Ludi dani (1977.): razlika između inačica

Praznici su. U malo zabito selo negdje u Dalmatinskoj zagori (72km od Splita i 24km od Drniša) stižu kući na odmor gastarbajteri. Puni njemačkih maraka, sjede u lokalnoj kavani, piju, kartaju i razmeću se novcem. Najrazmetljiviji, Jure (Zvonko Lepetić), uzor je mlađima jer ga smatraju vrlo uspješnim s obzirom da ima veliku kuću, novi auto, traktor te se lijepo odijeva. Negdje iz prikrajka ih promatra Klempo (Spaso Papac), jedini gastarbajter kojeg selo smatra siromašnim i neuspješnim jer nije sagradio kuću, niti ima auto te je stoga česti izvor poruge. Iznerviran lošim kartama, Jure izvrijeđa Klempu rekavši mu da je jado i goljo na što Klempo predloži okladu u kojoj će se vidjeti tko ima više novca. Tko izgubi okladu mora onom drugom dati sve te se još i svući do gola i takav trčati kroz cijelo mjesto...

U ulozi gizdavog i bahatog bogatog Jure imamo priliku gledati izvrsnog Zvonka Lepetića koji je za ovu rolu nagrađen Srebrnom arenom na Pulskom festivalu, a Nikola Babić dobio je nagradu filmske kritike za režiju. Osim Lepetića, odličnu je ulogu ostvario Ilija Ivezić također u ulozi gastarbajtera, dok je Klempu glumio naturščik Spaso Papac. Prvi put se na filmu pojavila Perica Martinović u ulozi konobarice. Snimljen u autentičnom ambijentu (72km od Splita i 24km od Drniša), Ludi dani se u pojedinim sekvencama približavaju dokumentarističkom izričaju dok je dramaturška okosnica kritika taštine koju potiče mala sredina.