Sakrament ženidbe: razlika između inačica

Građanski razvod Crkva smatra rastavom, pa on stoga nije zabranjen. Međutim, Crkva ne priznaje ponovnu građansku ženidbu rastavljenih osoba jer su one vezane prijašnjom, iako rastavljenom, ženidbom. Ponovna je ženidba, kao i bilo koja ponovna veza, preljub i osobe u njoj ne mogu pristupiti [[Euharistija|svetoj pričesti]] niti preuzeti određene crkvene odgovornosti.

 

 

Ženidba se sklapa u [[crkva|crkvi]] pred [[svećenik]]om i dva svjedoka (kumovi). Pred [[oltar]]om, pod [[Euharistija|sv. misom]] ili bez nje, svećenik pita svakog posebno, o [[sloboda|slobodi]] njihove odluke i o spremnosti na doživotnu vjernost te o spremnosti, da prihvate i [[kršćanstvo|kršćanski]] odgajaju djecu. Zatim mladenci jedno drugome pružaju desnu [[ruka|ruku ]] i izražavaju privolu: „Ja N. uzimam tebe N. za svoju zakonitu ženu (za svoga muža) i obećavam ti vjernost u dobru i zlu, u zdravlju i bolesti. Ljubit ću te i poštivati u sve dane života svoga.”

 

Zatim svećenik blagoslovi vjenčane [[prsten]]e, a mladenci ih stave na prst jedno drugome uz riječi: „N. primi ovaj prsten u znak moje ljubavi i vjernosti. U ime [[Bog Otac|Oca]] i [[Isus|Sina]] i [[Duh Sveti|Duha Svetoga]].” Ženidbeni prsteni podsjećaju supruge, da su do smrti vezani ženidbenom vezom.

 

 

== Izvori ==