Dwight D. Eisenhower: razlika između inačica

Eisenhower je vraćen u čin kapetana te je služio u garnizonima u [[Maryland]]u, a kasnije i u [[Zona Panamskog kanala|Zoni Panamskog kanala]], gdje je bio pomoćnik tamošnjeg komandantazapovjednika, generala Foxa Connera. Pod Connerovim utjecajem Eisenhower je postao sljedbenik ideja [[Carl von Clausewitz|Carla von Clausewitza]], a kasnije je pohađao i Generalštabnu školu u [[Fort Leavenworth|Fort Leavenworthu]].

U lipnju [[1942]]. Eisenhower je imenovan komandantomzapovjednikom svih američkih snaga u Europi te je doputovao u [[London]], gdje će mu biti štab.

Kada je donesena odluka da se savezničke snage iskrcaju u [[Sjeverozapadna Afrika|Sjeverozapadnoj Africi]], Eisenhower je imenovan vrhovnim komandantomzapovjednikom svih savezničkih snaga na tom ratištu. Nakon uspjeha [[operacija Baklja|operacije "Baklja"]] (eng. ''Torch''), Eisenhower je u veljači [[1943]]. pod svoje zapovjedništvo preuzeo i britansku Osmu armiju generala [[Bernard Montgomery|Montgomeryja]] te rukovodio operacijama za uništenje snaga [[Sile Osovine|Osovine]] u [[Tunis]]u. Nakon toga je pod njegovim vodstvom izvršeno iskrcavanje na [[Sicilija|Siciliju]], a potom i na [[Italija|talija]]nsko kopno.

U prosincu 1943. je Eisenhower imenovan komandantomzapovjednikom svih savezničkih snaga u Europi te se slijedećih nekoliko mjeseci posvetio konačnom planiranju i pripremama za [[normandijski desant]] - jednu od najsloženijih ratnih operacija u povijesti. Upravo je on donio odluku da se desant izvrši [[6. lipnja]] [[1944]]. Nakon uspješnog iskrcavanja savezničkih snaga u Francuskoj rukovodio je operacijama kojima su njemačke snage istjerane iz Zapadne Europe to konačno prisiljene na kapitulaciju [[8. svibnja]] [[1945]].

Eisenhower nikada nije imao prilike se iskazati kao naročito hrabar, a većina drži da nije bio ni naročito nadahnut vojni komandantzapovjednik. Međutim, uživao je veliku popularnost među svojim potčinjenima, a pokazao je - za prirodu svog posla daleko važnije - diplomatske sposobnosti, temeljem kojih su ogromni vojni resursi pod njegovom komandom izvojevali pobjedu usprkos uplitanja često suprotstavljenih političara kao što su [[Winston Churchill|Churchill]] i [[Charles de Gaulle|De Gaulle]], odnosno nezdravog suparništva potčinjenih generala kao Montgomery i [[George S. Patton|Patton]].

Eisenhower je nakon završetka neprijateljstava imenovan komandantomzapovjednikom američkih okupacijskih snaga u Njemačkoj, te je bio de facto jedina vlast u američkoj okupacijskoj zoni sa sjedištem u [[Frankfurt na Majni|Frankfurt]]u. Kada su američke snage otkrile postojanje i pravu svrhu [[nacizam|nacističkih]] sabirnih logora, Eisenhower je, zgrožen tim otkrićem, naredio da se u njih dovedu filmske kamere i dokumentiraju tragovi ratnih zločina. Eisenhoweru zbog toga također pripisuju nedostatak brige o njemačkim ratnim zarobljenicima, zbog kojih veliki broj njih umro od gladi i bolesti.

Godine 1945. Eisenhower se vratio u SAD kako bi postao načelnik generalštaba SAD. Na tom je mjestu ostao do [[1948]], a nakon što je osnovan [[NATO]] pakt, Eisenhower je u prosincu [[1950]]. postao komandantomzapovjednikom njegovih snaga.