Edikt o vjerskoj toleranciji među kršćanskim vjerama: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 5:
Ovim je aktom Josip II. sve kršćanske vjere u Habsburškoj Monarhiji izjednačio po statusu sa [[Katolička crkva|Katoličkom Crkvom]], omogućivši potpunu vjersku slobodu ([[luterani]]ma, [[kalvinisti]]ma i [[Pravoslavna crkva|Pravoslavnoj Crkvi]]), ponajviše radi ograničavanja moći i autonomije Katoličke Crkve. [[Apsolutizam|Apsolutističkoj]] carskoj vlasti nije odgovaralo da ima autonomni autoritet kao što je Katolička Crkva i njeni redovi, koji su sa svojim posjedima i povlasticama bili država u državi.
Katolička Crkva je podvrgnuta državnom nadzoru.
Unatoč
Ipak, katolici su zadržali jednu povlasticu, kojom je jedino Katolička Crkva smjela graditi crkvene portale na ulici.
Ovaj zakon je vrijedio kako za [[Austrijske nasljedne zemlje]], ali i za Hrvatsku i Ugarsku.
U Hrvatskoj je ovim za jedno vrijeme prestao važiti posebni vjerski zakon koji je dopuštao
Zahvaljujući ovom zakonu pravoslavni kršćani su dobili mogućnost utemeljenja svojih crkvenih općina izvan [[Vojna krajina|Vojne krajine]], a prva značajnije realiziranje ovog Edikta u Hrvatskoj bilo je godine [[1785.]] osnivanjem crkvene općine u Zagrebu od strane grčke trgovačke zajednice.
[[Židovi]] su ovim ediktom dobili šira građanska prava, među ostalim i studiranja, a uz ostale reforme i mogućnost ulaska u državne službe. U Hrvatskoj, ovaj je Edikt dopustio Židovima i naseljavanje, što se
Iako je Josip II. pred smrt povukao skoro sve svoje reforme (naime je zbog krajnjeg neobaziranju na mišljenje naroda i nastojanja za germanizaciju nenjemačkih naroda, bio ugrožen sam opstanak Monarhije), ovaj edikt je ostavio nedirnutim.
== Vidi još ==
|