MIMO: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
treba sredit |
||
Redak 1:
{{dijakritici}}
{{wp+}}
Multiple-input multiple-output, ili MIMO, je zamisljen matematicki model za komunikacijske sisteme sa vise antena. U zadnjih par godina, MIMO tehnologija je privukla mnogo paznje u podrucju wireless komunikacije, posto su moguca znatna poboljsanja u prijenosu podataka i dometu na istoj brzini i uz isti gubitak signala. Opcenito, MIMO tehnologija povecava sveukupnu efektivnost wireless komunikacijskih sistema.
Line 5 ⟶ 7:
MIMO se moze kosrititi u spoju sa OFDM, kao dio IEEE 802.16 standarda i moze biti dio IEEE 802.11n High-Throughput standarda, za koji se ocekivalo da ce biti dovrsen do 2007. Standardizacija MIMO tehnologije za koristenje u 3G standardima kao sto je HSDPA takoder je na putu.
== Povijest ==
Jack Winters
▲Jack Winters u Bell Laboratories, 1984., napravio je patent u wireless komunikaciji koristeci vise antena. Jack Salz, isto iz Bell Laboratories, onjavio je clanak o MIMO tehnologiji u 1985., zasnovan na istrazivanju Dr. Winters-a. Dr Winters je sada glavni znanstvenik u Motia Inc. koji proizvode 'beamforming amplifier' cip, koji je dizajniran da radi neovisno o MIMO izvedbi.
Godine 1996., Greg Raleigh i Gerard J. Foschini izumili su novi pristup MIMO tehnologiji koji je povecao efikasnost. Greg Raleigh je osnivac Airgo Networks, koji tvrdi da je izumitelj "MIMO OFDM", nudeci "pre-n" cip zvan "True MIMO" za 802.11n. Kako god, malo je vjerojatno da ce hardver baziran na tom cipsetu biti kompatibilan s ostalim uredajima jednom kada 802.11n standard bude dovrsen.
Telatar je pokazao da se kapacitet kanala (teoretska gornja granica propusnosti sistema) za MIMO sistem povecava povecanjem broja antena, proporcionalno minimalnom broju odasiljackih i primateljskih antena. Taj osnovan rezultat u informacijskoj teoriji je sto je dovelo do izbijanja istrazivanja na tom podrucju.
▲'''Obecanja MIMO tehnologije'''
Kao primjer, 802.11n ("MIMO") standard jos uvijek se raspravlja, ali jedan prototip moze dati do (pod optimalnim uvjetima) 250 Mbit/s. To je pet puta veca brzina (teoretski maksimum) od postojeceg 802.11g hardvera.
[[Kategorija: Komunikacije]]
|