Narodnooslobodilački pokret u Hrvatskoj: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 130:
== Doprinos ==
{{Quote box|width=90%|align=center|quote=Antifašistički pokret u obliku oružane borbe razvio se u Hrvatskoj kao nigdje u Europi, te je od formiranja Sisačkoga partizanskog odreda 22. VI. 1941, sastavljenog gotovo isključivo od Hrvata, već koncem 1941. brojio oko 7000 boraca; početkom 1942. Glavni štab Hrvatske podijelio je bojište na 5 zona na kojima je djelovalo 5 korpusa s po 2 do 4 divizije, te je do konca 1944. taj broj rastao tako da se u partizanskim redovima borilo oko 150 000 boraca.<ref name="Proleksis" />|source=[[Opća i nacionalna enciklopedija]]}}
{{Quote box|width=90%|align=center|quote=Pol. 1944., kada je započela završna etapa ratovanja, u Hrvatskoj je bilo oko 110 000 boraca svrstanih u 5 korpusa NOV-a. Voj. akcije vodio je Glavni štab Hrvatske, odn. Vrhovni štab NOV i POJ pod zapovjedništvom J. Broza. KPJ/KPH nastojao je nametnuti i očuvati vodeći položaj te određivati polit. i voj. ciljeve antifašističke borbe, a istisnuti sve druge polit. čimbenike.<ref name="HELZMK" />|source=[[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]]}}
U odnosu na broj stanovnika, Hrvatska je imala najmasovniji pokret otpora i podnijela relativno najveće žrtve. Čak 70 % boraca bilo je mlađe od 25 godina, Hrvatska je imala 251 partizanski odred, 78 brigada i 17 divizija. Od sedam korpusa, pet je bilo hrvatskih s ukupno 200.000 hrvatskih boraca, koji su se u posljednjih pet mjeseci rata borili protiv oko pola milijuna [[Wehrmacht|njemačkih]], [[Hrvatske oružane snage|ustaških]] i [[Četnici u NDH|četničkih]] snaga. Od 206.000 mrtvih boraca u Jugoslaviji, 64.000 bilo je hrvatskih.
| |||