Josip Frank: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Obrazovanje i počeci karijere: dodao informaciju o roditeljima.
preuredio i dodao još informacija.
Redak 65:
 
|stranka = [[Stranka prava]]<br>[[Čista stranka prava]]
|supruga = Olga Rojčević-Frank<br>Teodora Martini-Frank
|suprug =
|zanimanje = [[politika|političar]]
Redak 74:
 
== Životopis ==
=== ObrazovanjePodrijetlo i počeci karijereobitelj ===
Josip Frank se rodio se [[16. travnja]] [[1844.]] u [[Osijek]]u u hrvatsko-[[Židovi u Hrvatskoj|židovskoj obitelji]] Emanuela i Helene Frank.<ref>Ognjen Kraus, 1998, str. 174</ref><ref name="ig1">Ivo Goldstein, 2005, str. 619</ref> ZavršioFrankov brat Jakov je gimnazijuizdavao u rodnomOsijeku gradu, a nakon maturenovine [[1862Die Drau]]., godine započeouređivao je studijzagrebački [[pravo|prava]]umjereno uoporbenjački [[BečAgramer Tagblatt]]u., Upisao Bečuza jemađarski [[1868.Pester Lloyd]] stekao i naslovbečki doktora[[Neue pravaFreie Presse]]. NakonSukladno završetkatome, studijaJakov započinjeFrank svojje pripravničkiimao stažveze u odvjetničkomdualističkim uredu poznatogkrugovima [[AustrijaAustro-Ugarska|austrijskog]]Austro-Ugarske [[politika|političaraMonarhije]]. [[KarlFrank Lueger|Karlanikada Luegera]].nije Potomskrivao stažiračinjenicu nada suduje unjegov brat Jakov bio [[BudimpeštaMađaroni|Budimpeštiunionist]].<ref iname="amachr">{{Citiranje naposljetku,www|naslov=Josip [[1872Frank – hrvatski domoljub srednjoeuropsko-mediteranskog okvira|url=http://amac.]]hrvati-amac.com/index.php?option=com_content&task=view&id=3905|autor=Mladen otvaraKaldana|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Hrvati vlastitiAMAC odvjetnički- uredHrvatski uWeb [[Zagreb]]uportal |format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=|preuzeto=23. prosinca 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
 
Frank je imao pet sinova sa Olgom Rojčević,<ref name="amachr"/> od kojih su dvojica ostvarili istaknute karijere u politici. Stariji [[Vladimir Frank|Vladimir]] (1873.-1916.) prvi je zakoračio očevim stazama. Njegovom putu pridružio se i [[Ivo Frank|Ivo]] (1877.-1939.), za kojega se može reći da je bio posljednji politički aktivni član obitelji, jedini koji je doživio prijelomni trenutak suvremene hrvatske prošlosti, raspad Austro-Ugarske Monarhije i stvaranje [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]].<ref name="hip">[[Stjepan Matković]], »Prilozi za politički životopis Ive Franka i evoluciju pravaštva«, ''Časopis za suvremenu povijest (Hrvatski institut za povijest)'', sv. 40 br. 3, Zagreb, kolovoz / rujan 2008., str. 1067. – 1085., {{ISSN|1848-9079}} {{Hrčak|id=62426}}</ref> Nakon smrti supruge Olge, Frank je oženio Teodoru Martini sa kojom je imao dvoje djece.<ref name="amachr"/>
Već se tada uključuje u hrvatski [[politika|politički]] život. Isprva u svojim istupima pristaje uz hrvatskog bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]] te mu se pridružuje u napadima na [[Narodna stranka|Narodnu stranku]], a potom napada i narodnjačkog bana pučanina [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]] zbog njegova popuštanja [[Mađari]]ma i odnosa spram [[Srbi]]ma.
 
=== Obrazovanje i počeci karijere ===
Frank je završio je gimnaziju u Osijeku, a nakon mature [[1862]]. godine započeo je studij [[pravo|prava]] u [[Beč]]u. U Beču je [[1868.]] stekao i naslov doktora prava. Nakon završetka studija započinje svoj pripravnički staž u odvjetničkom uredu poznatog [[Austrija|austrijskog]] [[politika|političara]] [[Karl Lueger|Karla Luegera]]. Potom stažira na sudu u [[Budimpešta|Budimpešti]] i naposljetku, [[1872.]] otvara vlastiti odvjetnički ured u [[Zagreb]]u.
 
Već se tada uključuje u hrvatski [[politika|politički]] život. Isprva u svojim istupima pristaje uz hrvatskog bana [[Levin Rauch|Levina Raucha]] te mu se pridružuje u napadima na [[Narodna stranka|Narodnu stranku]], a potom napada i narodnjačkog bana pučanina [[Ivan Mažuranić|Ivana Mažuranića]] zbog njegova popuštanja [[Mađari]]ma i odnosa spram [[Srbi]]ma.
=== Politička karijera ===
Bio je pokretačem novina ''[[Agramer Presse]]'' [[1877.]], a kad su ih vlasti zabranile, jer su zastupale oporbeno gledište,<ref name="EDK">''[[Eugen Dido Kvaternik]], Sjećanja i zapažanja 1925-1945, Prilozi za hrvatsku povijest.'', dr. [[Jere Jareb]], Starčević, Zagreb, 1995., ISBN 953-96369-0-6, str. 267.</ref> pokrenuo je ''[[Kroatische Post]]'' [[1878.]] godine. Nedugo zatim su vlasti zabranile i te novine. Posljednji sačuvan broj ''Kroatische Post'' nosi nadnevak [[17. travnja]] [[1879.]] godine.<ref name="EDK"/> Osim tih dvaju novina na njemačkome jeziku koje su izlazile u Zagrebu, izdavao je i novine ''[[Branik]]'', na hrvatskome jeziku.
Line 106 ⟶ 110:
Josip Frank je u jednom burnom razdoblju hrvatske [[povijest]]i svojim neumornim političkim djelovanjem, ne štedeći svoje intelektualne, organizatorske i financijske mogućnosti, unatoč svim neprilikama, učvrstio i usmjerio pravaštvo u obrani hrvatskog državnog prava nasuprot svim mađarskim, velikosrpskim i jugoslavenskim presizanjima prema slobodi hrvatskog naroda. Frankovo srbofobstvo je jedna od izmišljotina srpske historiografije. Frank je nesumnjivo bio radikalni protivnik velikosrpske i jugoslavenske politike, no protiv Srba generalno nije ima ništa pod uvjetom da su lojalni građani Hrvatske. To jasno pokazuje činjenica kada je [[1889.]] zajedno sa [[Skender Fabković|Skenderom Fabkovićem]] i [[Đuro Deželić|Đurom Deželićem]] nazočio u zagrebačkoj pravoslavnoj sabornoj crkvi "Preobraženja Gospodnjeg" proslavi 500. godišnjice [[Bitka na Kosovu polju|Kosovske bitke]].<ref name="hkv">{{Citiranje www|naslov=Uz stotu obljetnicu smrti dr. Josipa Franka|url=http://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/d-dijanovi/9635-dr-josip-frank-estoki-protivnik-jugoslavensko-velikosrpske-geopolitike.html|autor=Davor Dijanović|autorlink=|prezime=|ime=|koautori=|urednik=|izdavač=Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća|format=|rad=|stranice=|dan=|mjesec=|godina=16. studenoga 2011.|preuzeto=21. prosinca 2013.|arhivurl=|arhivdatum=|citat=}}</ref>
 
==== Obitelj i smrtSmrt ====
Frank je imao pet sinova, od kojih su dvojica ostvarili istaknute karijere u politici. Stariji [[Vladimir Frank|Vladimir]] (1873.-1916.) prvi je zakoračio očevim stazama. Njegovom putu pridružio se i [[Ivo Frank|Ivo]] (1877.-1939.), za kojega se može reći da je bio posljednji politički aktivni član obitelji, jedini koji je doživio prijelomni trenutak suvremene hrvatske prošlosti, raspad [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske Monarhije]] i stvaranje [[Kraljevina Jugoslavija|Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca]]. Josip Frank je [[1908.]] teško obolio od skleroze arterija, umro je [[17. prosinca]] [[1911.]] u Zagrebu, te je sahranjen u obiteljskoj grobnici na [[Mirogoj]]u. <ref name="hip">[[Stjepan Matković]], »Prilozi za politički životopis Ive Franka i evoluciju pravaštva«, ''Časopis za suvremenu povijest (Hrvatski institut za povijest)'', sv. 40 br. 3, Zagreb, kolovoz / rujan 2008., str. 1067. – 1085., {{ISSN|1848-9079}} {{Hrčak|id=62426}}</ref><ref>{{hr icon}} Gradska groblja Zagreb: Josip Frank, Mirogoj RKT-78-I-1</ref>
 
== Frankovci ==