Drugi srpski ustanak: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Addbot (razgovor | doprinosi)
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q243585 na Wikidati
mNema sažetka uređivanja
Redak 1:
{{Povijest Srbije}}
 
{{Wikipedizirati}}
{{Izvor}}
Poslije propasti [[Prvi srpski ustanak|Prvog srpskog ustanka]], srpski narod se našao u gorem položaju. Turci su nastavljali sa ubijanjem ljudi, paljenjem sela, maltretiranjem... Mnoge srpske obitelji su pobjegle preko granice u [[Srijem]] i [[Banat]].
Line 17 ⟶ 15:
Upravo zbog takve situacije izbilo je nekoliko buna, da bi u jesen [[1814]]. godine, u okolini [[Čačak|Čačka]] izbila Hadži Prodanova buna. Ali, zbog loše organizacije, ta buna je bila ubrzo ugušena. U njenom ugušivanju sudjelovao je i sam [[Miloš Obrenović]].
 
[[Turci]] su i dalje nastavili sa terorom[[teror]]om. Zbog toga, u proljeće [[1815]]. godine izbija Drugi srpski ustanak. Za vođu ustanka je izabran [[Miloš Obrenović]]. Oružane borbe su trajale oko 4 mjeseca. Značajna je pobjeda ustanika kod Ljubića. Poslije ovog poraza, [[Velika_Porta|Porta]] upućuje kaznene vojne jedinice iz [[Bosna|Bosne]] i [[Rumunjska|Rumunjske]] prema južnoj i istočnoj granici Srbije, gdje su se koncentrirale ustaničke snage. Bosanska vojska je pretrpjela poraz na Dublju.
 
Oružani sukobi sa turskom vojskom nisu imale onaj intezitet i one razmjere kao u Prvom ustanku. Dosta je utjecala i situacija na ruskom frontu i Napoleonov[[Napoleon]]ov poraz; postojala je mogućnost ruske intervencije na osnovu osme točke Bukureškog ugovora, pa je [[Velika Porta|Porta]] započela pregovore sa Srbima. Došlo je do pregovora Marašli Ali-paše i Kuršid-paše sa Milošem Obrenovićem i zaključivanja usmenog dogovora Marašli Ali-paše i Miloša.
 
[[Datoteka:Serbia1817.png|mini|lijevo|Kneževina Srbija 1817. godine]]
[[Datoteka:Serbia1833.png|mini|lijevo|Kneževina Srbija 1833. godine]]
Tako je prekinuta oružana borba, mada to nije prekinulo ustaničke borbe za ostvarenje ciljeva postavljenih [[1804]]. i [[1815]]. godine. Ono dobija samo nove oblike koji odgovaraju novonastaloj situaciji - dugotrajni diplomatski pregovori uz pomoć Rusije. Turska je sporazum shvatila kao konačni prekid borbe i ustanka, ali za Miloša Obrenovića i ustanike sporazum je predstavljao osnovu za dalje proširenje povlastica i polaznu točku u daljoj borbi za ostvarivanje konačnih ciljeva ustanka - rušenje turske feudalne vladavine i uspostavljanje vlastite vlasti.
 
Povlastice koje su dobijene sporazumom (skupljanje [[danak|danka]] od strane Srba, sigurnost od zloupotrebe spahija i drugih turskih činovnika, postavljanje knezova po nahijama, osnovanje Narodne kancelarije u Beogradu...) davale su Srbima izvjesnu samoupravu, koja je omogućavala dalji ekonomsko-društveni i politički razvitak.
 
Poslije pobjede Rusije nad Turskom, [[Jedrenski mir|Jedrenskim mirom]] [[1828]]. godine, riješeno je i srpsko pitanje. Izdana su dva naročita sultanova pisma - hatišerifi[[hatišerif]]i [[1830]]. i [[1833]]. godine, kojima su se potvrđivala samoupravna prava [[kneževina Srbija|kneževine Srbije]]. Jednom posebnom odredbom od [[1833]]. godine, feudalne obaveze su uračunate u godišnji danak koji je Srbija plaćala Porti. Ovim formalno je bilo riješeno agrarno pitanje i uništeni su feudalni odnosi i turska vlast u Srbiji.
 
[[Kategorija:Srpska vojna povijest]]