Anžuvinci: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
sadržaj
Redak 20:
 
=== Anžuvinci u Hrvatskoj i Ugarskoj ===
[[Slika:Coa Hungary Country History Charles I (1310-1342).svg|desno|200px|mini|Grb Anžuvinaca u Ugarskoj i Hrvatskoj]]
 
U Hrvatskoj se Karlo I. (1301.-1342.) odmah suočio s tri pretendenta koja su polagala pravo na prijestolje: njegov stric, napuljski kralj Karlo II. († 1309.), češki kralj Većeslav II., sin Premysla Otakara II. i Kunigunde, unuke [[Bela IV.|Bele IV.]], koji je ustupio svoje pravo sinu Većeslavu i Oton Bavarski, sin Beline kćeri Elizabete.<ref>Šišić, Ferdo, Povijest Hrvata, Pregled hrvatske povijesti 600.-1526., str. 211.</ref> Većina ugarskih velikaša stala je uz Većeslava, pa su ga okrunili za kralja ''Ladislava V.'' (1301.-1304.), međutim nakon intervencije pape Bonifacija VIII., Većeslav se povukao iz Ugarske, a velikaši su za kralja izabrali Otona Bavarskog (1304.-1308.), koji je najveću podršku imao u [[Erdelj]]u kod vojvode Ladislava Apora. Međutim, vojvoda ga je prevario i zarobio, a nakon oslobođenja 1308. godine, Oton se povukao iz Ugarske i odrekao se svih prava na Hrvatsku i Ugarsku. Kada se činilo da će Karlo I. napokon srediti prilike u kraljevstvu i ozakoniti svoju punu vlast, pojavio se srpski raskralj [[Stefan Dragutin]], po ženi Katarini, kćeri [[Stjepan V., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepana V.]], rođak Arpadovića. No, njega je Karlo I. sretno pobjedio te je po treći put svećano okrunjen u [[Stolni Biograd|Stolnom Biogradu]], [[27. kolovoza]] [[1310.]] godine, i tek tada ga je Ugarska priznala za zakonitog vladara. Ipak, morao se još dugo baviti kršenjem moći ugarskih velikaša, a kada ih je uspio podvlastiti, okrenuo se Hrvatskoj u kojoj su gotovo samostalno vladali Šubići Bribirski. Njihovu moć skršio je [[1322.]] godine pobjedom nad banom [[Mladen II. Šubić Bribirski|Mladenom II.]], no pobuna se nastavila pod vodstvom vojvode [[Nelipac II. Nelipčić|Nelipca II. Nelipčića]] sve do njegove smrti 1345. godine, kada je, Karlov sin, [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I. Veliki]] (1342.-1382.) konačno uspostavio punu kraljevsku vlast i nad Hrvatskom.
 
Redak 30:
 
Godine [[1403.]] nezadovoljnici Žigmundovom vladavinom, okrunili su u [[Zadar|Zadru]] [[Ladislav Napuljski|Ladislava Napuljskog]], sina Karla II. Dračkog, za hrvatsko-ugarskog kralja (1403.-1414.), no je 1409. prodao sva svoja prava na [[Dalmacija|Dalmaciju]] Mletačkoj Republici i ostao u Napulju. Iako je bio tek protukralj, on je ujedno bio posljednji Anžuvinac na hrvatsko-ugarskom prijestolju.
 
== Popis vladara iz dinastije Anžuvinaca ==
 
=== Napuljski kraljevi ===
 
* [[Karlo I., kralj Napulja|Karlo I.]] (1266.-1285.)
* [[Karlo II. Hromi|Karlo II.]] (1285.-1309.)
* Robert (1309.-1343.)
* [[Ivana I. Napuljska]] (1343.-1382.)
* [[Karlo II. Drački|Karlo III.]] (1382.-1386.)
* [[Ladislav Napuljski|Ladislav]] (1386.-1389.) i (1399.-1414.)
* Ivana II. (1414.-1435.)
 
=== Hrvatsko-ugarski kraljevi ===
 
* [[Karlo I. Robert|Karlo I.]] (1301.-1342.)
* [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I.]] (1342.-1382.)
* [[Marija Anžuvinska|Marija]] (1382.-1385.)
* [[Karlo II. Drački]] (1385.-1386.)
* [[Ladislav Napuljski]] (1390.-1414.)
 
=== Poljski kraljevi ===
 
* [[Ludovik I. Anžuvinac|Ludovik I.]] (1370.-1382.)
* [[Jadviga Anžuvinska|Jadviga]] (1382.-1386.)
 
== Bilješke ==