Bulcsú László: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Male dopune. |
||
Redak 28:
U ostalim se rješenjima Lászlóov pravopis uglavnom poklapa sa zagrebačkim, od jata do neasimiliranja po zvučnosti (liepo, primjetba, razstaviti, izčupati, žalostna, odpjevati, šestdeset...), ali uz neke preinake (opći, š njom...). Druga je odlika Lászlóova spisateljstva jezična čistoća u kojoj László sustavno zamjenjuje sve riječi strane hrvatskomu jeziku, gdje Hrvatski jezik čisti od svih ruskih, srpskih, balkanskih, turskih, i arabskih riječi (pogreb, obrazovanje, ogroman, upečatnjiv, izvini, savez, savrešeno, magarac, boja, baš, čak, tek, barem, čekić, jastuk, čarape, čizme...) i mijenja ih hrvatskim (sprovod, naobrazba, golem, uočljiv, oprosti, svez, dokonalno, tovar, kras, upravo, pače, samo, dajbudi, batić, uzglavlje, bječve, škornje...) isto tako naj je ekstremniji pristup njegovoga čistunstva je mijenjanje latinskoga znastvenoga nazivlja (matematika, psihologija, biologija, fizika...) s hrvatskim (oloslovlje, dušoslovlje, živoslovlje, naravoslovlje...) primjer su njegovi zanimljivi nazivi padeža (nazovnik, rodnik, datnik, tvornik, zovnik, mjestnik, orudnik).
Što se tiče gramatike László ovdje vraća se na gramatiku Zagrebačke škole pa i na uvelike izvornu i ispravnu slovnicu hrvatskoga jezika.
U ticanju dokazivanja hrvatskosti "korienskoga" pravopisa, sustavno i uspješno opovrgava sve zablude popularnoga mnijenja o kojekakvom "ustaštvu", ili neutemljitosti u hrvatskoj pravopisnoj povijesti. Pokazuje i razotkriva sve laži i podvale hrvatskih "vukovaca", te gotovo ruglom ispod oka ismijava Maretića, Broza, Ivšića... i drugih "vrtirepa" hrvatskoga jezikoslovlja.
Na području hrvatskoga strukovnoga nazivlja za informacijske znanosti i druga područja Lászlóov trud tek čeka na priznanje i primjenu. Lászlóov je rad utjecao i na [[Tomislav Ladan|Ladanovo]] jezikotvorstvo, dok ostali vidovi djelatnosti ovoga jezikoznanca, poglavito na polju pravopisanja i jezičnoga purizma, nailaze na teškoće pri ulasku u matricu hrvatskoga jezika. Stjepan Babić ga smatra jednim od najplodnijim, ako ne i najplodnijim rječotvorcem u hrvatskom jeziku.<ref name="Babić"/> László i [[Željko Bujas]] su, [[1959.]] godine, organizirali prvu radionicu o strojnome prevođenju na Filozofskome fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.<ref>[[Marko Tadić (jezikoslovac)|Marko Tadić]], [[Dunja Brozović-Rončević]], [[Amir Kapetanović]], [http://www.meta-net.eu/whitepapers/e-book/croatian.pdf ''Hrvatski jezik u digitalnom dobu / The Croatian Language in the Digital Age''], (ur. Georg Rehm, Hans Uszkoreit), Springer, Berlin-New York, 2012., str. 31.</ref>
| |||