Razlika između inačica stranice »Franjo Klein«

Dodana 3.532 bajta ,  prije 7 godina
bez sažetka
m (lektura)
'''Franjo Klein''' ([[Beč]], [[17. listopada]] [[1828]]. - [[Zagreb]], [[26. kolovoza]] [[1889]].), [[Hrvatska|hrvatski]] graditelj projektant, uz Janka Nikolu Grahora osnivač graditeljskog poduzeća Grahor&Klein.
 
== Životopis ==
Franjo Klein rođen je u Beču 1828. godine. Upisao je studij arhitekture na bečkoj Akademiji 1847. godine, ali ga nije završio. U [[Zagreb]] dolazi 1851. godine te se zapošljava kod vojnog graditeljskog ravnateljstva. U toj službi ostaje do 1861. kada je primljen u gradski ceh grada Zagreba i počinje samostalni rad. Godine 1869. priključio mu se [[Janko Nikola Grahor]] te oni zajedno osnivaju građevno poduzetništvo. To poduzeće, u kojem je Klein projektirao, a Grahor vodio poslove, dalo je pečat zagrebačkoj arhitekturi sedamdesetih. No pretkraj desetljeća situacija se mijenja. Grahor i Klein nisu više ni jedina, a ni najuspješnija graditeljska tvrtka. Godine 1886. Klein izlazi iz tvrtke i nastavlja samostalno projektirati.
Umro je 26. 8. 1889. godine. <ref name="Bedenko"> Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 87-88. </ref>
 
Franjo Klein obilježio je razdoblje ranog [[historicizam|historicizma]] u Hrvatskoj. On je u zagrebačku arhitekturu uveo stil romantičnog historicizma i ostao njegov najznačajniji predstavnik. U svojim je projektima nastojao prevladati provincijski zaostatak naše arhitekture u odnosu na srednjoeuropsku – i to mu je uspjelo. Pažljivo je pratio promjene koje su se sredinom stoljeća događale u [[Beč|bečkoj]] arhitekturi te ih prilagođavao našem prostoru i željama naručitelja.
Vodeći je arhitekt u Zagrebu šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća, sve do dolaska [[Kuno Waidmann|Kune Waidmanna]] i [[Hermann Bollé|Hermanna Bolléa]] krajem 1870-ih godina.
 
== Opus ==
Poznato nam je svega nekoliko projekata koje je Klein napravio tijekom deset godina rada u vojnoj službi: župna crkva u [[Molve|Molvama]] (1855.–1862.), te dva projekta neizvedenih crkava, kapele u [[Voćarica|Voćarici]] i pravoslavne crkve u [[Vlahović|Vlahoviću]] iz 1861. godine.
 
Nakon vojne službe slijede projekti koje radi kao član gradskoga ceha: zgrada realne gimnazije na [[Josip Juraj Strossmayer|Strossmayerovom]] šetalištu, danas Geofizički zavod (1864.), hotel ¨K caru austrijanskom¨ u Ilici 4 (1864.–65.; srušeno), [[Katedrala Preobraženja Gospodnjeg u Zagrebu|pravoslavna crkva]] na Preradovićevu trgu (1866; pregrađena), [[sinagoga]] u Praškoj ulici (1866; srušena), kuća Rosenfeld u Mesničkoj 1 (1866.–67.), Novi [[Park Maksimir|maksimirski]] portal (1867.)
 
Od 1869. Klein projektira unutar tvrtke Grahor i Klein: [[Palača Prve hrvatske štedionice]] na uglu [[Trg bana Josipa Jelačića|Trga bana Josipa Jelačića]] i Praške ulice (1870.), [[Hrvatski glazbeni zavod|zgrada Glazbenog zavoda]] u Gundulićevoj ulici (1875.) te više standardnih kuća među kojima se ističu Kuća Siebenschein na [[Trg Petra Preradovića (Zagreb)|Preradovićevu trgu]] (1873-74.) i Kleinova vlastita kuća u Gundulićevoj ulici 29.
 
Razdoblje od 1876. do 1878. može se nazvati klasičnom fazom Kleinova opusa. Projekti poduzeća Grahor i Klein tada se stabiliziraju u visokoj kvaliteti zrelog [[Historicizam|historicizma]] u oblicima [[Visoka renesansa|visoke renesanse]]. Nekoliko zgrada određuje ovu fazu: zgrada Gospodarskog društva na Sajmištu (Trg maršala Tita 2 i 3, 1876.), kuća Emanuela Priestera u Ilici 12 (1877.) i kuća kapetana Chalaupe u Kukuljićevoj ulici (1877.) <ref name="Bedenko "> Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 88. - 97. </ref>
Nakon 1878. u Kleinovom se opusu više ne pojavljuje ni jedna istaknuta zgrada.
Promijenile su se prilike u gradu. Krajem [[1870-ih|sedamdesetih]] u [[Zagreb]] dolaze [[Isidor Kršnjavi]] i [[Hermann Bollé]] koji arhitekturi daju stroži dogmatski ton. Klein je arhitekt ranog historicizma, njegova kreativnost i sloboda pri preoblikovanju uzora više nisu bili poželjni u razdoblju discipliniranog visokog historicizma. <ref name="Bedenko "> Bedenko, Vladimir, Franjo Klein i razvoj historicističke arhitekture u Zagrebu, u: Historicizam u Hrvatskoj, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 1997, str. 98. </ref>
 
Studirao je [[arhitektura|arhitekturu]] u [[Beč]]u. U ranoj fazi izrazit je predstavnik romantičnoga historicizma bečke arhitekture (sinagoga, pravoslavna crkva, današnji Meteorološki i geofizički zavod u Zagrebu). Kasniji njegovi objekti odlikuju se jakim plasticitetom pročelja: palača Gospodarskog društva na Trgu maršala Tita. U prvom razdoblju nakon doseljenja u Hrvatsku, od [[1851]]. do [[1859]]. živi i radi u [[Bjelovar]]u pri građevnom uredu Bjelovarsko-đurđevačke pukovnije. Njegov najraniji poznati rad iz toga perioda je [[crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo u Molvama|crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo]] u [[Molve|Molvama]], podignuta na inicijativu zapovjednika pukovnije Ignaca Čivića pl. Rohrskog između [[1855]]. i [[1863]]. godine.
 
== Galerija projekata ==
 
== Izvori ==
{{izvori}}
[http://hrcak.srce.hr/file/59807 Dragan Damjanović, Djelovanje arhitekta Franje Kleina u Varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji (1851.-1859.), "Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", 17 (2009) , 1 (37); 64-77]
 
[http://hrcak.srce.hr/file/59807 Dragan Damjanović, Djelovanje arhitekta Franje Kleina u Varaždinsko-đurđevačkoj pukovniji (1851.-1859.), "Prostor: znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam", 17 (2009) , 1 (37); 64-77]
{{mrva-biog-arh}}
{{GLAVNIRASPORED:Klein, Franjo}}