Liga militantnih ateista: razlika između inačica

Liga je bila "po ozračju nezavisna organizacija koju je osnovala Komunistička partija da promiče [[ateizam]]". Liga je izdavala novine, časopise, i druge materijale koje su religiju ismijavale satirom; sponzorirala je predavanja i filmove; organizirala je parade i demonstracije; osnivala je antireligijske muzeje; vodila je koncentrirane napore da uvjeri građane Sovjetskog Saveza da su religija, vjerovanja i vjerska praksa "pogrešne" i "štetne", te su prema njihovoj preporuci svi dobri građani trebali prihvatiti znanstveni i ateistički pogled na svijet.<ref name=peris>Daniel Peris ''Storming the Heavens: The Soviet League of the Militant Godless'' Cornell University Press 1998 ISBN 978-0-8014-3485-3</ref>

Časopis ''[[Bezbožnik (časopis)|Bezbožnik]]'' (1922.–1941.), osnovao je i uređivao [[Jemeljan Jaroslavski]],<ref name="multiple"/> koji je bio ključna osoba u stvaranju Lige. Bio je dobar organizator i održavao je opsežnu mrežu dopisnika i čitalaca.<ref name="marxist.com">Paul Dixon, Religion in the Soviet Union, first published 1945 in Workers International News, and can be found at: http://www.marxist.com/religion-soviet-union170406.htm (Religija u Sovjetskom savezu, prvo objavljeno 1945. godine u novinama: Svjetskom radničkom vjesniku) </ref> Prvi broj '''Bezbožnika''' izašao je u prosincu 1922. godine., dok je godinu dana poslije (1923.) u Moskvi je započeo jezapočelo izlaziti mjesečno izdanje koje je bilo posebno obrađeno za tvorničke radnike '''Bezbožnik u stanka''' (odnosno znano kao Bezbust). U kolovozu 1924. je osnovana istomišljenička organizacija Moskovsko udruženje bezbožnika.

Udruženje iz Moskve je zastupalo [[lijevičarski ekstremizam]] u debati kako razoriti vjere i vjerovanja, tj. kroz aktivno napadanje vjere i vjerovanja u svim njezinim oblicima, za razliku od umjerenog pristupa gdje su zagovarali da s napredkom i obrazovanjem religija će sama od sebe izumrjeti. Moskovsko udruženje je 1924. godine napalo Jaroslavskoga, [[Anatoli Lunačarski|Anatolija Lunačarskoga]] te [[Vladimir Bonč-Bruevič|Vladimira Bonč-Brueviča]] zbog pravljenja razlika između vjera, umjesto koncentracije na pravo bezbožništvo. Udruženje iz Moskve je također nastavilo optuživati Jaroslavskoga zagovarajući umjesto da se napada [[svećeništvo]] neke vjere, da se napori usmjere na napadanje vjere i vjerovanje u njihovoj cjelini. Jaroslavski je prosvjedovao protiv te optužbe i kasnije je pristao da su sve vjere [[neprijatelji socijalizma]] uključujući i obnoviteljsku sektu unutar [[Ruska pravoslavna crkva|Pravoslavne crkve]], ali je tvrdio da bi takve mjere i način borbe protiv raznih religija trebale biti oblikovane tako da umjesto istupanja prema vjernicima (od kojih su mnogi prema Jaroslavskome bili lojalni građani Sovjetskog Saveza) kao prema [[klasni neprijatelj|klasnim neprijateljima]], da težište napora budetreba bit na preodgoju građana kako bi prihvatili bezbožništvo. <ref>Dimitry V. Pospielovsky. A History of Soviet Atheism in Theory, and Practice, and the Believer, vol 1: A History of Marxist-Leninist Atheism and Soviet Anti-Religious Policies, St Martin's Press, New York (1987.) str 51.</ref>