Deziderije: razlika između inačica

Isprva kraljevski službenik s titulom ''dux Langobardorum et comes stabuli'' ("starješina konjušnice i vojvoda Langobarda"), što je izgleda služba slična suvremenoj franačkoj službi ''dux Francorum''. Kralj [[Aistulf]] proglasio ga je vojvodom od Rima i Bizanta novoosvojenih [[Istra|Istre]] i [[Toskana|Toskane]], a kraljem je postao nakon Aistulfove smrti 756. godine. U to vrijeme, Aistulfov prethodnik [[Ratchis]] napustio je svoje samostansko utočište [[Montecassino]] o pokušao oteti kraljevstvo, ali je Deziderije njegovu pobunu uz potporu pape [[Stjepan II., papa|Stjepana II.]] brzo ugušio. Na svojoj krunidbi, Deziderije je u zamjenu za papino priznanje obećao vratiti Svetoj Stolici mnoge otete gradove. No došao je u sukob s papom [[Stjepan III., papa|Stjepanom III.]] jer se ovaj usprotivio braku Deziderijeve kćeri s [[Karlo Veliki|Karlom Velikim]]. Nakon samo nekoliko vraćenih gradova, Deziderije je odustao od obećanja prethodnom papi.

Deziderije otima svećenika iz samostana sv. Vida na [[Eskvilin]]u. 31. srpnja 768. ga na brzinu proglašava papom. [[Filip, protupapa|Protupapa Filip]] nije mogao biti priznat, te se isti dan povlači u svoj samostan i o njemu se više ništa ne zna.<ref>{{cite book|last=Reardon|first=Wendy J|title=The Deaths of the Popes. Comprehensive Accounts Including Funerals, Burial Places and Epitaphs.|publisher=McFarland|pages=59}}</ref>

Stjepan III. se 768. usprotivio braku Karla Velikog s Deziderijevom kćeri [[Desiderata|Desideratom]], ali se do svoje smrti 772. pomirio s Langobardima. No novi papa [[AdrijanHadrijan I.]] protiv Deziderija je zatražio pomoć Karla Velikog, budući da je brak 771. godine između dinastija završio razvodom Karla Velikog i Desiderate, koja je poslana svome ocu.