Inačica od 23. kolovoza 2013. u 15:44 uredi Antunar (razgovor \| doprinosi) 1.379 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 24. kolovoza 2013. u 13:15 uredi ukloni ovu izmjenu Antunar (razgovor \| doprinosi) 1.379 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: ~~{{radovi24}}~~ {{Infookvir oružje \|naziv = M134 \|slika = [[Datoteka:DAM134DT.png\|~~300px~~330px\|bezokvira]] \|slika opis = Dillon Aero M134D-H \|vrsta = [[strojnica\|Teška strojnica]] vrste [[Gatlingova strojnica\|Gatling]] Line 24 ⟶ 23: \|širina = 30,5 cm \|operativni sistem/mehanizam = Rotirajuća [[struja\|električno]] pogonjena stražnja cijev \|brzina = 853 m/s \|posada = 1 ili 2 osobe <!---- STRELJAČKO ORUŽJE ----> Redak 47: \|podatak5 = Zahtjevi napajanja \|vrijednost podatak5 = 24–28 [[Volt\|volti]], 58 [[amper\|amp]].<br />Dostupni [[Izmjenična električna struja\|VAC]] \|podatak6 = ~~Disperzija~~ \|vrijednost podatak6 = ~~Na teškom nosaču: 6,5 [[Thou\|mil]]s., 80% krug~~ \|podatak7 = Snaga trzaja \|vrijednost podatak7 = 3000 metaka/min: 67,5 kg (prosječno)<br />135 kg (maksimalno) \|podatak8 = Disperzija \|vrijednost podatak8 = Na teškom nosaču: 6,5 [[Thou\|mil]]s., 80% krug \|napomena = }} '''M134 Minigun''' je američka teška strojnica sa šest cijevi i s velikom brzinom gađanja od 2000 do 6000 hitaca. Ima rotirajuće cijevi u stilu strojnice [[Gatlingov top\|Gatling]] iz 19. stoljeća, na kojoj se ~~Minigun~~minigun i temelji. Cijevi miniguna se rotiraju pomoću vanjskog izvora struje, električnog motora. Ime "Mini" je u usporedbi s dizajnima koji koriste isti paljbeni mehanizam, ali streljivo većeg kalibra, kao što je raniji 20-milimetarski [[M61 Vulcan]] od General Electrica, a "gun" za veličinu kalibra manjeg od [[Autotop\|topa]], obično 20 mm i više. "Minigun" se odnosi na specifični model kojeg je [[General Electric]] izvorno proizvodio, ali pojam "minigun" je popularno došao do toga da se odnosi na bilo koji vanjsko pogonjeni ''Gatling gun'' pušćanog kalibra. Pojam je također korišten za oružje slične brzine paljbe i konfiguracije bez obzira na izvor energije i kalibar. == Povijest == === Pozadina: električno pogonjena Gatlingova strojnica === Predak suvremenog miniguna napravljen je 1860-ih. [[Richard Jordan Gatling]] zamjenio je ručno pokrenuti mehanizam Gatlingove strojnice pušćanog kalibra sa [[Elektromotor\|strujnim motorom]], tada relativno novim izumom. Čak i kada je Gatling usporio mehanizam, nova strujno pokrenuta Gatlingova strojnica teoretsku brzinu paljbe od 3000 hitaca u minuti, grubo tri puta više od tipične moderne strojnice s jednom cijevi. Gatlingov električno-pogonjeni dizajn je 25. srpnja 1893. primio U.S. Patent #502,185.<ref name=>[http://www.scribd.com/doc/14173249/US-Patent-502185-Gatling-Gun "U.S. Patent 502185 Gatling Gun"]. Preuzeto 14. veljače, 2010.</ref> Unatoč Gatlingovim poboljšanjima, njegova strojnica upala je u neupotrebu nakon pojave jeftinijih, lakših, trzajno i plinsko operiranih strojnica; sam Gatling je bankrotirao.<ref name="Chivers">Chivers, C.J., ''The Gun''. Simon & Schuster. str. 116–119. ISBN 978-1-4391-9653-3.</ref> Tijekom [[1. svjetski rat\|1. svjetskog rata]], nekoliko [[Njemačko Carstvo\|njemačkih]] kompanija je radilo na vanjsko pokrećenim oružju za korištenje na letjelicama. Od tih, danas je najbolje poznati [[Fokker-Leimberger]], vanjsko pogonjena Gatlingova strojnica s 12 cijevi i u kalibru 7,92×57mm Mauser, za koju je tvrđeno da je sposobna pucati preko 7000 h/m, ali je patila zbog stalnih puknuća čahura metaka<ref name=>[http://www.flightglobal.com/pdfarchive/view/1957/1957%20-%200312.html?tracked=1 Motorna oružja-Retrospekcija u 1914–18.] Let 8, 8. ožujka, 1957. str. 313–314.</ref> zbog svog na-zadak-podijeljenog dizajna kao "drobilica oraha", koji je potpuno različit od Gatlingovog.<ref name="Williams">[http://www.quarry.nildram.co.uk/Split%20Breech.htm Slit Breech Guns: The Nutcracker and the 40mm MK 18] Anthony G. Williams. 8. studenog, 2005.</ref> Nijedan od tih njemačkih oružja nisu ušli u proizvodnju tijekom rata, iako je konkurentni [[Siemens\|Siemensov]] prototip (koji vjerojatno koristi drukčiji mehanizam) iskušan na [[Zapadno bojište (Prvi svjetski rat)\|Zapadnom bojištu]] na kojem je i donio pobjedu u zračnoj borbi.<ref name=>[http://www.flightglobal.com/pdfarchive/view/1957/1957%20-%200312.html?tracked=1 Motorna oružja-Retrospekcija u 1914–18.] Let 8, 8. ožujka, 1957. str. 313–314.</ref> Britanci su također eksperimentirali s ovim tipom dizajna "na-zadak-podijeljenim" tijekom 1950-ih, ali su isto bili neuspješni.<ref name="Williams">Williams, Anthony G., ''Leteća oružja moderne ere.''. Crowood, str. 55. ISBN 978-1-86126-655-2.</ref> === Minigun: 1960-ih–Vijetnam === 1960-ih, [[Oružane snage SAD-a]] su započele istraživati suvremene varijante električno-pokrećenih oružja s rotirajućim cijevima u stilu Gatlinga za uporabu u [[Vijetnamski rat\|Vijetnamskom ratu]]. Američke snage u Vijetnamskom ratu, koje su koristile helikoptere kao glavna sredstva za prijevoz vojnika i opreme kroz gustu džunglu, su otkrile da helikopteri s tankim slojem su bili jako ranjivi napaima običnom malokalibarskom vatrenom oružju i raketno-pokrećenim-granatama (RPG) kada su se trebali usporavati za slijetanje na tlo. Premda su helikopteri imali strojnice s jednom cijevi koje su koristili da otjeraju protivnike skrivene u gustoj džungli, to je često dovodilo do pregrijavnja cijevi i zaglavljivanja metaka. [[Datoteka:HH-3-minigun-vietnam-19681710.jpg\|265x165px\|okvir\|lijevo\|Član posade [[Američko ratno zrakoplovstvo\|američkog ratnog zrakoplovstva]] puca iz GE M134 miniguna tijekom Vijetnamskog rata, 1986.]] Kako bi razvili više pouzdano oružje, s većom brzinom paljbe, dizajneri tvrtke General Electric su smanjili rotirajuće cijevi 20-milimetarskog M61 Vulcana za streljivo [[7,62×51mm NATO]]. Rezultat je bilo oružje, pod oznakom '''M134''' i popularno poznata kao '''Minigun''', koje je moglo ispaljivati do 4000 metaka u minuti bez pregrijavanja. Inače je trebalo ispaljivati 6000, ali je kasnije smanjeno na 4000. Minigun je bio montiran na bokove helikoptera [[OH-6 Cayuse]] i [[Bell OH-58 Kiowa\|OH-58 Kiowa]], na krila jurišnih helikoptera [[AH-1 Cobra]], na podu, na vratima i na pilonu transportnih helikoptera [[UH-1 Iroquois\|UH-1 "Huey" Iroquois]]. Nekoliko većih letjelica su bile opremljene minigunima posebno za bliskozračnu potporu: [[A-37 Dragonfly]] s unutarnjim oružjem s dvo/tronošcima na bokovima i [[Douglas A-1 Skyraider]] također isto. Ostali slavni bojni zrakoplovi poput [[Douglas AC-47 Spooky\|AC-47 Spooky]], [[Fairchild AC-119\|AC-119]] i [[Lockheed AC-130\|AC-130]]. === Dillon Aero minigun === Američka vlada je nabavila oko 10.000 minigunova tijekom [[Vijetnamski rat\|Vijetnamskog rata]]. Do 1975., proizvodnja potpornih dijelova je prestala s time da je američka vojska posjedovala ogromni arsenal. Do 1985., ostalo je nekoliko rezervnih dijelova u inventaru. Jedinice koje su ih dobile nisu ga mogle održavati, stoga su ih do 1990-ih samo 160. zračnodesantna pukovnija za specijalne operacije (''Task Force 160'') i nekoliko mornaričkih specijalnih jedinica za brodove zadržali u regularnoj upotrebi. Oko 1995., TF 160 je počela stjecati rezervne minigunove koje je zatražilo zapovjedništvo automotiva i naoružanja (TACOM). Industrija je imala poteškoća s reproduciranjem dijelova prema izvornim nacrtima, pa modeli koji su nabavljeni nisu bili mehanički pouzdani i miješani su s inventarom radnih rezerva. To je rezultiralo s korištenjem gomilom funkcionalnih i nepouzdanih oružja. Ta činjenica je bila nepoznata pukovniji TF 160 i uporaba minigunova koja ne bi radila je protresla povjerenje prem sistemu. TF 160 je u potpunosti bila na rubu odbacivanja minigunova, koji bi onda eventualno završili sa službom u američkoj vojsci.<ref name=>[http://www.defensemedianetwork.com/stories/the-evolution-of-the-m134d-minigun/ Evolucija M134D Miniguna] - Defensemedianetwork.com, 30. svibnja 2013.</ref> == Izvori == {{Izvori}} [[Kategorija:Strojnice]]

Minigun: razlika između inačica