Liga militantnih ateista: razlika između inačica

'''Liga militantnih ateista''' ([[ruski]]:Союз воинствующих безбожников)<ref name=multiple>Burleigh, Michyael. ''Sacred causes : the clash of religion and politics from the Great War to the War on Terror''. 1st ed. New York: HarperCollins, 2007. (ISBN 006058095X)</ref> ; '''Društvo bezbožnika''' ([[ruski]]:Общество безбожников); '''Savez bezbožnika '''([[ruski]]:Союз безбожников) bili su [[ateisti|ateističke]] i protuvjerske organizacije radnika i inteligencije nastale u [[Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika|Sovjetskoj Rusiji]] pod utjecajem ideoloških i, kulturnih pogleda i politike [[KPSS|Komunističke partije Sovjetskog Saveza]] između 1925. i 1947. godine<ref>[[Richard Overy]], ''The Dictators: Hitler's Germany, Stalin's Russia'', p271 ISBN 0-393-02030-4</ref>. Članovi Lige bili su članovi Komunističke partije, članovi [[Komsomol]]a, radnici i vojni veterani.

Liga je bila "po ozračju nezavisna organizacija koju je osnovala Komunistička partija da promiče [[ateizam]]". Liga je izdavala novine, časopise, i druge materijale koje su religiju ismijavale satirom; sponzorirala je predavanja i filmove; organizirala je parade i demonstracije; osnivala je antireligijske muzeje; vodila je koncentrirane napore da uvjeri građane Sovjetskog Saveza da su religija, vjerovanja i vjerska praksa "pogrešne" i "štetne", te daprema njihovoj bipreporuci svi dobri građani trebali prihvatiti znanstveni i ateistički pogled na svijet.<ref name=peris>Daniel Peris ''Storming the Heavens: The Soviet League of the Militant Godless'' Cornell University Press 1998 ISBN 978-0-8014-3485-3</ref>

Časopis ''[[Bezbožnik (časopis)|Bezbožnik]]'' (1922.–1941.), osnovao je i uređivao [[Jemeljan Jaroslavski]],<ref name="multiple"/> koji je bio ključna osoba u stvaranju Lige. ImaoBio je dobar organizator i održavao je opsežnu mrežu dopisnika i čitalaca.<ref name="marxist.com">Paul Dixon, Religion in the Soviet Union, first published 1945 in Workers International News, and can be found at: http://www.marxist.com/religion-soviet-union170406.htm (Religija u Sovjetskom savezu, prvo objavljeno 1945. godine u novinama: Svjetskom radničkom vjesniku) </ref> Prvi broj ''Bezbožnika'' pojavioizašao je u prosincu 1922. godine., dok godinu Godinudana poslije (1923.) u Moskvi je izlazilozapočeo je izlaziti mjesečno izdanje koje je bilo posebno obrađeno za tvorničke radnike ''Bezbožnik u stanka'' (odnosno znano kao Bezbust),. a uU kolovozu 1924. je osnovana istomišljenička organizacija Moskovsko udruženje bezbožnika.

Udruženje iz Moskve je zastupalo ljevičarski ekstremizam u debati kako razoriti vjere i vjerovanja, (nprtj. kroz aktivno napadanje vjere i vjerovanja u svim njezinim oblicima za razliku od umjerenog pristupa) gdje su zagovarali da s napredkom i obrazovanjem religija će sama izumrjeti. ToMoskovsko udruženje je 1924. godine napalo Jaroslavskoga, [[Anatoli Lunačarski|Anatolija Lunačarskoga]] te [[Vladimir Bonč-Bruevič|Vladimira Bonč-Brueviča]] zbog pravljenja razlika između vjera, umjesto koncentracije na pravo bezbožništvo. Udruženje iz Moskve je također nastavilo optuživati Jaroslavskoga da bi,zagovarajući umjesto štoda se napada samo svećeništvo neke vjere, moraoda napadatise vjerunapori usmjere na napadanje vjere i vjerovanjavjerovanje u njihovoj cjelini. Jaroslavski je prosvjedovao protiv te optužbe i kasnije je pristao da su sve vjere neprijatelji socijalizma uključujući i obnoviteljsku sektu unutar [[Ruska pravoslavna crkva|Pravoslavne crkve]], ali je tvrdio da bi takve mjere i način borbe protiv raznih religija trebale biti oblikovane tako da umjesto istupanja prema vjernicima (od kojih su mnogi prema Jaroslavskome bili lojalni građani Sovjetskog Saveza) kao prema [[klasni neprijatelj|klasnim neprijateljima]], da težište napora bude na preodgoju građana kako bi prihvatili bezbožništvo. <ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987.) str 51.</ref>

Između kasnih 1920-tih i ranih 1930-tih godina unutar sovjetskog rukovodstva nastala je debata koje mjere i metode koristiti dakod bisuzbijanja sereligije suzbilau religijazemlji. Ta je dilema riješena kada je [[Staljin]] osudio ekstreme s jedne i druge strane u antireligijskom pokretu unutar Sovjetskog saveza. Tu osudu je slijedioprihvatio je Jaroslavski koji je osobno osudio sve koji nisu pratilislijedili liniju Komunističke partije tako što je osudio i komunističku desnicu koja je smatrala da ništa ne treba poduzimati jer da će, po njima, religija sama izumrijeti napretkom i obrazovanjem, te i komunističku ljevicu koja je napadala sve oblike religije i religioznosti kao klasne neprijatelje. Jaroslavski je ljevici odbacivao i argument da je vjerovanje jednostavno klasna pojava koja će iščeznuti s besklasnim društvom, u kojemu neće biti potrebno suzbijati vjeru. Jaroslavski se suglasio da svi moraju napadati religiju, ali nije prihvaćao pristup krajnje ljevice.

Na kongresu 1929. godine Liga militantnih ateista priznala jerast dabroja jesekularnih udruženja u Sovjetskom Savezu, porastaoali brojisto sekularnihtako udruženja,zaključili alisi su da taj porast je bio više lokalnog karaktera nego šira nacionalna pojava. Delegati Kongresa uočili su uočili da su vjerske zajednice, među kojima i "stara" Pravoslavna crkva, počele primjenjivati moderne metode kojima su privlačile mlade, te da su laičke vjerske organizacije brojale više od milijun članova. Sudionici Kongresa su zaključili da se borba protiv vjere mora zaoštriti, ali su se na insistiranje Jaroslavskoga suglasili da se ne smiju provoditi ekstremističke metode protuvjerskih ultralijevih protuvjerskih aktivista.<ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987) pg 56</ref> Na istom Kongresu je zahtijevano od države da se državni praznici odmaknu od vjerskih praznika, tako da bude podudaranja. Država je tom zahtjevu udovoljila iste godine.