Inačica od 15. travnja 2013. u 05:14 uredi Addbot (razgovor \| doprinosi) 113.398 edits m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q10982475 na Wikidati ← Starija izmjena		Inačica od 19. listopada 2013. u 14:24 uredi ukloni ovu izmjenu 87.252.141.153 (razgovor) Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: '''Andriana Škunca''' ([[Bjelovar]], [[9. ožujka]] [[1944]].), [[hrvatska]] književnica. Obitelj joj je podrijetlom iz [[Novalja\|Novalje]] na [[Pag\|otoku Pagu]], gdje je i ona provela djetinjstvo. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu studirala je [[~~kroatistika\|kroatistiku~~jugoslavenske jezike i književnost]] i [[komparativna književnost\|komparativnu književnost]] na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu[[Kategorija:[[Kategorija:]]]]. Otok Pag i Novalja su mjesta njenog povratka - u [[pjesma\|pjesmama]], [[fotografija\|fotografijama]] i emocijama. Dobila je ~~nagradu~~nagrade: [["Tin Ujević"(1999.),"Vladimir Nazor"("2003.),Nagradu HAZU (Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti)(2003.), Goranov vijenac]] za cjelokupni pjesnički opus [[2006]]. Urednica je biblioteke "Kairos", Hrvatske sveučilišne naklade i [[časopis]]a "Europski glasnik". Piše [[književna kritika\|književne kritike]] i poetske zapise o likovnim umjetnicima. Članica je [[Društvo hrvatskih književnika\|Društva hrvatskih književnika]], [[PEN]]-a i [[ULUPUH]]-a. Objavila je cijeli niz knjiga pjesama: * "Do neba bijelo", (1969.) * "Kratka sjena podneva", (1973.) * "Pomaci, tišine", (pjesme u prozi), (1981.) * "Napuštena mjesta", (1985.) * "Druga strana zrcala",(pjesme u prozi) (1988.) * "Korijen zid kutija", (1992.) * "Zeleni prah", (pjesme u prozi),(1994.) * "Novaljski svjetlopis" (pjesme u prozi),(1999.), (s pedeset autoričinih fotografija) * "Predivo sve užih dana" (izabrane pjesme), izbor i pogovor Zvonimir Mrkonjić,(2002.) Neka njena djela je u njenoj antologiji ''Zywe zradla'' iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica [[Łucja Danielewska]].▼ Sastavila antologiju hrvatskih pjesama u prozi "Naša ljubavnica tlapnja", sa Zvonimirom Mrkonjićem i Hrvojem Pejakovićem, (1992). O samoniklim maslinicima Luna na otoku Pagu, napisala inpresivnu monografiju "Biblijski vrt /Sveta zemlja lunjskih maslina" (2013.), sa stopedeset autoričinih fotografija. Zastupljena je u brojnim domaćim i stranim antologijama, a njezina poezija prevedena je na gotovo sve europske jezike. Knjiga "Novaljski svjetlopis" sa pedeset autoričinih fotografija,prevedena je na njemački: "Lichtschrift von Novalja" (preveo Matthias Jacob), Daedalus Verlag,(2008.)Münster / Germany, i na češki: "Zvon ve studeni / Novaljský světlopis" (preveo Dušan Karpatský), Fori Prague, Praha,(2009.). ▲Neka njena djela je u njenoj antologiji ''Zywe zradla'' iz 1996. sa hrvatskog na poljski prevela poljska književnica i prevoditeljica [[Łucja Danielewska]]. Od 1993. bavi se fotografijom. Izlagala u Novalji, Zagrebu, Splitu, Gmündu, Lepipzigu, Pragu, Münsteru, Felbachu, (blizu Stutgarta). Živi i radi u Zagrebu i Novalji {{Mrva-biog-knjiž-hrvatska}} {{~~Dobitnici~~Dobitnica ~~nagrade~~nagrada: Tin Ujević, Vladimir Nazor, Nagrada HAZU, Goranov vijenac za književnost}} {{GLAVNIRASPORED:Škunca, Andriana}}

Andriana Škunca: razlika između inačica