Ako postoje dva idealna crna tijela, onda će prema ravnotežnom stanju zračenja, ukupni intenzitet zračenja koje neko tijelo emitira, bilo to tijelo crno ili ne, biti jednako intenzitetu zračenja, koje to tijelo upije.
Proračun krivulje zračenja idealnog crnog tijela, bio je jedan od glavnih izazova u teorijskoj fizici 19. stoljeća. Problem je rješioriješio 1901. [[Max Planck]], postavivši [[Planckov zakon]] za idealno crno tijelo.<ref> Planck Max: "On the Law of Distribution of Energy in the Normal Spectrum", journal = Annalen der Physik, 1901., [http://dbhs.wvusd.k12.ca.us/webdocs/Chem-History/Planck-1901/Planck-1901.html]</ref> [[Wienov zakon pomaka]] daje valnu dužinu maksimalnog intenziteta zračenja, a [[Stefan-Boltzmannov zakon]] određuje intenzitet zračenja nekog tijela. Planck je pretpostavio da je energija oscilatora unutar šupljine crnog tijela [[Kvantna mehanika|kvantizirana]], a [[Albert Einstein|Eistein]] je na osnovu minimalne kvantne energije elektromagnetskog zračenja, 1905. objasnio [[fotoefekt]], što je dovelo do pojave pojma [[foton]]a. To je dovelo do pojave [[Kvantna elektrodinamika|kvantne elektrodinamike]], koja je zamijenila klasičnu teoriju [[Elektromagnetizam|elektromagnetizma]]. Nakon toga se razvila raspodjela kvantne vjerovatnosti, ili [[Fermi-Diracova statistika]] i [[Bose-Einsteinova statistika]], gdje je svaka bila primjenjiva za različite elementarne čestice, [[fermion]]e i [[bozon]]e.
Stvarna tijela se neće ponašati kao idealno crno tijelo, već će to biti samo dio toga zračenja, a to se obilježava sa stupnjom emisije (ε < 1), koji uspoređuje realno sivo tijelo sa idealnim crnim tijelom. Stupanj emisije ovisi o temperaturi, kutu emisije i valnoj duljini.
