Kijevska Rus': razlika između inačica

[[Datoteka:Varangian routes.png|mini|282px|Karta prikazuje glavne trgovačke puteve [[Vikinzi|Vikinga]] početkom 8. stoljeća. Ljubičastom linijom je označen glavni ''Trgovački put od Vikinga do [[Grci|Grka]]'' preko rijeke [[DnjeparDnjipro]]. Crvenom bojom je označen ''[[Volga|Volgin]] trgovački put'' prema arapskim zemljama. Ostali sporedni trgovački putevi su označeni narančastom bojom.]]

OlhuOljhu je sa svojih dvadeset i dvije godine naslijedio njezin sin [[Svjatoslav., veliki knez Kijeva|Svjatoslav]] (964.-972.), zapamćen kao hrabri vojskovođa koji je utjecaj iz Kijeva proširio gotovo cijelom istočnom [[Europa|Europom]]. Svjatoslav je svoje ratove započeo na istočnim granicama Kijevske Rusi jer je želio poraziti [[Hazari|Hazare]] koji su predstavljali prijetnju [[Kijev]]u. Nakon dvije godine rata Svjatoslav [[966.]] poražava Hazare i uništava njihovo središte u gradu [[Sarkil]]u. Oslobodivši trgovački put prema [[Kaspijsko jezero|Kaspijskom jezeru]], prisilio je neslavenska plemena Jasiane i Kasogiane sa sjevernog [[Kavkaz]]a da plaćaju danak. Potom nešto sjevernije napada i poražava Bugare uz rijeku [[Volga|Volgu]]. U istoj sredini, Svjatoslav 966. podređuje dugotrajan otpor slavenskog plemena [[Vjatiči|Vjatiča]] te im ujedno određuje danak. Godine 967. okreće se prema zapadnim granicama Kijevske Rusi i uz sugestije [[bizant]]skog cara napada [[Bugari|Bugare]] na [[Balkan]]u, poražava njihovu vojsku i osvaja oko 80-tak bugarskih gradova. Stječe time kontrolu na rijeci [[Dunav]], kao važnom trgovačkom središtu te se pretpostavlja da je namjeravo širiti kijevski utjecaj na središnjem [[Balkan]]u.<ref>[http://litopys.org.ua/krypcult/krcult07.htm Святослав Хоробрий - Війна й лицарство]</ref> Nakon što je Svjatoslav prethodno porazio Hazare na jugoistoku granica Kijevske Rusi, neočekivano se otvorio prolaz jakom nomadskom plemenu [[Pečenezi]]ma, koji su počeli povremeno vršiti snažne vojne prepade na središnje odnosno južne prostore Kijevske Rusi. [[Bizant]]ski vladari, u vrlo uspješnoj ekspaniziji Svjatoslava prema južnom [[Balkan]]u, vidjeli su opasnost za svoje carstvo te su uspjeli uvjeriti Pečenege da napadnu i ugledan Kijev dok je [[Svjatoslav., veliki knez Kijeva|Svjatoslav]] na ratištu izvan svoje zemlje. Svjatoslav se s [[Balkan]]a odmah vratio u [[Kijev]] i pružio snažan otpor [[Pečenezi]]ma koji su se povukli na teško kontrolirane stepske prostore uz duž južne granice Kijevske Rusi.<ref>[http://ukrlife.org/main/prosvita/_sviato.htm СВЯТОСЛАВ князь київський]</ref> Pečenezi kao vješti nomadski ratnici, duže vrijeme nisu dozvoljavali da se u današnjoj jugoistočnoj Ukrajini uspostavi potpuna kontrola kijevskih kneževa što je narušavalo trgovinske odnose uzduž rijeke [[DnjeparDnjipro]] koja vodi prema [[Crno more|Crnom moru]] i [[Bizant]]u.

Nova opasnost po [[Kijev]] prislilia je Svjatoslava da razmišlja o podjeli kontrole nad povećom državom jer je on stalno ratovao izvan nje. Odredio je da njegov najstariji sin Jaroslav čuva vlast u [[Kijev]]u, sin [[Oleg]] da čuva zapadnu okolicu Kijeva i upravlja Derevljanima, a sin Vladimir je trebao čuvati vlast na sjeveru u Novgorodu, također važnom trgovačkom središtu. Nakon podjele vlasti u Kijevskoj Rusi, 969. Svjatoslav se vratio na [[Balkan]] s namjerom da napadne [[Bizantsko carstvo]] koje je isprovociralo napad Pečenega na [[Kijev]]. Udružena bizantsko-bugarska vojska pružala je dugotrajan i snažan otpor manjoj vojsci Svjatoslava te je u blizini grada [[Dorostol]]a poražen.<ref>П.О.Карышковский; Русско-болгарские отношения во время Балканских войн Святослава // Вопросы истории. 1951. № 8;</ref> Potom je Svjatoslav bio prisiljen potpisati primirje s [[Bizant|Bizantskim carstvom]] te ujedno i povlačenje svoje vojske. Prilikom povlačenja [[972.]] kod otoka [[Hortecja]] na rijeci [[DnjeparDnjipro]], iz zasjede su ih napali [[Pečenezi]] te je u tom sukobu Svjatoslav ubijen.<ref>[http://persona.rin.ru/cgi-bin/rus/view.pl?id=18208&a=f&idr= Князь Святослав, сын князя Игоря и княгини Ольги.]</ref> Zasigurno prvi slavenski i ujedno kijevski knez [[Svjatoslav]], njegov markantan stil odijevanja i ratnički stil vladanja, duboko se zadržao u svijesti [[Ukrajinci|ukrajinskog naroda]] sve do 15. stoljeća kada se na donjem toku rijeke [[DnjeparDnjipro]] pojavljuju [[Ukrajinski kozaci|zaporoški kozaci]], koji su prije svega vragolastim mentalitetom, dotjerivanjem i stilom ratovanja nalikovali na Svjatoslavovu starorusku vojsku.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10804.htm ХАРАКТЕРИСТИКА СВЯТОСЛАВА В ТРАДИЦІЇ]</ref>

U vrijeme Svjatoslava, Kijevska Rus' se protezala s jugozapada od planina Karpata preko rijeke [[DnjeparDnjipro]] i šire okolice grada Kijeva pa prema sjeveru i široj okolici grada [[Novgorod]]a. Ostala je pod vlašću tri brata Jaroslava, Olega i Vladimira.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\S\V\SviatoslavIIhorovych.htm Grand prince of Kyiv Sviatoslav I Ihorovych.]</ref> U sljedećem razdoblju oni su međusobno zaratili kako bi stekli samostalnu kontrolu nad državom. U međusobnom ratu bili su potpomognuti čak i svojim neprijateljima iz bliskog okruženja. Česti sukobi oko preuzimanja vlasti u [[Kijev]]u bili su posljedica drugačijeg i intrigantnog načina nasljeđivanja prijestolja. Dok je u drugim tadašnjim europskim dinastijama bio običaj da se vlast prenese sa oca na najstarijeg sina, vlast u [[Kijev]]u se prenosila sa starijeg na mlađeg brata te sa najmlađeg ujaka na najstarijeg nećaka. Takav postupak preuzimanja vlasti često je rezultirao međusobnim ratovanjem unutar porodica.<ref>Kubijovyč, Volodymyr (ed.) (1963). Ukraine: A Concise Encyclopædia. Toronto: University of Toronto Press.</ref>

Nakon što je 980. [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] (980.-1015.) nadživio svoju braću i preuzeo kontrolu nad Kijevskom Rusi, započeo je s objedinjavanjem pograničnih okupiranih područja sa središtem u [[Kijev]]u. Nakon što je pobjedio problematične Pečenege na južnim granicama države, današnje južne [[Ukrajina|Ukrajine]], oni su i dalje predstavljali prijetnju za [[Kijev]] i slobodno trgovanje duž rijeke [[DnjeparDnjipro]] koja je predstavljala jedinstven trgovački prolaz na otvoreno [[Crno more]]. Problematična vanjska i unutranja nestabilna situacija prisilila je [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimira I.]] da razmotri nove trgovinske puteve uz zapadne granice države te tako napada istočne prostore današnje [[Poljska|Poljske]].<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10901.htm Закінченнє будови Руської держави; часи Володимира Великого]</ref> Potiskuje Ugare u jugozapadnim krajevima zemlje i stječe čvrstu kontrolu nad širim prostorom. U cijeloj Kijevskoj Rusi jedini ozbiljniji otpor i dalje su pružala ratoborna plemena na sjeveroistoku podno rijeke [[Volga|Volge]], prostoru gdje su uglavnom živjela [[Ugrofinski narodi|finska plemena]] Murom, Meščera i Mari te nešto južnija susjedna slavenska plemena Vjatiči i Radimiči. Zbog nepoštivanja vlasti u Kijevu, [[Vladimir I., veliki knez Kijeva|Vladimir I.]] ih je u razdoblju između 982. i 984. tijekom dva navrata ponovno nadvladao i politički podredio.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur10902.htm ВІЙНА З ВЯТИЧАМИ, РАДИМИЧАМИ Й БОЛГАРАМИ]</ref>

Nakon unutarnje destabilizacije države preko 5 kneževina formiraju se kao jaki zasebni državni entiteti, a među njima [[Povijest Ukrajine|kneževina Vladimir-Volinj]] u današnjoj zapadnoj Ukrajini postaje najjačim političkim i kulturnim središtem rascjepkane Kijevske Rusi.<ref>[http://izbornyk.org.ua/hrushrus/iur30102.htm Галицько-волинські замішання по смерти Романа]</ref> Nakon 1169. tri kneževine Kijevske Rusi prema staroj dinastiji Rurik započinju reformirati državnu i teritorijalnu formaciju Kijevske Rusi i uspostavljati zajedničku unutarnju i vanjsku politiku.<ref>[http://litopys.org.ua/sofon/sof21.htm ВЕЛИКІ КНЯЗІ КИЇВСЬКІ, ЯКІ ЗГАДУЮТЬСЯ У «КРОЙНІЦІ»]</ref> Galicijska kneževina koju su vodili Rostislaviči, Černjihivska koju su vodili OlhovičiOljhoviči i Kijevska koji su vodili Mstislaviči usuglašavaju svoje jedinstvo u borbi za oslobođenje Kijeva. Godine 1176. Svjatoslav od [[Černjihiv]]a i Jaroslav od Osmomisla oslobađaju Kijev od stranaca odnosno poganina i pljačkaša, tada je Svjatoslav od Černjihiva (1176.-1194.) ujedno postavljen za Kijevskog kneza. Kijevom su sljedećih četrdesetak godina vladali Mstislaviči, zatim Monomahoviči i nešto kraće Olegoviči, ali nikada nisu povratili nekadašnju političku moć koja se polako premještala u kneževinu Vladimir-Volinj.<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?linkpath=pages\V\O\Volodymyr6Volynskyiprincipality.htm Volodymyr-Volynskyi principality.]</ref> Razlog tomu bile su sve jače nomadske najezde s istoka, posebno tatarske.

Prema zapisima u [[Kijevski ljetopis|Kijevskom ljetopisu]] termin Rus’ se tijekom 8. stoljeća odnosio primarno na mnogobrojne pridošle [[Vikinzi|Varjahe]] u okolici [[Kijev]]a, na kojemu je stoljećima ranije živjelo ukrajinsko pleme [[Poljani]]. Zemljopisni termin Rus’ prema istim tvrdnjama se odnosio na trokutasti prostor između ukrajinskih rijeka [[DnjeparDnjipro]], [[Irpin]] i [[Ros]] u samom središtu sjeverne [[Ukrajina|Ukrajine]].<ref>[http://litopys.org.ua/ohukr/ohu04.htm Termini Rus, Ukrajina, Malorusija]</ref> <ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\R\U\RushDA.htm Rus’ - The former name of Ukraine.]</ref> Te je navode u javnosti prvi puta zabilježio 1837. godine carski povjesničar, filolog i etnograf [[Mihajlo Maksimovič]].<ref>[http://www.encyclopediaofukraine.com/display.asp?AddButton=pages\M\A\MaksymovychMykhailo.htm Biography of Mykhailo Maksymovych]</ref> U 9. stoljeću, politički termin Rus’ koji je počeo predstavljati sinonim političkog, kulturnog i društvenog zajedništva između Varjaha i Poljana,<ref>[http://www.matica.hr/HRRevija/revija2006_2.nsf/AllWebDocs/Pascenko Kulturna baština Ukrajine - Matica Hrvatska]</ref> kasnije se proširio gotovo cijelom srednjovjekovnom državom Kijevskom Rusi, ali prije svega zapadnom i središnjom Ukrajinom te južnom [[Bjelorusija|Bjelorusijom]]. Na istim prostorima su formirane srednjovjekovne regije [[Bijela Rus'|Bijela]], [[Crna Rus'|Crna]] i [[Crvena Rus’]] sa svojim središtem u [[Kijev]]u u sklopu Male Rus’i. Središnja regija [[Mala Rus’]] je označavala političku, kulturnu i vjersku maticu cijele Kijevske Rus’i i prostirala se uglavnom na prostoru današnje Kijevske, Černigvske, Poltavske i Čerkaške oblasti.