Što je povijest? (Carr): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nastavak prikaza knjige |
Treće poglavlje |
||
Redak 56:
===Povijest, znanost i moral===
Pitanje da li je povijest [[znanost]] (''science'') specifično je za engleski jezik, u kojem "science" ima drugačije značenje nego "die Wissenschaft" u njemačkom. U svakom slučaju, [[historiografija]] je danas ''([[1961]].)'' bliže prirodnim znanostima nego prije stotinu godina.
Za suvremenu filozofiju znanosti veliki značaj ima [[Henri Poncaré]], koji u djelu ''Znanost i hipoteze'' razvija tezu da su opće tvrdnje koje znanstvenici
iznose [[hitpoteza|hipoteze]] ''(a ne [[metafizika|metafizičke]] tvrdnje)'', oblikovane kako bi pojasnile i organizirale razmišljanje; zato su podložne verifikaciji, modificiranju ili odbacivanju. Znanstvenici ne otkrivaju zakone, nego postavljaju nove hipoteze koje otvaraju put novim istraživanjima. ''(str. 49)'' [[Moris Cohen]] i [[Ernest Nagel]] dalje razrađuju konzekvence ovog pristupa: dokaze za načela dobivamo pozivanjem na empirijsku građu, koju odabiremo, analiziramo i interpretiramo na temelju načela. ''(str. 49)'' ''(Carr piše prije pojave knjige Struktura znanstvenih revolucija [[Thomas Kuhn|Thomasa Kuhna]], u kojoj on razlaže pojam [[paradigma|paradigme]], koji je bitno utjecao na dalji razvoj filozofije znanosti.)''
Iznosi se pet primjedbi zbog čega se povijest ne svrstava u znanost: Na sve se njih mogu iznijeti protuartumenti. ''(str. 52)''
#''Bavi se pojedinačnim, a ne općim''
#*Već i sama upotreba jezika prisiljava povjesničara na generalizaciju, kada npr. koristimo riječi "rat" ili "država" za različite pojave. »Povjesničar se zapravo ne bavi jedinstvenim, već onim što je opće u jedinstvenom događaju.« ''(str. 53)'' Dapače, povijest živi od generalizacija. ''(str. 54)''
#''Iz povijesti se ne mogu izvući nikakve pouke.''
#*Kroz generalizacije pokušavamo učiti iz povijesti.
#''Povjest nije u stanju predvidjeti događaje''
#*Povijest kao i znanost može formulirati "tendencijske iskaze" o onom što se se dogoditi ako ponove iste okolnosti. ''(str. 57)'' Povjesničareve generalizacije daju smjernice za buduće radnje, ali ne i za pojedinačne događaje koji uključuju element slučajnosti. ''(str. 57)''
#''Povijest je nužno subjektivna, jer tu čovjek promatra sam sebe.''
#*Zaista, volja je aktivni faktor. Sociolog, ekonomist ili povjesničar moraju spoznati obrasce ljudskog ponašanja. Pri tome, povijest se rijetko ponavlja jer su povijesno svjesni ljudi svjesni raspleta prethodnog događaja. ''(Str. 59)'' U modernoj fizici subjekt i objekt također nisu tako strogo odvojeni.
#''Povijest povlači pitanja religije i morala.''
#*Vjerovanje da povjesničar ima dužnost izricati prosudbe o svojim ''dramatis personae'' ima dugu povijest, a osobito je snažno u Engleskoj XIX. st. Prosudbe tipa da li je Napoleon bio "dobar čovjek". ''(str. 63)'' [[B. Croce]]: ljudi iz prošlosti već su se pojavili pred sudom svojeg vremena i ne mogu biti osuđeni ili oslobođeni dvaput. »Nijedan ih sud ne može smatrati odgovornima jer pripadaju prošlosti i kao takvi mogu biti jedino predmet povijesnog proučavanja i podložni samo onoj prosudbi koja spoznaje i razumije smisao njihova djela (…) Oni koji se, pod izlikom pripovijedanja o povijesti stavljaju u ulogu sudaca i osuđuju ili daju oprost, smatrajući to dužnošću povjesničara (…) po općem su mmišljenju lišeni povijesnog razumijevanja.« ''(citat na str. 64)'' Kad se radi o osobama iz bliske prošlost, dakako, stvari nisu tako jednostavne, jer oni su naši suvremenici, čak i ako su već umrli.
S druge strane, [[Max Weber]] kaže da bi povjesničar trebao izricati moralne prosudbe o institucijama, a ne o pojedincima koji su ih stvorili. ''(str. 65)'' Oni pak koji žestoko optužuju pojedince, često amnestiraju cijele skupine i društva. ''(Str. 65)'' Problemi vrednovanja vide se u različitom odnosu prema industrijalizaciji Velike Britanije [[1780]].–[[1870]]. koje se ocjenjuje kao
progresivno zbivanje; tadašnje mjere prisile i ekspolatacije, patnje seljaka i radnika, procjenjuje se u tom pristupu bile su žalosne, ali povijesno nužne. Možemo tako razmatrati zato jer nema više živih žrtava tih zbivanja ili njihovih neposrednih potomaka, dok za industrijalizaciju [[SSSR]]-a to ne vrijedi. ''(Str. 66-67)''
Čak i ako pretpostavimo da se apstraktni pojmovi poput "dobro" i "zlo" nalaze izvan povijesti, oni su sami po sebi bez značenja; slično kao kada znanstvenik koristi matematičke formule, treba tek interpretirati što znače, a ta je interpretacija povijesno uvjetovana. Navodno aspsolutne i izvanpovijesne vrijednosti (vrednote) su ukorijenjene u povijesti. »Stvarni sadržaj hipotetičkih apsoluta poput jednakosti, slobode, pravde ili prirodnog zakona razlikuje se od razdoblja do razdoblja ili od kontinenta do kontinenta.« ''(str. 69)''
»Znanstvenici, sociolozi i povjesničari zajednički rade na različitim područjima istog istaživanja: proučavanja čovjeka i njegove okoline, utjecaja čovjeka na njegovu okolinu i okoline na čovjeka. Cilj proučavanja je isti: povećati čovjekovo razumijevanje i ovladavanje tom okolinom. Pretpostavke i metode fizičara, geologa, psihologa i povjesničara veoma se razlikuju u pojedinostima. (…) Povjesničar je, poput svakog drugog zansntvenika, stvor koji neprestano pita "Zašto?".« ''(str. 71)''
===Kauzalnost u povijesti===
| |||