Hrvatsko proljeće: razlika između inačica

Hrvatsko je proljeće imalo tri aspekta. Prvo, taj je pokret potekao iz potrebe dijela hrvatske političke elite da relegitimira svoju vlast u novim društvenim okolnostima – u kriznom razdoblju, kada je stari komunistički model gubio uvjerljivost, a izazovno mu je oponirala radikalna nova ljevica, sa svim pretpostavkama nove ideologizacije. Drugo, upravo zbog toga što je inicijativa bila u rukama dijela političke elite, taj je pokret bio reformski, tj. nužno je djelovao unutar zadanoga političkog i državnog sustava, te iz njega crpio različite ideologeme u funkciji njegove temeljite promjene. Treće, taj je pokret poprimio masovan oblik, što znači da je [[SKH]] svoj politički legitimitet prvi put tražio u masovnoj podršci, preko novih transmisijskih organizacija.<ref name="HE (LZMK)" />

 

 

Reformni se pokret u Hrvatskoj obično dijeli na tri segmenta. Prvi je segment krug reformnoga SKH, s dominantnim utjecajem na velik dio partijsko–državnog aparata i gospodarstvo, drugi obuhvaća krug [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], koja je stvaranjem mnogih svojih ogranaka omasovila podršku reformnomu kursu u SKH, ali i dijelu kulturne elite vezane uz Matičine časopise i novopokrenuti ''[[Hrvatski tjednik (Zagreb)|Hrvatski tjednik]]'', a treći je segment bio studentski pokret, koji je preuzeo vodstvo studentske organizacije [[Sveučilište u Zagrebu|Sveučilišta u Zagrebu]], kao i Saveza studenata Hrvatske. Takva shema ujedno preuveličava neovisnost, ali i unutarnje sukobe u svakome segmentu.<ref name="HE (LZMK)" />

Od poznatijih imena tadašnjih hrvatskih kulturnih preporoditelja iz Vojvodine, valja navesti [[Ivo Škrabalo|Ivu Škrabala]], [[Balint Vujkov|Balinta Vujkova]], [[Matija Poljaković|Matiju Poljakovića]], [[Petar Šarčević (redatelj)|Petra Šarčevića]], [[Ante Sekulić|Antu Sekulića]] i dr..

 

Hrvatsko je proljeće nastavljeno u emigraciji. Val političkog, policijskog i obavještajnog terora u Hrvatskoj potkraj 1971. i tijekom 1972. prouzročio je najveći egzodus Hrvata sve od [[svibanjska katastrofa|propasti hrvatske države]] nakon svršetka Drugog svjetskog rata.<ref name="HICbr.227"/> U inozemstvo su bili prisiljeni otići hrvatski intelektualci poput [[Bruno Bušić|Brune Bušića]], [[Ivan Cerovac|Ivana Cerovca]], [[Zlatko Markus|Zlatka Markusa]] i drugih.<ref name="HICbr.227"/>