Trnovac Glinski: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 56:
|a14 = 1991
|a15 = 2001
|p1 =
|p2 =
|p3 =
|p4 =
|p5 = 605
|p6 = 653
Redak 74:
}}
<br />
Stanovništvo po svim popisima bilo je srpske nacionalnosti.
Nakon Drugog svjetskog rata imamo stalno opadanje broja stanovnika uslijed iseljavanja u druga mjesta i krajeve i salbijeg prirasta.U mirnodopsko vrijeme od 1948-1991.godine, Trnovac je u prosjeku svake godine ostajao bez 6,8 svojih stanovnika, tako da je krajem 1989.godine u drugim mjestima bilo više stanovnika rođenih u Trnovcu nego onih nastanjenih u selu.
Smanjenje broja stanovnika u razdoblju 1991-2001.najvećim je dijelom posljedica rata i egzodusa u Srbiju 1995.godine.
Po svim popisima stanovništva do 1991.godine u selu je bilo 10 prezimena i to: Banjanac, Birač, Drekić, Drljača, Paripović, Sanković,Radulović, Šukunda, Tintor i Vučković. Neka prizimena su opće poznata i česta ( Vučković, Radulović), a neka rijetka i specifična za ove krajeve ( Birač i Šukunda). Tradicionalno najbrojniji su bili Birači i Vučkovići. U zadanjih 10-ak godina dolazi do velikih promjena pa i do samanjenja broja prezimena. Po popisu 2001. imamo tri prezimena manje (Banjanac, Drekić i Drljača).▼
<big>'''Prezimena'''</big>
▲Po svim popisima stanovništva do 1991.godine u selu Trnovac Glinski je bilo 10 prezimena i to: '''Banjanac''', '''Birač''', '''Drekić''', '''Drljača''', '''Paripović''', '''Sanković''','''Radulović''', '''Šukunda''', '''Tintor''' i '''Vučković'''. Do 2. svjetskog rata u selu su živjele dvije porodice Roma koji su se prezivali Grubić. Neka
Line 84 ⟶ 87:
Doseljavanje ovog stanovništva u Trnovac započelo je poslije ratova s Turcima u XVI. i XVII. stoljeću i uspostave Vojne Krajine. Prva doseljavanja spominju se u dokumentima 1689.godine kada je osnovana i Glinska kapetanija. Doseljavanje se se nastaviti do kraja XVII. i u XVIII.stoljeću. Ne zna se kad je došlo do masovnijeg doseljavanja u Trnovac, ali je najvjerovatnije da je doseljavanje bilo postepeno što bi se moglo zaključiti i po većem broju prezimena.<br />
Nakon doseljavanja povijest ovog sela kao i ovih krajeva sastavni je dio povijesti Vojne Krajine sve do njene demilitarizacije 1873.godine i ukidanja 1881.godine.
U razdoblju demilitarizacije narodu je podijeljena zemlja koju su do tada obrađivali. U Trnovcu zemlju su dobila 42 kućanstva, a u prosjeku svako kućanstvo je dobilo 16,6 jutara zemlje. Kućanstva su tada bila vrlo brojna, u prosjeku s više od 15 članova.
Prestankom Vojne Krajine prestale su i sitne povlastice koje su do tada imali ( ispaša stoke,ogrijev i sl.), pa narod mora živjeti isključivo od zemlje i uz to još plaćati porez.
Za vrijeme mobilizacije za Prvi svjetski rat u emigraciji su bilo 73 čovjeka pa je mobilizirano njih 39, a na front upućeno 25. U ovom ratu poginulo je 12, a ranjeno 5 Trnovčana. U kasnijoj fazi rata
▲Za vrijeme mobilizacije za Prvi svjetski rat u emigraciji su bilo 73 čovjeka pa je mobilizirano njih 39, a na front upućeno 25. U ovom ratu poginulo je 12, a ranjeno 5 Trnovčana. U kasnijoj fazi rata na suprotnoj strani priključilo se 14 dobrovoljaca na Solunskom frontu.
Drugi svjetski rat započeo je u Trnovcu iznenada i tragično u srpnju 1941. kad su ustaše pod izgovorom saslušanja odveli veliki broj muškaraca (njih 34) i pogubili ih u glinskoj crkvi i drugim stratištima NDH. Ovo je bio samo početak stradanja mještana Trnovca i njihovog učešća u antifašističkoj borbi. Za vrijeme ovog rata Trnovac je izgubio preko 20% svog stanovništva (ili 132 žrtve). Od ukupnog broja stradalih 72% su bile civilne žrtve. Uz sva stradanja, Trnovac je dao velik doprinos antifašističkoj borbi kroz učešće i partizanskim jedinicama i drugim oblicima pomoći. U NOB-i sudjelovalo je 105 boraca iz Trnovca, a od toga njih 37 je izgubilo život.
Nedaleko od Trnovca u šumi Šamarica bila je smještena partizanska bolnica,a pred kraj rata u kolovozu 1944.g. tu je održan i veliki slet omladine Hrvatske kome se tada, a i mnogo godina kasnije, pridavao veliki politički značaj.<br />
Povijest sela od kraja Drugog svjetskog rata do početka 90-ih godina može se poistovijetiti s drugim brdsko-planinskim selima u Hrvatskoj čija je osnovna značajka masovno iseljavanje u razvijenija mjesta (gradove) i postepeno uvođenje agrotehničkih mjera kod obrade zemlje.
60-ih godina XX.stoljeća u Trnovcu je sagrađena nova Osnovna škola s jednom učionicom i stanom za učitelja. Škola je radila do početka 90-ih godina kada je zatvorena zbog nedostatka učenika. 1995.godine za vrijeme rata škola je porušena zajedno sa spomen-pločom žrtvama fašističkog terora.<br />
U razdoblju od 1991-1995.g. Trnovac je u sastavu Republike Srpske Krajine. Za vrijeme
Line 100 ⟶ 102:
Početkom drugog desetljeća XXI stoljeća Trnovac je sa svojih tridesetak stanovnika starije životne dobi selo na izumiranju, s mnogo napuštenih kuća i imanja. Prostorom sve više prevladavaju grmlje i šikara umjesto oranica, livada i pašnjaka. Postoje naznake (a i prvi počeci) da bi selo zahvaljujući svom geografskom položaju i prirodnoj raznolikosti u budućnosti moglo postati mjesto za odmor kroz prenamjenu starih drvenih kuća, izgradnju novih i dr. Ovdje također postoje iznimne mogućnosti za ekološku proizvodnju mnogih poljoprivrednih proizvoda.<br />
<br />
'''''Napomena'''''<br />
U knjizi '''Trnovac Glinski i Banijska ognjišta''', autora Ljubomira Vučkovića (Beograd 1996. godine) obrađena je povijest sela do kraja 2. svjetskog rata, kao i raspored i razvoj pojedinih domaćinstava s porodičnim stablima, ekonomski razvoj, običaji i drugo. U knjizi su popisi učesnika i žrtava 1. i 2. svjetskog rata.
==Izvori==
| |||