Helanik: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja
malo više o životu
Redak 1:
'''Helanik iz [[Mitilene|Mitilene]]'''<ref>A. Lesky, ''Povijest grčke književnosti'', Golden marketing, Zagreb 2001, 329.</ref> ([[Starogrčki jezik|ant. grč.]]: '''Ἑλλάνικος''' / '''Hellanikos'''; Mitilena, [[Lezbos]] — Perperenij, [[Mizija]]), poznat i kao '''Helanik sa [[Lezbos|Lezba]]'''<ref>[http://www.britannica.com/EBchecked/topic/260263/Hellanicus-of-Lesbos članak na ''EB'']</ref> je [[Antička Grčka|antički grčki]] [[Povijest|povjesničar]] iz poznog V stoljeća stare ere i općenito jedan od prvih svjetskih historiografa. On spada u mlađe predstavnike tzv. ''[[Logografi|logografa]]'', začetnika [[Starogrčka književnost#Historiografija|drevne grčke historiografije]], čiji je možda najplodniji izdanak. Često se ističe kao ''prvi grčki skriboman''.<ref>''Povijest'', 329</ref>. Autor je dvadesettri djela, povjesnog, etnografskog i drugog značaja.
 
== Život ==
Helanik je bio rođen u Mitileni kao sin nekog Skamona, jednom od većih grčkih [[Egejsko more|egejskih]] otoka Lezbosu, a u svom rodnom kraju pretpostavlja se i djelao; ne može se pouzdano reći kada je tačno živio ali okvirno izvori ukazuju na posljednju četvrt V stoljeća prije naše ere. ZajednoNe sa [[Ksanto|Ksantom]], Helanik spada u istaknutije predstavnike ''mlađih logografa'' — povjesničara koji pisali poslije [[Herodot|Herodota]], kojimože se uobičajenoizvršiti smatradetaljnija historiografskimkonstrukcija praocem;njegova no,privatnoga iako on smatra Herodota svojim uzoromživota, očevidnoveć jesamo djelovremenski nastalo mahom na osnovu jednoga starijega logografa, [[Hekatej sa Mileta|Hekateja sa Mileta]]<ref>''Isto''.</ref>. Do Helanika, povjesna tradicija je bila ograničena na [[Jonija|jonski krug]] (kojema pripadaju između ostalihokviri i Hekatejmjesto i Herodot), što ga čini prvom [[Eolija|Eoljaninom]]<ref>Antički Grci su se po porijeklurođenja i dijalektu dijelili na više granasmrti, a osnovna je podjela na triosnovu 'plemena'sačuvanih fragmenata jonsko, dorskoHelanikovih i eolsko;tuđih vdjela. [[Stara Grčka]].</ref> povjesničarem; time je neposredno došlo i do širenja historiografske književnosti na druge krajeve.
 
''Terminus post quem'' njegova rođenja smatra se [[Grčko-perzijski ratovi#Bitke kod Plateje i Mikale .28lipanj 479. pr. Kr..29|Bitka kod Mikale 479. god. prije Kr.]] iz vremena Grčko—perzijskih ratova, kada su Lezbljani izvojevali izvojevali svoje oslobođenje od [[Ahemenidsko Perzijsko Carstvo|perzijske imperije]] boreći se na strani helenskoga saveza. Helanikovo ime je haplogija od '''''Helanonikos''''', a otac Skamon mu je takvo ime mogao dati upravo u čast velike pobjede. ''TPQ'' smrti jeste [[Bitka kod Arginuskih otoka]] 406/5. pr. Kr., posljednji događaj koji u svojim djelima navodi. Umro je u gradiću Perpereniju u Miziji, vrlo vjerojatno kao lezbljanski izbjeglica.<ref>М. Ђурић, ''Историја хеленске књижевности'', Завод за уџбенике и наставна средства, Београд 1982, 382.</ref>
 
== Djelatnost ==
Zajedno sa [[Ksanto|Ksantom]], Helanik spada u istaknutije predstavnike ''mlađih logografa'' — povjesničara koji pisali poslije [[Herodot|Herodota]], koji se uobičajeno smatra historiografskim praocem; no, iako on smatra Herodota svojim uzorom, očevidno je djelo nastalo mahom na osnovu jednoga starijega logografa, [[Hekatej sa Mileta|Hekateja sa Mileta]]<ref>''Isto''.</ref>. Do Helanika, povjesna tradicija je bila ograničena na [[Jonija|jonski krug]] (kojema pripadaju između ostalih i Hekatej i Herodot), što ga čini prvom [[Eolija|Eoljaninom]]<ref>Antički Grci su se po porijeklu i dijalektu dijelili na više grana, a osnovna je podjela na tri 'plemena' — jonsko, dorsko i eolsko; v. [[Stara Grčka]].</ref> povjesničarem; time je neposredno došlo i do širenja historiografske književnosti na druge krajeve.
 
== Spisak djela ==
Helanik iz Mitilene ostavio je iza sebe ukupno 23 djela, većinu od kojih je podijelio na po dvije knjige<ref>''Povijest'', 329.</ref>. Ona se mogu po svojoj formi grupisati u tri cjeline<ref>М. Ђурић, ''Историја хеленске књижевности'', Завод за уџбенике и наставна средства, Београд 1982, 382—383.</ref>:
 
=== Genealoško—mitografski spisi ===