U [[SFRJ|socijalističkoj Jugoslaviji]] federalističko jugoslavenstvo bilo je vladajuća doktrina, ali je federalizam prvih dvaju desetljeća bio znatno ograničen centraliziranom upravom i snažnim pritiskom unitarističkoga jugoslavenstva. Unatoč dogmi bratstva i jedinstva, nacionalne napetosti bile su općeprisutne (premda ne uvijek i vidljive), a nastojanje da se [[jugounitarizam|jugoslavenski]] [[unitarizam]], povezan s tradicijom jugoslavenskog nacionalizma i idejom nove socijalističke nacije, različite od koncepta [[nacija]] što su ga zastupale građanske skupine, nametne kao rješenje za Titovu[[Tito]]vu Jugoslaviju, zaživjelo je samo površno. Nasuprot tomu, u dijelu kulturne elite, slijedom [[Miroslav Krleža|Krležina]] osmišljavanja južnoslavenske kulture razvijana je ideja jugoslavenskog kulturnog zajedništva, koja je nastojala pomiriti hrvatski kulturni identitet s jugoslavenskim federalizmom. U doba [[hrvatsko proljeće|Hrvatskoga proljeća]] hrvatsko političko vodstvo na čelu s M.[[Miko Tripalo|Mikom Tripalom]] i S.[[Savka Dabčević-Kučar|Savkom Dabčević-Kučar]] osudilo je [[jugounitarizam|jugoslavenski]] [[unitarizam]] i razradilo model specifičnoga jugoslavenskog ustrojstva, koji je imao neka konfederalna obilježja: [[Predložak:Države SFRJ|republike]] su trebale imati obilježja [[država]], [[federacija]] bi postala dogovorna tvorba. U toj je koncepciji od jugoslavenske ideje zadržana tek predodžba o povijesnoj povezanosti jugoslavenskih nacija-država i potrebi njihove političke suradnje kao samostalnih i ravnopravnih subjekata dogovorno uspostavljene zajednice. Premda su takva rješenja konačno uglavnom uključena u [[Ustav SFRJ|Ustav SFRJ 1974.]], [[sječa Hrvatske u Karađorđevu|nasilno gušenje Hrvatskoga proljeća]] jugoslavensku je ideju u Hrvatskoj praktički posve degradiralo. Jugoslavenska se ideja nakratko i neuspješno izrazila u drugoj polovici 1980-ih u koncepciji »jugoslavenske sinteze« i obrane tzv. [[AVNOJ|avnojevskih]] načela jugoslavenske federacije, ali prije svega kao reakcija na [[Slobodan Milošević|miloševićevski]] »izvorni jugoslavenski federalizam«. U [[Raspad SFRJ|doba demokratskih promjena 1989–901989.–1990.]] glavne političke snage u [[Hrvatska|Hrvatskoj]] reafirmirale su ideju jugoslavenskog konfederalizma kao prijelaz prema ideji samostalne hrvatske države.
== Danas ==
Nakon sloma Jugoslavije 1991. i formalnog nestanka njezina imena s političke karte svijeta 2003., ideja je u svim južnoslavenskim narodima marginalizirana.▼
▲Nakon [[Raspad SFRJ|sloma Jugoslavije 1991]]. i [[Srbija i Crna Gora|formalnog nestanka njezina imena]] s političke karte svijeta 2003., ideja je u svim južnoslavenskim narodima marginalizirana.
