Inačica od 1. ožujka 2014. u 21:58 uredi Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits mNema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 1. ožujka 2014. u 22:15 uredi ukloni ovu izmjenu Mostarac (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 18.353 edits mNema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 1: '''Hrvatsko-srpska koalicija''' je bio vodeći politički savez u [[Trojednica\|Hrvatskoj]] od 1906. do 1918., nastao kao rezultat politike započete [[riječka rezolucija\|Riječkom]] i [[zadarska rezolucija\|Zadarskom rezolucijom]] (1905). U njoj su djelovale: [[Hrvatska pučka napredna stranka]], [[Hrvatska stranka prava]] i [[Srpska samostalna stranka]]. Nakon njezina osnutka pridružio joj se i Samostalni klub, koji su čini izvanstranački političari oko Supilove [[politika novog kursa\|politike novoga kursa]] ([[Frano Supilo\|F. Supilo]], [[Franko Potočnjak\|F. Potočnjak]], grof M. Kulmer, V. Nikolić, [[Milan Rojc\|M. Rojc]], A. Badaj, [[Teodor Pejačević\|grof Pejačević]] i dr.). Neko vrijeme nalazile su se u Koaliciji i [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije\|Socijaldemokratska]] i Srpska radikalna stranka, ali su 1906. iz nje istupile. ~~# [[Hrvatska pučka napredna stranka]],~~ ~~# [[Hrvatska stranka prava]] i~~ ~~# [[Srpska samostalna stranka]].~~ # Nakon njezina osnutka pridružio joj se i Samostalni klub, koji su čini izvanstranački političari oko Supilove [[politika novog kursa\|politike novoga kursa]] ([[Frano Supilo]], [[Franko Potočnjak]], grof M. Kulmer, V. Nikolić, [[Milan Rojc]], [[Aleksandar Badaj]], grof [[Teodor Pejačević]] i dr.). ~~# Neko vrijeme nalazile su se u Koaliciji i [[Socijaldemokratska stranka Hrvatske i Slavonije\|Socijaldemokratska]] i Srpska radikalna stranka, ali su 1906. iz nje istupile.~~ ~~[[Manifest]]om~~Manifestom od 12. prosinca 1905. objavila je Koalicija svoje osnivanje i svoj program, koji je obuhvaćao političke, socijalne i ekonomske reforme, »uzajamnost« Hrvata i Srba te priznavanje [[hrvatsko-ugarska nagodba\|Hrvatsko-ugarske nagodbe]] iz 1868. Na [[Izbori za Hrvatsko-slavonsko-dalmatinski sabor 1906.\|izborima u svibnju 1906.]] dobila je Koalicija većinu. Na temelju izbornih rezultata sastavila je vladu. Nova hrvatska politika Koalicije, u savezu s ~~madžarskom~~mađarskom oporbom, doživjela je doskora razočaranje, a malo zatim i slom u povodu donošenja tzv. ''Željezničarske pragmatike'' (jesen 1907.), kojoj je bio cilj uvođenje ~~madžarskog~~[[mađarski jezik\|mađarskog jezika]] kao isključivo službenoga na [[trojednica#Željeznice\|željeznicama u Hrvatskoj]]. U pripremanju [[Bosna i Hercegovina u Austro-Ugarskoj\|aneksije Bosne i Hercegovine]] Austro-Ugarskoj, Beč i Pešta skladno su radili da Koaliciju i njezine najviđenije vođe optuže kao veleizdajnike, nakon čega su uslijedili sudski progoni: [[veleizdajnički proces]] u Zagrebu i [[Friedjungov proces]] u Beču 1909. Za procesa je oklevetan i [[Frano Supilo]], a nezaštićen od Koalicije, istupio je iz nje. S njim je Koalicija izgubila najsposobnijega hrvatskog političara, koji je problem Hrvatske stavljao u središte jugoslavenske politike u [[Austro-Ugarska\|Austro-Ugarskoj Monarhiji]], a vodstvo je prešlo u ruke S.Svetozar [[svetozar Pribićević\|Svetozara Pribićevića]], koji je taj problem podređivao svojoj koncepciji jugoslavenskog unitarizma. Daljnju politiku Koalicije obilježilo je nastojanje da se vrati na vlast i pomno praćenje razvoja međunarodne situacije. Tek uoči [[raspad Austro-Ugarske\|sloma Austro-Ugarske]] njezini su predstavnici ušli u [[Narodno vijeće (SHS]], 5. X.listopada 1918)., čime je Koalicija prestala formalno postojati. == Povijest == Nositelji polit. koncepta koji se nazvao politikom »novoga kursa« predviđali su da se hrv. pitanje rješava etapno, polazeći od postojećega državnopravnoga položaja Hrvatske. Zato su na prvome mjestu navodili zahtjev za sanaciju povrjeda Nagodbe i provođenje reformi u liberalnome duhu radi demokratizacije polit. života. Politika »novoga kursa« predviđala je proširenje hrv. autonomije u smislu osiguranja financ. samostalnosti, a nakon toga bi, u skladu s Hrvatsko-ugarskom nagodbom, došlo do sjedinjenja Hrvatske i Slavonije s Dalmacijom. Ta je politika sadržavala i zamisao o stvaranju južnosl. države, no ona nije ulazila u njezine primarne polit. ciljeve. Politiku »novoga kursa« prihvatile su sve hrv. i srp. oporbene grupacije osim frankovaca i Radićeve Hrvatske pučke seljačke stranke (HPSS). Na sastanku predstavnika hrv. oporbenih grupacija iz banske Hrvatske i Dalmacije održanome poč. listopada 1905. u Rijeci prihvaćena je → Riječka rezolucija, kojom je izražena potpora borbi Madžarske koalicije za personalnu uniju. Desetak dana poslije, na sastanku održanome u Zadru, politiku »novoga kursa« prihvatile su i srp. oporbene grupacije, uvjetujući svoj pristanak priznanjem ravnopravnosti srp. narodnosti u Hrvatskoj. Na kraju su se politici »novoga kursa« priključili i dalm. Talijani. Potkraj 1905. zagovornicima politike »novoga kursa« u banskoj Hrvatskoj pošlo je za rukom stvoriti → Hrvatsko-srpsku koaliciju, grupaciju stranaka koja je na izborima održanima u svibnju 1906. iznijela pobjedu. Potkraj srpnja, nakon mnogobrojnih teškoća, Hrvatsko-srpska koalicija preuzela je vlast. No u tome trenutku politika »novoga kursa« više nije imala nikakvih izgleda da se ostvari u praksi. Prije nego što je Koalicija preuzela vlast, Madžarska je koalicija postigla sporazum s krunom, odustavši, barem samo privremeno, od zahtjeva za personalnom unijom. Povratak na dualističku politiku odmah se odrazio na odnose između dviju koalicija, koji su od početka njihove suradnje bili prilično zategnuti. Madž. je vlada tek u svibnju 1907. poduzela polit. akciju (»željezničarska pragmatika« o uvođenju madž. jezika kao službenoga na hrv. prugama) kako bi srušila Hrvatsko-srpsku koaliciju s vlasti, što joj je na kraju i uspjelo. U međuvremenu, borbu protiv Hrvatsko-srpske koalicije vodili su frankovci, uz potporu velikoaustrijskoga kruga, koji se pokušavao učvrstiti u Hrvatskoj. J. Frank i dio vodstva Starčevićeve stranke prava na čelu s I. Kršnjavim (koji je iz madžaronskih redova prešao frankovcima) zagovarao je od 1906. ideju o »Velikoj Hrvatskoj u Velikoj Austriji«. Gotovo istodobno, akcijom vrhova Monarhije, uz potporu velikoaustrijskoga kruga, »novi kurs« slomljen je i u Dalmaciji. Slom politike »novoga kursa« ni u banskoj Hrvatskoj ni u Dalmaciji nije doveo do potpunoga prekida suradnje između hrv. i srp. politike, premda je aneksija Bosne i Hercegovine 1908. bila golemo iskušenje za odnose između hrv. i srp. dijela Koalicije i za suradnju između dalm. Hrvatske stranke i Srpske stranke. Hrvatsko-srpsku koaliciju napustila je Srpska radikalna stranka, no Srpska samostalna stranka ostala je njezinom članicom. U Dalmaciji su Hrvatska stranka i Srpska stranka nastavile povremenu suradnju, te su se 1909. obje izjasnile za sjedinjenje Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. == Literatura == * [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26520 Hrvatsko-srpska koalicija] * [[Hrvatska enciklopedija (LZMK)]] - [http://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26386 Hrvati/Povijest: Hrvatska u XIX. i na početku XX. st.] == Za daljnje čitanje == {{Hrvatska u Prvom svjetskom ratu}}

Hrvatsko-srpska koalicija: razlika između inačica