitz]]u, [[Dresden]]u, [[Görlitz]]u, [[Leipzig]]u i [[Zwickau]]u.

=== Slobodna državaDržava Saska ===

Prva Slobodna državaDržava Saska „Slobodna država Saska“ stvorena je [[1918]]. nakon abdikacije kralja i razrješenjaukidanja [[Kraljevina Saska|Kraljevine Saske]]. U procesu političkog izjednačavanja (''Gleichschaltung'') za vrijeme [[Nacistička Njemačka|nacističke vlasti]] i uspostavljanja novog poretka, dana [[30. siječnja]] [[1934]]. Saska gubi svoj suverenitet, te se lokalna vlast i parlament zamjenjuje centralističkom upravom. Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] Saska potpada pod [[Sovjetska okupacijska zona|Sovjetsku okupacijsku zonu]] koja se sastoji od bivše Slobodne države Saske (izuzevši područja istočno od Nise) i dijela pruske provincije [[Šleska|Šleske]] zapadno od Nise. Saska je bila jedna od pet pokrajina od kojih je [[7. listopada]] [[1949]]. stvorena [[Njemačka Demokratska Republika]]. Godine 1952. u DDR-u je nametnuta centralistička podjela teritorija koja se sastojala od okruga i kotareva (''Bezirk''). Teritorij Saske sastojao se od kotareva: Leipzig, Dresden i Chemnitz (1952.-1953.,preimenovan 1990.) iu Karl-Marx-Stadt (u razdoblju 1953.–1990.).

Saska je ponovno službeno obnovljena zakonom od 22. srpnja 1990. Ovaj zakonTaj je zakon na snagu stupio 14. listopada te godine. Dopunom zakona Saska je počela funkcionirati na dan ujedinjenja [[3. listopada]] [[1990]]. godine. Slobodna državaDdržava Saska postala je jedna od 16 [[Njemačke pokrajine|pokrajina (država)]] Savezne Republike Njemačke. Druga Slobodna državaDržava Saska, koja je svoj ustav dobila [[26. svibnja]] [[1992]]. je, parlamentarna je republika u sastavu Njemačke s vlastitim organima vlasti i vlastitim zastupnicima u najvišim njemačkim državnim tijelima.

TrenutnaTrenutačna upravna podjela nastala je nakon reforme provedene 2008. kada je broj okruga smanjen s 22 na 10, a broj gradova izvan okruga također smanjen sa sedam na tri.

U Slobodnoj državiDržavi Saskoj uglavnom se govori istočnosredišnjim dijalektom [[njemački jezik|njemačkog jezika]]. Iako se izgovor pomalo razlikuje od standardnog jezika, pisani jezik saksonskog dvora za [[Martin Luther|Martina Luthera]] bio je osnovaoosnova modernog njemačkog jezika.

U [[Lužica|Lužici]] govori se više dijalekata [[gornjolužičkosrpski|gornjolužičkosrpskog jezika]], kao i među dijalektimeđudijalekti gornjolužičkosrpskog i [[donjolužičkosrpski|donjolužičkosrpskog jezika]]. Oba lužičkosrpska jezika pripadaju [[zapadnoslavenski jezici|zapadnoslavenskoj]] grupi jezika. Broj govornika ovih jezika koji se njima koriste svakodnevno dansdanas se u Saskoj kreće između 15.000 i 20.000.

Osim standardnih blagdana koji su neradni dani u cijeloj Njemačkoj, u Slobodnoj državiDržavi Saskoj radi vjerskog slavlja neradni su i neki protestantski blagdani, kao "Dan reformacije"<ref>[http://revosax.sachsen.de/Details.do?sid=408334565122&jlink=a4 Änderung des Gesetzes über Sonn- und Feiertage im Freistaat Sachsen]</ref> ili "Buß- und Bettag". U ponekim općinama i naseljima u kojima živi lužičkosrpska manjina, [[Tijelovo]]kao blagdan se također slavi kaoi blagdan[[Tijelovo]].<ref>[http://revosax.sachsen.de/Details.do?sid=265395594192&jlink=p1&jabs=2 Gesetz über Sonn- und Feiertage im Freistaat Sachsen (SächsSFG) § 1]</ref>

Slobodna državaDržava Saska ima značajnu medijsku mrežu sastavljenu od tiskanih, radijskih i televizijskih medija.<ref>http://www.medien.sachsen.de/12594.htm</ref>

Nakon [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] od 1946. [[Sovjetska vojna uprava u Njemačkoj]] osniva industrijska narodna poduzeća (''VolkseigenenVolkseigener BetriebenBetrieb'' ili VEB). Nakon [[Ponovno ujedinjenje Njemačke|ujedinjenja Njemačke]] gospodarstvo Saske proživljava duboke strukturalne promjene. Veliki dio zastarjelih industrijskih postrojenja je zatvoren. Rudnici bivaju zatvoreni, a postojenja zamijenjena novima. Danas je Saska u vrhu istočnonjemačkog gospodarstva, iako još uvijek postoji snažan problem [[nezaposlenost]]i. Sredinom 2011. u Saskoj je bilo evidentirano oko 219.200 nezaposlenosti, što čini stopu nezaposlenosti od 10,3%.<ref>[http://www.statistikportal.de/Statistik-Portal/de_jb27_jahrtab65.asp] (12. kolovoza 2011.)</ref>

U prvoj polovici 20. stoljeća Saska je imala najgušću [[željeznica|željezničku]] mrežu u Europi. Na prijelazu s 19. na 20. stoljeće najveći broj naselja u Saskoj bio je udaljen najviše 15 km od željezničkog kolodvora ili stajališta. Vrlo važnu ulogu imala je [[uskotračna željeznica]] u nizinskim dijelovima i u području Rudne gore. Danas u Saskoj postoji sedam uskotračnih pruga koje se večinomvećinom koriste u turističke svrhe. Veliki broj starih željezničkih pravaca danas više nije u funkciji.

TrenutnoTrenutačno su u fazi izrade suizgradnje brze veze u smjerovima Leipzig–Dresden (preko Riese), te Dresden–Chemnitz i Leipzig/Halle–Erfurt. Veliki željeznički projekt je i izgradnja podzemne željeznice u Leipzigu. Zanimljivo je napomenuti da je leipziški glavni kolodvor prema površini najveći glavni kolodvor u Europi. Unatoč gustoj željezničkoj mreži i velikom broju stanovnika, Saska ima najmanje željezničkih kolodvora za duge relacije od svih novih njemačkih pokrajina. četiriČetiri ovakva kolodvora nalaze se unutar ili oko Dresdena i Leipziga. Urbano područje Chemnitz-Zwickau slovi kao željeznički najlošije povezano područje među njemačkim gradskim regijama.<ref>Tehničko sveučilište u Chemnitzu: [http://www.tu-chemnitz.de/tu/presse/1998/12.07-10.10.html Wie die Deutsche Bahn eine ganze Region im Stich läßt].</ref>