Inačica od 9. studenoga 2006. u 09:33 uredi Smiljan (razgovor \| doprinosi) 56 edits Nema sažetka uređivanja ← Starija izmjena		Inačica od 9. studenoga 2006. u 09:34 uredi ukloni ovu izmjenu Smiljan (razgovor \| doprinosi) 56 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 5: Primijenjene se geofizičke metode s uspjehom primjenjuju u istraživanju ležišta nafte i plina, kako u definiranju strukturne građe, tako i u određivanju litološkog sastava podzemlja. Magnetometrijske i gravimetrijske metode omogućuju lociranje regionalnih strukturnih tijela i taložnih bazena te određivanje dubine temeljnog gorja na osnovi mjerenja promjena Zemljinog magnetskog ili gravitacijskog polja. Primjena geoelektričnih metoda omogućuje izradu krivulja promjene električnog otpora po dubini te, na temelju njihova izgleda, određivanje dubine zalijeganja i debljine slojeva različitog litološkog sastava. Radi pronalaženja solnih doma, odnosno ležišta ugljikovodika unutar strukturnih zamki, usko vezanih s njihovim formiranjem, tijekom rane faze primjene seizmičkih metoda upotrebljavane su refrakcijske metode, koje se i danas rabe u kartiranju slojeva velike brzine, kao i u određivanju regionalnih gradijenata brzine širenja seizmičkih valova. Refrakcijska metoda, ili tzv. metoda plitke refrakcije, ima posebnu primjenjuju u istraživanju površinskog sloja male brzine. Metode primijenjene seizmike ~~(Lit.6)~~ svode se na emitiranje kratkotrajnog impulsa sile u podzemlje i analizu promjena izvornog vala pod utjecajem razlika u elastičnim svojstvima pojedinih slojeva na njegovom putu kroz podzemlje. Proteklo vrijeme od iniciranja do registracije seizmičkog vala omogućuje određivanje dubina do pojedinih slojnih granica i interpretaciju strukturnih odnosa. Zahvaljujući činjenici da odziv podzemlja na širenje seizmičkih valova ovisi o gustoći i elastičnim svojstvima stijena, na temelju promjena seizmičkih valova nakon prolaska podzemljem moguće je zaključivati o poroznosti, propusnosti, kompakciji i drugim fizikalnim karakteristikama stijena, a pri povoljnim uvjetima i izravno locirati pojave ugljikovodika. Praktična primjena seizmičkih metoda u istraživanju ugljikovodika skuplja je od ostalih geofizičkih metoda, ali omogućuje izradu mnogo točnijeg i detaljnijeg modela podzemne geološko-strukturne građe. Dobra prodornost i krajnja dubina istraživanja preko 10 km i razlikovanje podzemnih objekata najmanje veličine od nekoliko desetaka metara, uz veoma male troškove u usporedbi s izradom bušotina, učinila je seizmičke metode nezamjenljivim u procesu istraživanja ležišta nafte i plina.

Geofizika: razlika između inačica