Torquato Tasso: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 66:
==NAJPLODNIJE RAZDOBLJE STVARALAŠTVA (od 21. do 31. godine)==
[[Image:Aminta.djvu|thumb|širinapx| Aminta, izdanje iz 1583., Venecija]]
'''1565. '''
Redak 86:
Ulazi u službu Alfonsa II. d'Este kao dvorski plemić, pjesnik, povjesničar vojvodine obitelji.
=== ''Ljubmir'' prije ''Aminte'' ===
'''1573. '''
Na otočiću Belvedere na rijeci Po, gdje se nalazila jedna od raskošnih rezidencija Alfonza II., prvi se put, s velikim uspjehom, 15. lipnja izvodi ''Aminta''. Ona je u hrvatskoj književnosti imala poseban status. [[Dominko Zlatarić]] preveo je ''Amintu'' na hrvatski jezik prije prvog izdanja izvornika te su to djelo ispunjeno vizijama, sanjarijama, ljubavlju pastira i nimfe u arkadijskom krajoliku intenzivno usvojili dubrovački pisci.
'''1574. '''
Line 123 ⟶ 125:
'''1580. '''
Sedam godina nakon praizvedbe u Mletcima
U Mletcima je neovlašteno tiskano 10 pjevanja ''Oslobođenog Jeruzalema''. Francuz [[Michel_de_Montaigne|Michel de Montaigne]] posjećuje Ferraru 15. studenoga i zadivljen je njezinom urbanošću i uljuđenošću. U svojem ''Dnevniku s puta u Italiju'', gdje je kao turist i hodočasnik (Gospi u Loretu) boravio 1580./1581., piše više crtica o Ferrari i njezinom poglavaru , ali ne spominje svoj pohod Tassu u Tvrđavi sv. Ane. Međutim spominje ga u ''Esejima'' iz 1582.: „... bezbroj se duhova upropastilo zbog vlastite snage i pokretnosti. Kako se tek upravo zaletio, nošen vlastitim nemirom i zanesenošću, najpronicaviji i najbistriji (...) pjesnik kakvog je Italija samo jednom rodila“ (PRIJEVOD Vojmira Vinje, Montaigne, Eseji, II., Zagreb 2007., str. 233 ). Nastavlja Montaigne: „Obuzet više ljutnjom nego sažaljenjem, videći ga u Ferrari u onako jadnom stanju, kako jedva preživljava sam za sebe...“, pa podsjeća na njegova neauktorizirana i bez odobrenja objavljena djela.
Line 192 ⟶ 194:
'''1595. '''
Umire u samostanu ''Sant' Onofrio sul Gianicolo'' (svetog Onofrija) u Rimu 25. travnja u 11 sati. U samostanu mu je postavljen i spomenik. U istom je samostanu i vječno počivalište našeg filozofa Frane Petrića, autora jednog polemičnog poetološkog teksta, vezana uz pjesnika ''Oslobođenog Jeruzalema'' (Ferrara, 1584).
==IZVORI== {{Barokni književnici}}
| |||