Inačica od 20. veljače 2014. u 21:52 uredi CommonsDelinker (razgovor \| doprinosi) Botovi 21.680 edits m Bot: zamjena Eleanor-tito.jpg s Eleanor_Roosevelt_and_Josip_Broz_Tito_1953.jpg ← Starija izmjena		Inačica od 24. ožujka 2014. u 15:04 uredi ukloni ovu izmjenu MaGaBot (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Botovi 57.780 edits m lektura Novija izmjena →
Redak 49: Iako je država imala ustroj federacije, njome su vladali centralizirana [[KPJ]] (kasnije preimenovana u [[SKJ]]) i [[Josip Broz Tito\|Tito]]. Izvršena je [[nacionalizacija]] imovine, [[komasacija]] i [[arondacija]], a po uzoru na sovjetski model, i [[kolektivizacija]]. Potonja je nekoliko godina poslije, od samih vlastiju napuštena, a štoviše, vremenom je taj projekt bio i osuđen i prikazan kao potpuni promašaj. <br> Ipak, Tito nije prihvatio miješanje [[Staljin\|Staljina]] u unutarnja pitanja Jugoslavije, te je 1948. nastupilo zahlađenje odnosa sa Sovjetskim Savezom (vidi [[Rezolucija Informbiroa]]), koje je potrajalo do Staljinove smrti. Staljinovi su simpatizeri u Jugoslaviji slani u logore (usp. [[Goli otok]]). <br> Unatoč blokadi sas istoka i vrlo izglednoj vojnoj invaziji od strane zemalja sovjetskog bloka, ustrajalo se u svojim pravima na Trst i Istru. Neuspjeli diplomatski pokušaji rješenja tog pitanja, kojim su zapadne zemlje nastojale dodijeliti to sporno područje Italiji, nisu ostavile tadašnje savezne vlasti u malodušju, niti su ih obeshrabrile u borbi za ta područja. Proglašena je opća mobilizacija, i vojska je poslana na zapadne međe, unatoč mogućoj invaziji sas istoka (više vidi u članku [[Tršćanska kriza]]). <br> Sukob je izbjegnut dogovorom kojim je uspostavljen, kao privremeno rješenje, [[Slobodni Teritorij Trsta]] (vidi i [[Zona A]] i [[Zona B]]). Redak 67: Albanci na Kosovu su zahtijevali svoju republiku. Međutim, budući po ustavu SFRJ građani albanske nacionalnosti nisu bili konstitutivni narod u SFRJ, taj zahtjev nije mogao biti ispunjen. Albanski nemiri u socijalističkoj Jugoslaviji su bili u dva navrata: zimi [[1968.]] u [[Tetovo\|Tetovu]] ("demonstracije albanskih nacionalista") i [[1981.]], diljem Kosova, sas Prištinom kao jezgrom. Treći, nešto manji, ali inozemno medijski dosta pokriveni val nemira, je izbio nakon Miloševićeva dolaska na vlast; tada je savezna vlada poslala posebne milicijske snage na Kosovo, a uvedene su i posebne mjere (zabrana okupljanja). === Hrvatski zahtjevi === Redak 79: === Promjene koje su ishođene === Donesen je novi ustav 1974. godine. Omogućeno je jačanje samostalnosti republika i pokrajina. Autonomne Pokrajine Kosovo i Vojvodina su dobile status jednak u mnogim stvarima sas ostalim republikama, ali su bile i dalje pod krovom SR Srbije. Osim toga jedna od najvažnijih odluka je bila ta što je napravljen balans 6 republika i 6 naroda, od tada i Muslimana, koji su bili samostalan konstitutivan jugoslavenski (od 1993.godine pod imenom kao Muslimani-Bošnjaci, zatim kao Bošnjaci). == Korijeni raspada Jugoslavije == Redak 85: <!-- [[Datoteka:SFRYugoslaviaNumbered.png\|mini\|200px\|desno\|Slika jugoslavenskih republika: 1-BiH, 2-Hrvatska, 3-Makedonija, 4-Crna Gora, 5-Srbija, 5a-AP Kosovo, 5b-AP Vojvodina i 6-Slovenija]] --> Osnovni uzroci raspada Jugoslavije bile su nesklad između ekonomske moći (najrazvijenije republike bile su Slovenija i Hrvatska) i političke moći. Naime, Srbi su činili relativnu većinu stanovništva u SR Srbiji, a su i konstitutivni narodi, uz republiku Srbiju, još i u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, što nije bio, primjerice, slučaj sas Hrvatima u Vojvodini i Boki Kotorskoj, niti u ~~djelovima~~dijelovima uže Srbije, koji su prije stvaranja Jugoslavije, bili dijelom austro-ugarske autonomne jedinice Hrvatske. <br> Srbi su uz to bili i sa stvarnim i jedinim političkim utjecajem, što nije bio slučaj sas Hrvatima u BiH i Vojvodini. Problematičnost je bila pojačana što su utjecajni srpski politički krugovi u Hrvatskoj često bili kočnicom kvalitetnih, odnosno nužnih (autocesta Split-Zagreb) gospodarskih i političkih pomaka u SR Hrvatskoj, a svaka kritika tih srpskih krugova je donosila teške političke optužbe, progone i kažnjavanja kritičarima. <br> Kulturološka pitanja su također pridonosila raspadu. Svaki rad na većoj samostalnosti, odnosno odvojenom putu razvitka hrvatskog jezika od srpskog jezika, od naziva do leksika, je donosio ozbiljne političke probleme, kao i sudsko-policijske progone i kažnjavanja. (vidi [[deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog jezika]], [[politika čistih računa]], [[maspok]], [[hrvatsko proljeće]], [[hrvatska šutnja]]) <br> Raspodjela ekonomskog kolača je bila također veliki uzrok raspada SFRJ - razvijene jedinice su stalno davale doprinose za nerazvijene fed. jedinice, a nerazvijeni nisu se ni nakon više desetljeća makli iz statusa nerazvijenih, niti su pokazivali kvalitetna nastojanja za pomak iz tog statusa, odnosno razvili su gospodarsku strukturu sas velikim državnim aparatom, strukturom koja je bila vodila u nametničko funkcioniranje na doprinositeljima, umjesto izgradnje strukture koja bi vodila u ojačavanje i sve manju potrebu za pomoćima iz razvijenih republika. <br> Svako političko nastojanje na prestanku tih izdvajanja za nerazvijene republike i pokrajine je bilo obilježavano kao "antijugoslavensko i nacionalističko."<br> U isto vrijeme, gospodarstva razvijenih republika su sve teže ostvarivala gospodarski rast zbog tog "kamena oko vrata". Izdvajanja za nerazvijene druge republike su se približavala postotcima koje su kolonije davale Engleskoj (vidi F.Tuđman, I. Vinski <!-- moram nać točnu stranu u knjizi, kao i knjigu, navodidu 10% -->. Odnosi su se pogoršavali tim više što su u SRH postojala velika nerazvijena područja, izložena iseljavanju i gospodarstvenom zaostatku. <br>

Povijest Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije: razlika između inačica