Između kasnih 1920-tih i ranih 1930-tih godina unutar sovjetskog rukovodstva nastala je debata koje mjere i metode koristitibi trebalo rabiti kod suzbijanja religije ukod zemljigrađanstva. TaOvu dilemu je dilema riješena kada jeriješio [[Staljin]] osudionakon ekstremešto sje jedneosudio isve drugeekstreme straneantireligijskog pokreta u antireligijskomSovjetskom pokretu unutar Sovjetskog savezasavezu. TuOvu osudu je prihvatio je Jaroslavski koji je također osobno osudio sve koji nisu slijedili liniju Komunističke partije, tako što je osudio i komunističku desnicu koja je smatrala da ništa ne treba poduzimati jer po njima religija sama izumrijeti napretkom i obrazovanjem, te i komunističku ljevicu koja je napadala sve oblike religije i religioznosti kao klasne neprijatelje. Jaroslavski je ljevici odbacivao i argument dalijevice koja je vjerovanjevjerovala jednostavnoda je religija klasna pojava koja će iščeznuti s besklasnimpojavom društvom,besklasnog u kojemu neće biti potrebno suzbijati vjerudruštva. Jaroslavski se suglasio da svi učesnici u antireligijskom pokretu moraju napadati religiju, ali nijene korisiti prihvaćaonasilje pristupili krajnjefizičku ljevicesilu.
