Wikipedija

Sveti Jerolim (otok): razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Addbot (razgovor | doprinosi)
113.398 edits
m Bot: brisanje 1 međuwiki poveznica premještenih u stranicu d:q12643089 na Wikidati
deset koza
Redak 13:
|slika =
}}
'''Sveti Jerolim''' je [[otok]] u [[Brijuni|Brijunskom arhipelagu]]. Zajedno s obližnjim otokom [[Kozada|Kozadom]] nalazi se u sklopu [[Nacionalni park Brijuni|Nacionalnog parka Brijuni]]. Otok je otvorenog tipa, a za sigurnost turista na njemu brinu djelatnici ove javne ustanove. Duljina otoka je 560562 m, a najviši vrh se nalazi na 1819 m nadmorske visine. Na sjevernoj strani otoka nalazi se [[mandrač]] okružen kamenim molovima s [[lukobran]]ima. Dubine na glavama pristana su oko 3 m3m. Na južnoj strani otoka je pogodno mjesto za kupanje na žalu uz stijene okruženo [[čempres]]ima.
 
Početkom [[1990-ih|90-ih]] godina [[20. stoljeće|20. stoljeća]] Sveti Jerolim postaje sastavni dio Nacionalnog parka. Od konca [[Drugi svjetski rat|Drugog svjetskog rata]] do 90-ih bio je slovensko odmaralište za invalide, ali i djevojke iz kaznenopopravnih domova, koje su često bile [[tetoviranje|tetovirane]] što je tada izazivalo čuđenje. Domaći ribari znali su ih zateći kako preplivavaju do [[Fažana|Fažane]] ili [[Puntižela|Puntižele]] da bi utekle s otoka. Slovenci su Sv. Jerolim nazivali Stenjak, što je imalo svoju potporu u kamenolomu i velikim stijenama na otoku. [[Kamenolom]] su na Sv. Jerolimu počeli eksploatirati još za vrijeme [[Austro-Ugarska Monarhija|Austro-Ugarske Monarhije]]. Kameni blokovi vozili su se u [[Venecija|Veneciju]], [[Pula|Pulu]] i na [[Veli Brijun]]. Tim su kamenjem izgrađene sve kuće na otoku koje su služile kao spavaonice. Otok je prije Drugog svjetskog rata bio u vlasništvu obitelji iz [[Austrija|Austrije]] koja je na vrhu otoka izgradila vilu s dvorištem i dva bunara. Na rubu jedne od terasa vile izgrađena je [[kapelica]] u čast zaštitnika [[Sveti Jerolim|Svetog Jerolima]] pa je upravo zbog toga i otok dobio ime. Kapelice više nema, vidljivi su samo temelji. Ispod brdašca je ulaz u špilju, koji je za vrijeme [[SFRJ|bivše Jugoslavije]] bio zacementiran. Za vrijeme bombardiranja u Drugom svjetskom ratu špilja je bila sigurno utočište za mnoge mještane iz obližnjeg [[Štinjan]]a.
 
Tijekom turističke sezone otok na dan posjeti od 150 do 200 turista koji dolaze turističkim brodicama iz Pule, Fažane i Puntižele. Iako je Sv. Jerolim nenastanjen na njemu ipak živi petdeset [[koza]], 1520-ak [[paun]]a i jedna od najvećih kolonija [[galeb]]ova na sjevernom [[Jadran]]u. Slična takva kolonija postoji i na otoku [[Fraškerić]] kod [[Banjole|Banjola]]. Planira se dovesti još nekoliko [[muflon]]a, koja [[ovca]], a možda i koja [[kokoš]] ili [[puran]]. Turistima je tijekom ljeta na raspolaganju i kafić te tuševi, roštilj i pitka voda. U vodama oko otoka dozvoljeno je kupanje i [[ronjenje na dah]], dok su profesionalni izlov ribe i [[ronjenje s bocama]] strogo zabranjeni. U lučicu stane desetak manjih brodica i jedna veća barka. Čelo obale ostaje uvijek prazno jer se na to mjesto vežu turističke brodice.
 
Ljepotu i mediteransku idilu Sv. Jerolima nagrđuju brojnemnogobrojne ruševine. Početkom Domovinskog rata otok je bio devastiran. Kamene kuće na obali ostale su čitave dok su drvene barake po brežuljku potpuno uništene. Na otoku se za sada ne planira gradnja ni adaptacija, a ni u skorijoj budućnosti.
 
{{Brijuni}}
 
[[Kategorija:Brijuni]]
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Sveti_Jerolim_(otok)"