Matija Gubec: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
uklanjanje izmjene 4297476 suradnika 141.138.16.182 (razgovor)
Redak 9:
Prije bune Matija Gubec bio je [[kmet]] na stubičkome vlastelinstvu [[Franjo Tahi|Franje Tahija]] u [[Hrvatsko zagorje|Hrvatskome zagorju]]. Prema [[urbar]]u iz [[1567.]] godine Gubec se spominje kao [[inkvilin]] s imenom Ambroz.<ref name="HBL"/> U [[Historiografija|historiografiji]] se od [[1622.]] godine spominje pod imenom Matija, a u hrvatsku historiografiju to ime uvodi [[povjesničar]] [[Vjekoslav Klaić]]. Prema mađarskom povjesničaru Istvánffyju, koji je prvi spomenuo ime Matija, sastavljeni su svi kasniji opisi seljačke bune 1573. uglavnom do građe koju je prikupio [[Franjo Rački]]. Nju je obogatilo tek sustavno istraživanje u arhivima Budimpešte, Graza, Beča i Venecije u desetljeću, koje je prethodilo proslavi 400. obljetnice seljačke bune.<ref name="HBL"/>
 
===Seljačka buna===
ckoackscks0caskscokacokcoasckaskasoksoakcsaiokacsokascoacskocaskcoskascokcasokcaoskcsaokcasokcsaokcsaokcaso0ksac
 
U historiografiji nije u potpunosti razriješeno pitanje glavnog obilježja [[seljačka buna|seljačke bune 1573.]] Kad je izbila buna, seljaci su izabrali Gupca za vođu ''jer su "smatrali da se, među ostalim, odlikuje pameću i hrabrošću" (Istvánffy).''<ref name="HBL"/> U kratkome vrjemenu bune Gubec se pokazao kao sposoban organizator i nadahnjujući vođa, pa je odmah nakon smrti ušao u legendu.
 
{{Quote box|width=80%|align=center|quote=Ishodište bune bilo je stubičko vlastelinstvo koje je više godina prije njezina izbijanja bilo predmetom spora između nekoliko vlasnika koji su u borbu sa suparnicima uvlačili i različite kategorije podložnika. Kada je potkraj siječnja 1573. izbila buna, G. je s dijelom buntovnika, kojemu su glavninu činili podložnici (kmetovi) s »vlastelinstava Susjedgrada, Stubice i Cesargrada« (J. Adamček), između 29. I. i 2. II. 1573. iz Donje Stubice krenuo prema Zaboku i uspio osvojiti utvrđenu kuriju Šimuna Keglevića Šabac kraj Krapine. Istodobno istočno od Zaboka pobuni su se pridružili podložnici M. Konjskog na nagovor Gupca i I. Pasanca. Pobunjenici pod zapovjedništvom Gupca zaustavljeni su pod Krapinom. Nakon početnih uspjeha u širenju pobune već za desetak dana pobunjenici doživljavaju nekoliko poraza, među ostalim u Krškom i kraj Kerestinca te se vraćaju u kraj oko Donje Stubice odakle su i krenuli. U odlučnoj bitki koja se vodila između pobunjenika pod Gupčevim zapovjedništvom – prema Adamčeku oko 6000 ljudi – i vojske koju je vodio podban G. Alapić kraj Stubičkih Toplica 9. II. 1573. Gubec i pobunjenici su poraženi.<ref name="HBL"/>|source=[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=31 Hrvatski biografski leksikon]}}
[[Datoteka:Oton_Ivekovic%2C_Smaknuce_Matije_Gupca_%28na_trgu_ispred_crkve_sv._Marka_u_Zagrebu%29.jpg|mini|[[Oton Iveković]]:''Smaknuće Matije Gubca na trgu ispred [[Crkva sv. Marka|crkve sv. Marka]] u Zagrebu'']]
U presudnoj bitci protiv plemića koji su bili pod vodstvom podbana [[Gašpar Alapić|Gašpara Alapića]], kod [[Stubičke Toplice|Stubičkih Toplica]] [[9. veljače]] [[1573.]] godine, Gubec je vodio seljačku vojsku od oko 6.000 ljudi (prema [[Josip Adamček|Josipu Adamčeku]]).<ref name="HBL"/> Prije početka bitke Gubec seljacima je govorio neka budu svjesni kako trebaju pobijediti ili očekivati ''"jao pobijeđenima" (Istvanffy)''.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/ndd/01sijecanj/0128SeljackaBuna.htm HRT: Na današnji dan: Seljačka buna Matije Gupca], preuzeto 1. lipnja 2012.</ref> Nakon što su seljaci poraženi, Gubec je uhvaćen i odveden u [[Zagreb]]. Smaknut je [[15. veljače]] [[1573.]] godine, a prema legendi javno je mučen na [[Trg svetog Marka (Zagreb)|Trgu svetoga Marka]] tako što je bio prisiljen nositi krunu od usijanoga željeza (kao "seljački kralj"), a zatim je raščetvoren.{{fusg|1}}
 
U historiografiji je osim dvojbe da li je riječ o križarskoj vojni ([[Nada Klaić|N. Klaić]]) ili početcima razredne borbe (R. Bićanić, Adamček), također upitno da li je Gubec za kaznu proglašen »kraljem«, okrunjen užarenom željeznom krunom i, kao što se općenito drži, smaknut uz mučenje 15. veljače u Zagrebu ili nije. Činjenica je da se u popisu podložnika obitelji Hennyngh 1574. u selu [[Hižakovec]] spominje inkvilin, Jambrek Gwbez.
 
==Baština==