Antun Padovanski: razlika između inačica

U to opet usplamti željom, da ode k nevjernicima i da im naviješta sv. vjeru. Za tebe je - govorio si je - tvoj [[Isus|Spasitelj]] prolio svoju krv i dao [[život]] svoj, a što si ti do sada učinio za njega! O da bih postao žrtvom ljubavi i bio mučenik! Klečeći molio je svoje glavare, neka ga puste k [[Mauri]]ma u [[Afrika|Afriku]], da im pripovijeda. U [[prosinac|prosincu]] [[1220.]] god. dobije dozvolu od svoga provincijala. Odmah se ukrca na brod s nekoliko svojih drugova. Nu istom što je stao na obalu afričku i počeo propovijedati, oboli tako, te je mora natrag u [[Španjolska|Španjolsku]].

 

[[Datoteka:Simone Martini 048.jpg|200px|desno|mini|Simone Martini:Sv. Antun i sv. Franjo Asiški]]

Lađu, na kojoj je htio natrag, odnesoše vjetrovi drugim putem; [[lađa]] stade na [[Sicilija|sicilijanskoj]] obali kod grada [[Messina|Mesine]]. Groznica kroz četiri mjeseca i silni napori na uzburkanom moru posvema oslabiše sv. Antuna, ali po malo se oporavljao kod svoje braće; osobito ga veselila nada, da će oko [[Duhovi (blagdan)|Duhova]] [[1221.]] god. vidjeti svog duhovnog oca sv. Franju u [[Asissi|Asisu]], kamo je ovaj svetac sazvao skupštinu svojih sinova franjevaca. Iza [[Uskrs]]a krene sv. Antun na put iz Mesine u Asis.