|
== Životopis ==
Gilles Villeneuve je rođen 1950. godine u Richeliu, malom gradu u provinciji Quebec. Svoju profesionalnu karijeru vozača utrka počeo je u lokalnim utrkama popularnim snowmobilima. Idući korak je bila Atlantic formula gdje je također bio vrlo uspješan. Svoj debitantski nastup u Formuli 1, oktanskom cirkusu, zabilježio je 1977. godine za momčad Mclaren-a u Velikoj Britaniji na popularnoj stazi Silverstone. Nakon debitantske sezone, 1978. godine potpisao je ugovor za Ferrari te je do kraja svoje karijere, odnosno smrti vozio za Ferrari. U svojoj karijeri ostvario je 6 pobjeda te je gotovo postao svjetski prvak 1979. kada mu je nedostajalo 5 bodova da bude bolji od suvozača u Ferrariju Jodya Schecktera. 1981. godine u Ferrari je stigao Didier Pironi.
Gilles Villeneuve nije rođen 18.01.1952. kao što mnogi dokumenti kažu nego točno dvije godine ranije, ali pravi datum rođenja je krio zbog straha da bi njegove prave godine mogle biti prepreka u karijeri. Zbog relativno kasnog početka bavljenja automobilizmom Gilles je trebao više vremena da postigne veliki uspjeh.
Još od djetinjstva bio je opsjednut automobilima i brzinom te je uspjevao uništiti svaki auto koji bi imao. Lokalni policajac još se sijeća: Mnogo puta bi ga zaustavio u prekoračenju brzine i za 60 km/h. Nikada se nije raspravljao sa mnom, odmah bi platio kaznu i rekao mi "Dobro, uhvatili ste me, ali ja ovo volim, to je jače od mene".
Počeo je sa utrkama snowmobila u kojima se pokazao superioran nad ostalim sudionicima, a baš tim utrkama pridaje veliko značenje u doprinosu vještini vožnje bolida formule 1 pogotovo u kišnim uvjetima. "Ovi bolidi su mnogo klizali što me naučilo mnogo o kontroli. Vidljivost je bila očajna, osim ako niste bili vodeći niste mogli vidjeti ništa osim snijega koji je prštao. Odlično za reakcije, a to me naučilo i da ne brinem o utrkama na kiši."
Sa ušteđevinom je financirao svoj ulazak u Formulu Ford i osvojio prvenstvo Quebeca te bio proglašen novajlijom godine 1973. Zatim je prešao u snažniju Formulu Atlantic i do 1976 je dominirao utrkama pobjedivši na 9 od 10 utrka.
Na utrci u Trois-Riviers te godine gostovala su neka od velikih imena iz svijeta Formule 1; Alan Jones, Patrick Depailler i James Hunt. Gilles ih je u utrci potukao, a Hunt, impresioniran vožnjom Kanađanina, obavijestio je čelnike svog tima McLarena da bi trebali što je prije moguće pozvati Gillesa. To se i dogodilo, pa je već 1977. godine Villeneuve dobio ponudu da vozi za McLaren u Silverstoenu. Dobio je bolid McLaren M23 sa brojem 40, stariji tip od Huntovog I Massovog M26.
U svom prvom susretu sa bolidom Formule 1 Gilles se uspio kvalificirati na 9. mjesto (od 26 bolida) mnogo ispred svog timskog kolege Jochena Massa. U utrci se probio na 7. mjesto ali zbog pregrijavanja motora morao je u box i tako je pao na 11. mjesto. Znajući da možda neće imati drugu šansu dao je sve od sebe i do kraja utrke postavio 5. najbrži krug i iako preteknut za krug nije dopuštao vodećima da se odlijepe. Baš to je ipresioniralo Enza Ferraria i nagnalo ga da ponudi Gillesu ugovor. U svom prvom nastupu za Ferrari, 1977. godine u Kanadi, Gilles je utrku završio na 12. mjestu.
=== Pogibija 1982. godine ===
U sezoni 1982. u Ferrariju je zbog rivalstva između pridošlog Pironija i Villeneuva došlo do nesuglasica koje su najviše prouzrokovane Pironijevim nepoštivanjem pravila momčadi na utrci u [[Velika nagrada San Marina|Imoli]]. Taj sukob utjecao je na Villeneuva koji se sada želio dokazati kao bolji vozač. Dva tjedna kasnije Villeneuve pogiba u stravičnoj nesreći u belgijskom Zolderu. Pri brzini od gotovo 230 km/h dolazi do kontakta između bolida Gillesa Villeneuva i Jochena Massa te kao posljedica kontakta Ferrari biva lansiran u zrak te nakon 100 metara prednjim dijelom udara u zemlju. Udarac je bio toliko strašan da je doslovno "prepolovio" Ferrari Gillesa Villeneuva koji je preminuo dva sata kasnije u bolnici.
Velika Nagrada Belgije, koja je trebala biti Villeneuveova 68. utrka, počela je sa treningom i kvalifikacijama u petak 7. svibnja u Zolderu.
Osim dubokog osjećaja izdaje koji je osjetio nakon Imole, Gilles je nedvojbeno bio uznemiren činjenicom da je njegova reputacija najbržeg vozača bila okaljana i zbog toga je velika pažnja bila usmjerena prema Ferrarijevom boksu. Kontroverza Villeneuve/Pironi je tada bila glavna tema u Formuli 1. Tenzije su bile vidljive jer je Gilles izgledao mnogo zauzetiji poslom i pažljivo je izbjegavao bilo kakav kontakt s Didierom. Čak nije želio biti u boksu dok je tu bio Pironi. Nije bio razgovorljiv ni s novinarima. "Ništa se nije promijenilo od Imole. Još ne pričam s njim i radije ne bi ništa više govorio."
U petak je Gilles odvezao peto najbolje vrijeme koje je bilo 1.289s brže od Pironijevog, no imao je mnogo pritužbi na upravljivost bolida, pogotovo na tvrdoj komponenti Goodyear guma. Najviše se žalio na kombinaciju lijevog i desnog zavoja prema Terlamenbochtu jer je bilo vrlo teško proći tuda punim gasom - to je bilo mjesto na kom će se dogoditi nesreća.
Bio je vrlo ljut i na probleme s prometom, zbog toga što se u pojedinim trenutcima na 4 kilometarskoj stazi nalazilo 30 bolida. "Svaki put kada sam bio u brzom krugu naišao sam na puno sporiji bolid. Kao što sam ranije rekao, glupo je imati samo dva seta kvalifikacijskih guma. Primoran si preuzimati visoke rizike."
Gilles je bio intervjuiran od strane časopisa Le Soir o opasnosti utrkivanja. "Normalno je imati 1-2 nesreće u sezoni. Znam da riskiram da se nađem u bolnici. No, to me ne plaši jer sam svjestan rizika. Ali ima trenutka kada ne možete ništa uraditi. Ako mi u Zolderu pobjegne auto, sve što mogu je zvat mamu i prekrstiti se."
Gilles je bio sam u Zolderu i spavao je u hotelu. Joann je propustila samo njegovih 6 utrka u Formuli 1, no ovog puta je ostala u Monacu sa djecom zbog priprema za Melanijinu prvu pričest u nedjelju.
U subotu su posljednje kvalifikacije počele u 13 sati. Dominantni su bili Renaulti a Ferrari je trebao zauzeti drugi startni red.
Petnaestak minuta prije kraja, Pironi je postavio vrijeme 1.16.501 koje je bilo za 0.105s brze od Gillesovog najboljeg vremena (1.16.616). Kako je vrijeme odmicalo, sve više bolida je izlazilo na stazu da poboljša svoje startne pozicije. Među njima je bio i Jochen Mass čije je najbolje vrijeme bilo 1.19.777 i zauzeo je posljednji startni red. Desetak minuta prije kraja Gilles je bio na stazi, koristeći svoj zadnji set kvalifikacijskih guma. Već je postavio svoje najbolje vrijeme ali je nastavio kružiti na sada već starim gumama pokušavajući popraviti vrijeme. Kada je Gilles prošao ciljnom ravninom pokazan mu je natpis "IN".
"Pozvao sam ga u boks jer su mu gume bile istrošene i već je postavio vrijeme vrlo blizu najboljem vremenu Pironija." - prisjetio se Mauro Forghieri. "Znao je da ne može popraviti vrijeme i ulazio je u pit. Gilles je ulazio u boks u krugu u kojem je doživio nesreću. Ali i kada je bio u ulaznom krugu vozio je brzinom od preko 200 km/h. To je bio Gilles."
Gilles je vozio prema onom lijevo-desnom zavoju prije Terlamenbocht zavoja, pri brzini koja je kasnije izračunata da je bila 225km/h, i vidio jednog Marcha ispred sebe. U svom stotom nastupu u F1 Jochen Mass je bio obziran i pažljiv vozač koji je pazio na druge. Bio je u petoj brzini ali je hladio gume i kretao se mnogo sporije od nadolazećeg Ferraria. "Vidio sam Gillesa u retrovizoru i očekivao da ce me prijeći s lijeve strane. Pomakao sam se u desno i nisam mogao vjerovati kad sam ga vidio doslovno iznad sebe. Udario je u moju desnu gumu i bio lansiran u zrak."
Udes je bio avionskih proporcija, i nije sličio sudaru dvaju automobila, jer nije bilo gubitka brzine, nije bilo usporavanja prije udara. Ferrari je nastavio letjeti preko 100 metara. Pravio je salta udarajući u tlo čas nosom čas repom. Djelovi Ferraria su se rasipali uokolo. Vozač, sjedalo i volan su se razdvojili i bili su razbacani skoro 50m uokolo. Kako su pukli sigurnosni pojasevi, Gilles je ispao iz bolida a kaciga je spala s njegove glave. U tren oka na mjestu nesreće se stvorio doktor i pokušavao je oživjeti Gillesa. Davao mu je umjetno disanje i masažu srca. Stiglo je još doktora a okupili su se i suci, i pokušaji oživljavanja su se nastavili. Jochen Mass je zaustavio svoj bolid i pritrčao okupljenom mnoštvu.
Glavni doktor, Sid Watkins, je bio vrlo uznemiren, posebno zato jer je dobro poznavao Gillesa. "Kada sam prvi put upoznao Gillesa bio je vrlo uglađen, pravi gentleman." Sjećam se da mi je rekao: "Nadam se da vas nikada neću trebati." Tih sam se riječi sjeti kada sam prepoznao njegov bolid na mjestu nesreće."
Polako su svi vozači stizali u pit i mnogi su svoje osjećaje krili pod kacigama. Ali neki i nisu, nego su plakali otvoreno. Među njima je bio i Alain Prost koji je rekao: "Izgubio sam motivaciju za utrku. Bio mi je prijatelj."
Posljednji dio nezgode je prikazan na televiziji i bila je vidljiva veličina nesreće. Snimka je ponavljana i ponavljana, i mnogi su plakali gledajući je. Tuga se širila paddockom. Potresena momčad Ferraria je spakirala opremu i uputila se prema Maranellu. Marco Piccinini je ostao govoreći da je čudo još moguće.
Nesreća se dogodila u 13.52h a samo 11 minuta kasnije helikopter je Gillesa prebacio u bolnicu. U 17.40h doktori su objavili da je izvan svijesti i pati od ozljeda vrata i glave. Njegove vitalne funkcije održavane su putem aparata.
Onda je došla i konačna službena obavijest iz bolnice: "Gilles Villeneuve je preminuo u 21.12h."
'''Velike utrke'''
Gilles Villeneuve je u Formuli 1 pobjedio 6 puta, ali u njegovom slučaju brojke ne govore mnogo. Ono zbog čega će Gilles zavuijek ostati zapisan zlatnim slovima u povijesti Formule 1 je fantastičan način na koji je Gilles dolazio do svojih pobjeda i postolja. Malo koji vozač je odvozio toliko nezaboravnih utrka kao Gilles.
VN Kanade - Montreal, 1978.
Pobjedom na VN Kanade Gilles Villeneuve je postao prvi čovjek koji je svoju prvu pobjedu ostvario na svojoj domaćoj stazi. Ovo što slijedi je ulomak iz knjige Geralda Donaldsona i kako je Enzo rekao "Predstavlja smioni san koji se ostvario!"
U svojoj prvoj sezoni sa Ferrariem, Gilles se uspeo na pobjedničko postolje samo jednom. Treće mjesto iz Austrije, bio je, do tada, njegov najbolji rezultat karijere.
Po prvi puta se vozilo na stazi Ile Notre-Dame i Villeneuve se za utrku kvalificirao iza Jariera i Schecktera. Na startu nije imao previše sreće te se ispred njega i Schecktera probio Alan Jones i tako ga potisnuo na četvrto mjesto.
Jarier se činio nedodirljiv ali Jones je imao vidljivih problema sa upravljanjem bolida zbog polaganog dušenja gume. U 18-om krugu ga je pretekao Scheckter a krug kasnije i Villeneuve. Navijači su oduševljeno klicali Ferrariu na trećem mjestu, a još je luđe bilo kad se Gilles probio na drugo mjesto pretekavši Wolf Jodia Schecktera u 28-om krugu.
Jarier u crno-zlatnom Lotusu je već bio odmakao 30 sekundi. Ipak, Gilles se nije predavo nego je krenuo u juriš i tjerao bolid sve brže i uspjevao je smanjiti zaostatak. Oko polovice utrke Jarieru su počele popuštati kočnice a na odustajanje ga je primorao i kvar na hladnjaku.
Pritisak na Gillesa je strašno narastao u trenutku kada je preuzeo vodstvo. "Ti posljednji krugovi su bili mučenje. Čuo sam svakakve zvukove iz motora. I nije mi se to svidjelo jer sam morao voziti kao stara žena, šaltati na 10000 okretaja i paziti da nešto ne razbijem. Želio sam nastaviti voziti isto kao kad sam bio drugi i stizao Jariera. Tada sam pokušavao vršiti na njega što veći pritisak. Sve je bilo lako: šaltaš brzo, kočiš snažno i imaš punu snagu u zavojima. Volim jurišati i pokušavam priuštiti uzbuđenje ljudima koji su platili da gledaju trku."
Gledatelji nisu ni slutili kako je teško bilo Gillesu voziti polako. "Poremetilo mi je ritam. Upravo sam odvozio 50 kurgova šaltajući bang-bang, pritišćući i otpuštajući spojku bang-bang. A sada sam to sve trebao činiti kao na usporenoj snimci; p-r-i-t-i-s-n-i spojku, p-r-o-m-i-j-e-n-i brzinu, o-t-p-u-s-t-i spojku..."
Napetost je rasla kad je u zadnjih nekoliko krugova usporio toliko da ga je preteklo nekoliko bolida koje je pretekao za puni krug. "Mrzio sam to! Vodiš a iako je krug iza tebe pretječe te i to ne izgleda dobro! Mnogim gledateljima nije bilo jasno što se događa."
Kada je Gilles ušao u posljednji krug na stazi je nastao delirij. Gledatelji su skakali od sreće i uzbuđenja! Ali Gilles ih nije primjećivao. "Nisam ih vidio. Samo sam sebi ponavljao; "Ferrari je najbolji! Ferrari je najbolji! Nikad se ne kvari! Nikad se ne kvari!" I nije, a kad je prošao posljednji zavoj rekao je sebi: "Sada se bilo što može dogoditi. Može se pokvarit što god hoće. Mogu ostat i bez goriva. Ali moć ću se dovući do cilja!"
Prošao je ciljem a urlanje navijača nadglasalo je zvuk vjernog Ferraria. "Pobjediti u utrci je nešto posebno, ali ostvariti svoju prvu pobjedu kod kuće je apsolutno nezamislivo! Moram zahvaliti gospodinu Ferrariu i čitavoj momčadi. Ovo je nevjerojatno zadovoljstvo. Ovo je najsretniji dan u mom životu." Gilles se čudno osjećao u novoj situaciji. Bilo mu je ugodno slušati skandiranja navijača koji su preskakali ograde samo da dođu bliže svom novom heroju. Ali on nije želio biti heroj svojim bližnjima i bilo mu je neugodno. Na postolju su uz njega bili 2. Scheckter i 3.Reuteman i obojica su bili tako sretni kao da su oni pobjedili a Reuteman je izjavio "Vrlo sam sretan što nisam pobjedio u utrci... Vrlo je dobar vozač i jednog dana će biti prvak."
Scheckter je 3 godine ranije pobjedio u domaćoj utrci u Južnoj Africi i na pitanje da usporedi to sa ovim rekao je; "Polovica gledatelja je bila pijana i gađali su me bocama. Nije bilo ni približno lijepo kao danas ovdje."
VN Francuske - Dijon, 1979.
Na VN Francuske 1979. godine Gilles Villeneuve je jos jednom pokazao nevjerojatnu veličinu svog talenta. U posljednjim krugovima ove utrke zbio se zacijelo najveći dvoboj u povijesti Formule 1.
Ovo je poglavlje iz knjige "Chasing the title" Nigela Roebucka.
Kada Jean Pierre Jabouillea pitate za najbolji dan karijere, on nema potrebu razmišljati - "Dijon, zasigurno. Za mene se sve poklopilo: prva pobjeda za Renault, prva pobjeda za mene, pole position... i to u Francuskoj! Fantastično, stvarno. Svatko sanja o tome, zar ne?" - zastao je na nekoliko sekundi i nastavio "Tužna stvar za mene jest da se nitko ne sijeća tko je pobjedio na VN Francuske 1979. Sijećaju se samo bitke za drugo mjesto! Već i sat poslije utrke sam osjetio to, a kad sam vidio snimku, nisam bio iznenađen..."
Jean Pierre Jabouille
Rene Arnoux
Gilles Villeneuve
Jacques Laffite
Kada je Rene Aronoux otišao iz Formule 1 na kraju 1989., mnoge su priče napisane o njegovoj dugoj karijeri, njegovim sezonama u Renaultu, u Ferrariu i Ligieru, o njegovih 7 pobjeda... Ipak, nista od toga vas neće u istom trenu podsjetiti na Aronuxa. Ne, zauvijek, Aronux ce biti zapamćen po Dijonu 1979., po svojoj bitci sa Gillesom Villeneuveom. Bila je to osma utrka sezone i Jody Scheckter je vodio po bodovima sa Laffiteom i Villeneuveom odmah na repu. Do ove utrke, vozači Renaulta Arnoux i Jabouille su imali poprilično mnogo problema sa pouzdanošću automobila i odazivom na gas. U Monacu su bili među posljednjima osramotivši se, pa su ovdje u Dijonu trebali dobar rezultat. I upravo se to dogodilo; prvi red je pripao žutim automobilima. Renault je za ovu utrku pripremio nove turbopunjače koji su značajno poboljšali okretni moment i što je najbitnije odaziv na gas. Zbog prednosti u snazi mogli su voziti sa mnogo više spuštenim krilcima i činili se da su klasa za sebe - sve dok Villeneuve nije odvozio čaroban kvalifikacijski krug i pridružio im se unutar 1m 07s. Nitko nije bio niti blizu. Vidjelo se da će ovo biti Gilles protiv domaćina.
Villeneuve je primjetio da Renault ne postiže mnogo veću brzinu od njega nego da koriste dosta spuštena krilca i dobijaju na vremanu u zavojima. "Trebam pobjedu ovdje da bi smanjio Jodyjevu prednost. Ne zanimaju me 3-4 boda. Ako Jabouille jednom povede utrku mislim da će ga biti nemoguće uhvatiti, tako da moram dobro startati. Nekako moram barem razdvojiti Renaulte u prvom krugu." Napravio je i bolje od toga; oba žuta automobila su startala dobro ali je crveni prošao između njih. Aronoux je promašio brzinu i pao na 9. mjesto.
U otvaranju utrke imali smo Gillesa u svom elementu bježeći od Jabouillea sekundu po krugu - "Voziti tako je bilo sve što sam mogao učiniti. Ima li smo vrlo malo downforcea i znao sam da uništavam Michelinke, ali koja mi je bila druga mogućnost - biti treći čitavu utrku i zaspati?"
VN Francuske je krenula predviđenim putem napokon u 15. krugu. Ipak Villeneuve je bio ispred Jabouillea ali sada je Arnoux sa drugim Renaultom bio 3. prestigavši takve kao što su Jones, Laffite, Lauda, Piquet, Scheckter... s lakoćom. Za Villeneuvea nije slutilo na dobro jer je do kraja ostalo još 65 krugova.
Jabouille je bio vrlo staložen i vozio utrku hladne glave. Znao je za Renaultovu nadmoć i da može stići Ferraria bez da se previše muči. Kako je stigao 30. krug Villeneuveova prednost je nestala - "Pogledao sam u retrovizore i vidiio da imam društvo."
Koristeći neke vrlo opasne prilike kroz gužvu zaostalih za čitav krug, Gilles je dobio 4 sekunde ali do sredine utrke njegove su gume bile skroz istrošene, understeer u lijevim zavojima i oversteer u desnim zavojima. U 46. krugu Villeneuve više nije mogao ništa i Jabouille je prohujao pokraj njega na kraju ravnine - "Mogu reći da su njegove gume bile gotove kad sam ga prošao" - Jabouille je rekao, "Kako je stigao do kraja na njima, nikada mi neće biti jasno."
U Ferrarijevom boksu su pripremili nove Michelinke za Gillesa, a Scheckter koji je vozio mnogo sporije krugove od timskog kolege je već bio na promjeni. Ali Villeneuve je ostajao na stazi! U redu, sa Jabouilleom se nije moglo nista, ali Arnoux je bio na 15 sekundi od drugog mjesta. Deset krugova prije kraja razmak je pao na 4 sekunde i Gilles je izgledao kao vezana zvijer. Kako su ušli u zadnjih par krugova auti su bili kao jedno. Posljednje minute te utrke u Dijonu se teško mogu opisati riječima. Na kraju 70-og kruga Aronux je prešao Gillesa i na stazi je zavladao delirij. Činilo se da je to bilo to - Gilles se borio sa Renaultima, kockao se i izgubio. Ali Villeneuve nije tako mislio. "Kad me je Rene prošao, mislio sam da će prohujati i ostaviti me kao što je to učinio Jabouille. Imao sam mnogo problema sa upravljanjem ali sam ipak uspjevao ostati iza njega - tako da je i on morao imati problema!"
I imao je - u posljednjim kurgovima Renalut je imao problema sa dovodom goriva. "Pomislio sam, pokušat ću ga prestići što prije." objasnio je Gilles "Jer neće to očekivati. Na kraju startne ravnine nisam bilo dovoljno blizu ali sam otišao na unutrašnju stranu i kočio vrlo, vrlo kasno..."
Dimilo se iz sve četiri gume dok se Ferrari probijao pokraj Renaulta i išli su duž desnog zavoja jedan uz drugoga. Nitko, pa nisi sami vozači ne znaju zapravo koliko su se puta u tih nekoliko zadnjih krugova pretekli, koliko su se puta dotaknuli kotačima, proklizali, izletjeli s ceste, opet prolazili i opet dodirivali. Takva vožnja nije viđena u Formuli nikad prije ni od tada.
Na polovici zadnjeg kruga, dok je publika bila u divljem zanosu, činilo se da je Rene uspio. Na uzbrdnom oštrom zavoju osjetio se dovoljno siguran u svoju prednost da uzme zavoj široko, uobičajeno, po idealnoj liniji. Gilles je zakočio više nego kasno i provukao Ferraria kroz otvorena vrata.
Sada je pitanje pobjednika bilo riješeno - za vrijeme ovoga, 15 sekundi ispred, Jabouille je išao po značajnu pobjedu, ali njegova tragedija je bila ta što su svi gledali ispred njega i čekali, čekali. Tada je proletjelo crveno - žuto u trenu preko cilja, i kako su usporili Villeneuve je prijateljski, s puno poštovanja pozdravio Aronouxa na što mu je ovaj uzvratio istom mjerom.
Nismo trebali očekivati ništa drugačije. Bilo je divlje, bilo je borbeno, ali je bilo i čisto. "Ne znam koliko smo se puta dotakli" rekao je Gilles "Ali znam da se to nije dogodilo zato jer je jedan od nas pokušavao drugoga izbaciti s ceste."
"Bilo je zabavno! Prava bitka. Mislio sam da ćemo se zasigurno okrenuti, jer znate, kad se počnete kačiti kotačima vrlo je velika mogućnost da se jedan auto popne na drugi. Ali mi se nismo razbili, bilo je u redu, i nikada nisam tako uživao u utrci"- rekao je Arnoux.
Na slijedećoj utrci u Silverstoneu, Villeneuve i Aronux su bili strogo ispitivani od strane udruge vozača. Lauda, Fitipaldi, Scheckter i drugi su ih nazivali neodgovornim i glupim.
"Sa mjesta gdje su oni bili - što su mogli znati?!" - komentirao je Gilles kasnije. "Nisam mogao vjerovati da čujem to što govore. Isuse, oni bi trebali biti vozači!" Andretti, koji je bio odabran od strane drugih vozača kao najbolji vozač, nije bio kritičan: "Nemamo se šta brinuti. Samo dva mlada lava koji se grebu."
Više od 20 godina poslije na stazi nije viđeno ništa slično...
VN Nizozemske - Zandvoort, 1979.
Nakon Velike Nagrade Austrije 1979. godine, mnogo se pričalo o Villeneuveovom borbenom duhu. Naime Gilles se u Austriji kvalificirao na peto mjesto ali je startao nevjerojatno. Očevici kažu da se činilo kao da je ispaljen iz topa. Gilles se do prvog zavoja već probio na prvo mjesto. Alan Jones, osvajač polepositiona je rekao: "Očekivao sam da ću ugledati žuto bijeli auto (Renault s turbo motorom koji je bio s njim u prvom startnom redu) ali nikako nisam očekivao crveni. Stvarno sam se zamislio u tom trenutku pitajući se kako je on sada tu došao!?"
Nitko nije ni slutio da je to bilo ništa prema onome što ih očekuje u slijedećoj utrci - na Velikoj nagradi Nizozemske. Jones je u toj utrci još jednom pobjedio ispred Schecktera i Gilles je uvidio da gubi borbu za naslov. Ipak njegovo ime je bilo to koje je ispunjavalo naslovnice.
Gilles je startao kao šesti, no nakon nekoliko krugova već je bio na repu vodećeg Williamsa Alana Jonesa. Na kraju ciljne ravnine, kad su se pri punoj brzini približavali čuvenom desnom zavoju Tarzan, Villeneuve je izašao iz Jonesove zavjetrine i izbacio se u lijevu stranu želeći ga proći na kočenju. No, Australac nije pustio gas i ušli su u zavoj jedan do drugoga - Gilles s vanjske strane. Čitavu okuku su prošli jedan uz drugoga, ali na izlasku iz jednog od najtežih zavoja u Formuli 1, Gilles je djelić sekunde ranije hrabro pritisnuo puni gas i uletio centimetar ispred Jonesa. Publika, koja je do tada zadržavala dah, veličanstveno je klicala Gillesu zbog prikazane hrabrosti.
Deset krugova kasnije Gilles je imao prednost od 4 sekunde, no u boksu Ferraria je vladala zabrinutost. Gilles je klizao svud po stazi a Jones se sasvim približio. "Podupravljanje je bilo sve gore i mislio sam da su mi gume već istrošene." - rekao je Gilles nakon utrke. I bio je u pravu, problem je bio s gumama - stražnja lijeva guma je polako dušila a u 47. krugu je uzrokovala veliko okretanje Ferraria. Okrenuo se za 360°, a iz guma su izlazili bijeli oblaci dima. Jones je morao snažno kočiti da izbjegne Ferraria. Ali Gilles je još jednom prikazao nevjerojatno umjeće u kontroliranju automobila i još jednom je izveo čudo i vratio se na stazu, ali sada na drugo mjesto.
No, kada je prolazio ciljnom ravninom, guma je odjednom pukla i činilo se da će Gilles završiti u ogradama zavoja Tarzan. Ipak, i ovaj put se uspio spasiti i nekako se zaustavio na zemlji uz stazu. Publika je ponovno poludjela od uzbuđenja i pljeskala toj nečuvenoj kontroli auta.
Ali, zabava je tek počinjala i svi su u nevjerici gledali ono što se dalje odvijalo. Gilles je podigao vizir kacige, pogledao unatrag, startao motor, ubacio u rikverc i vratio se na stazu. Očito je bilo da je njegov cilj stići do boxa na promjenu gume ali trebalo je proci još 4 kilometra. Osakaćeni Ferrari vozio je po Zandwortu, prednje desno kolo je bilo na trenutke u zraku tako da je Gilles povremeno, uz veliko iskrenje, vozio i na dva kotača.
Uskoro je vozio brzinom neoštećenih bolida ali ni čvrsti Ferrari nije mogao izdržati ovakvo kažnjavanje. Nakon pola kruga stražnje kolo se gotovo potpuno otkačilo i vuklo za Gillesom. Iskrilo se dok je Villeneuve vozio čas na tri, čas na dva kotača, jednom rukom kontrolirajući bolid a drugom mašući publici koja je oduševljeno gledala Gillesa znajući da im ovako nešto niti jedan drugi vozač ne može priuštiti.
Napokon se dovukao u box i ostao sjediti u kokpitu mašući mehaničarima da zamjene gumu. Vikao je: "Stavite jebenu gumu tamo! Pustite me natrag na stazu!" Napokon su ga uvjerili da izađe i pogleda štetu... Kasnije je bio kritiziran za divlju i opasnu vožnju no on je odgovorio: "Iz kokpita nisam mogao znati što točno nije u redu. Jedino što sam znao je da se još može micati. Znao sam da je nešto teško ošteceno, ali dok se bolid micao mislio sam da ima šanse za popravak. Za mene, dok se god bolid miče, ja ću ga voziti."
Gillesovi obožavatelji, među kojima i Enzo Ferrari, nakon te vožnje su ga uspoređivali s velikanima poput Alberta Ascarija, Bernda Rosemeyera i Tazia Nuvolarija koji je pobjedio vozeći na tri kotača.
VN Španjolske - Jarama 1981.
Ovo su djelovi iz Villeneuveove biografije Geralda Donaldsona.
U kvalifikacijama za VN Španjolske, Gilles je izborio sedmo mjesto i to zahvaljujući vožnji na samoj granici svog teško upravljivog Ferraria 126CK. "Kliže po čitavoj stazi bez imalo gripa. Mnogo puta sam pomislio da ću sigurno izletjeti ali ipak bi se nekako vratio - bolid prašta mnoge greške."
Problem sa Ferrariem je bio taj što je nevjerojatno brzo trošio gume; "Pazite me se prvih nekoliko krugova, ali nakon toga će gume biti uništene i to će biti to od mene." Kada su se upalila zelena svjetla, Gilles je izveo još jedan od svojih veličanstvenih startova i probio se na treće mjesto. Na kraju prvog kruga, priljepio se Reutemannu na rep i prestigao ga na kočenju i tako zauzeo drugo mjesto. Jones, na prvom mjestu, je već u 14-om krugu napravio prednost od 8 sekundi ali je svojom krivnjom izletio sa staze i vratio se tek na petnaesto mjesto.
Gilles je tako preuzeo vodstvo no Reutemann je bio vrlo blizu, nekoliko puta bok uz bok, ali nikada dovoljno do sa progura ispred.
Piquet i Andretti su se sudarili a Prost je izletio sa staze. Villeneuveov timski kolega, Didier Pironi, je otišao na promjenu guma i utrku završio na 15-om mjestu.
Reutemann je nastavio istraživati puteve kojima bi moga proći Gillesa dok se grupa iza njih malo promiješala. Laffite se probio na treće mjesto ispred Watsona, što se i očekivalo zbog najboljeg vremena ostvarenog na kvalifikacijama, i dao se u lov za vodećima jer je bio svjestan da ima auto za pobjedu. To je smatrao i Reutemann koji je vrebao Gillesa kao jastreb čekajući i najmanju njegovu pogrešku. Iskoristivši promet ispred Reutemanna sada su se probili Laffite i Watson.
Posljednjih 18 krugova prva petorica su kružila kao brzi teretni vlak; Ferrari kao lokomotiva sa vezanim vagonima Ligiera, McLarena, Williamsa i Lotusa.
Carlos Reutemann
Jacques Laffite
Ferrari, Ligier, McLaren, Williams i Lotus.
I dok su njegovi pratitelji vozili po zavojima baš kao da su na tračnicama, Villeneuveove istrošene gume još više otežale upravljanje na nečistoj stazi. Činilo se kao da njegov Ferrari pijano tetura kroz svaki od Jaraminih 16 zavoja, a onda kada bi snaga od 550 propetih konjića, pod njegovom desnom nogom, bila oslobođena, Ferrari bi pojurio na pravcu. Ta priča se stalno ponavljala; u zavojima bi mu se približili a na pravcu bi se Gilles riješio pritiska ali samo do slijedećeg zavoja.
Tempo je bio frenetičan, atmosfera je bila naelektrizirana a vrućina je počela rasti kada su otpočeli posljednji krugovi.
Gilles je samo trebao izgubiti koncentraciju, promašiti brzinu ili proklizati milimetar da od pobjednika u trenutku postane gubitnik. Svako malo bi Ligier stigao skroz uz bok Ferrariu, a da se na njih obojicu popnu prijetili su McLaren, Williams i Lotus.
U posljednjem krugu Gilles se odupro i zadnjem očajničkom pokušaju Laffitea i cilj je prešao za 1 sat 46 minuta i 35.01 sekundi a ostali u treptaj oka: Laffite 0.22 sekunde nakon, Watson 0.36 sekunde iza Laffitea, 0.43 sekunde iza Reutemann a De Angelis 0.23 sekunde kasnije. Prva petorica su bila unutar 1.24 sekundi i samo je jedna utrka u povijesti priuštila zgusnutiju prvu petorku - Monza 1971.
Ferrari, Ligier, McLaren, Williams
John Watson
Elio De Angelis
"Jednom je Gilles izašao sa staze sa sva četiri kotača - ali vratio se! Ne znam kako - ali vratio se." Rekao je Reutemann.
"Iskreno, mislim da je to bila najbolja vožnja koju sam ikada vidio." bile su riječi Gordona Murraya Brabhamovog dizajnera. "Ta šasija je užasna, daleko najgora. Njegova vožnja je bila nevjerojatna. Odvesti takav bolid 80 krugova bez porgreške je postignuće. Ali učiniti to kad si u vodstvu i pod stalnim pritiskom je nezamislivo!"
Na podiju je iscrpljenog pobjednika okrunio i čestitao mu španjolski kralj Juan Carlos. Kasnije, Reutemanna su čuli kako govori "Bilo je ludo. Kao vlak." A Gilles se smijući složio "Bilo mi je neugodno zbog toga. U biti, nisam mogao shvatiti zašto me ne preteknu - mislim, trojica od njih četvero su bila brža na kvalifikacijama! Svo vrijeme sam mislio da mogu kružiti oko mene ako požele... Laffiteov auto je bar za 2 sekunde brži po krugu. Bilo mi je stvarno, stvarno teško i morao sam koristiti svaku priliku. I nikada nisam popuštao. To je bila najbolja utrka u mom životu!"
VN San Marina - Imola, 1982.
VN San Marina 1982. je bila posljednja utrka Gillesa Villeneuvea. Ovo su djelovi poglavlja "Season of Turmoil" iz knjige "Chasing the title" Nigela Roebucka i poglavlja "Time runs out" iz Villeneuveove biografije Geralda Donaldsona.
Ususret utrci u Imoli, na istoj stazi su održana testiranja. Nekoliko timova je testiralo istog dana, no Ferrariji su bili najbrži. Gilles je 20.000 navijača poslao kući sretne sa svojim patentiranim okretanjem od 360 stupnjeva ispred boksova na kraju testiranja.
Gillesov Ferrari broj 27 je uvijek dobivao posebnu podršku kad god bi se pojavio na stazi. Van bolida uvijek je bio okružen mnoštvom navijača. Osim uobičajenog mnoštva transparenata "Forza Gilles" i "Viva Villeneuve" bio je i jedan vrlo veliki natpis "DIO PERDONA... GILLES NO" - Bog prašta, Gilles ne... slogan koji je predvidio ono što će se dogoditi na utrci....
Unatoč velikoj podršci domaće publike, Ferrariji nisu mogli konkurirati Renaultima u kvalifikacijama. Arnoux je bio na pole positionu sa vremenom 1.29.765, Prost drugi sa zaostatkom od pola sekunde. Gillesovo vrijeme 1.30.717 je bilo dovoljno za treće mjesto dok je četvrti bio njgov timski kolega Didier Pironi sa vremenom 1.32.020.
Aronux je s lakoćom poveo utrku dok su Villeneuve i Pironi, već u prvom krugu, s lakoćom pretekli Prosta koji je morao odustati u sedmom krugu zbog tehničkih problema. U 27. krugu je Gilles pretekao Arnouxa ali je uspio ostati u vodstvu samo 4 kruga jer je Arnoux vratio vodstvo. Nekoliko krugova poslije je Pironi pretekao Gillesa ali Villeneuve je ubrzo vratio drugo mjesto i trojica vodecih su bila zgusnuti u manje od jedne sekunde sve do trenutka kada je Renualt u 44. krugu eksplodirao i ostavio dva Ferraria u vodstvu. Nastala je erupcija oduševljenja horde navijača koji su ponovno mogli vidjeti svog idola u Ferrariu sa brojem 27 - Villeneuvea, koji je sigurno kročio ka svojoj novoj pobjedi.
Kako su u tom trenutku stvari stajale, pobjeda je trebala biti Gillesova, jer u Ferrariu je oduvijek postojala odredba da ako se dva crvena bolida nađu u vodstvu, onaj koji je u tom trenutku prvi mora pobjediti. Villeneuve se uvijek držao tih pravila a najpoznatiji i najbolji dokaz je utrka iz Monze 1979. kad se vozio iza timskog kolege Jody Schecktera, znajući ako ga pretekne da će vjerojatno pobjediti ne samo u utrci nego i u čitavom prvenstvu.
Pironi je bio čovjek drugačijeg kova. Ipak, njihov odnos je bio dobar i profesionalan. Villeneuve, koji je živio po načelu da čovjeku uvijek treba vjerovati dok ne dobiješ razlog za suprotno, je vjerovao da mu je Pironi prijatelj.
Malo prije utrke u Imoli Didier Pironi se oženio ali Gilles i njegova žena nisu bili pozvani. Bilo mu je to cudno i spomenuo je to ženi za vrijeme treninga u Imoli ali ona nije bila iznenađena jer nikada nije vjerovala Pironiu.
Dva kruga poslije Pironi je pretekao Gillesa ali se ovaj ubrzo s lakoćom vratio u vodstvo. Navijači su voljeli tu borbu i činilo se da Ferrari želi još malo zabaviti domaću publiku. U tom trenutku Gillesu je pokazana tabla sa natpisom "SLOW" i on je odmah usporio i krugovi su pali na 2 sekunde sporija vremena od dotadašnjih da bi se sačuvalo gorivo jer su testiranja pokazala da bi se lako moglo dogoditi da pri kraju ove žedne utrke bolidi ostanu bez goriva.
Ovo se nastavilo do završnih krugova utrke. Kad bi Villeneuve bio u vodstvu vremena krugova bi bila oko 1m 38s a kad bi Pironi vodio vozilo bi se 1m 35s po krugu! Gilles je tada samo brinuo zbog goriva, smatrajući da Didier samo zabavlja publiku - "Mislio sam da je to vrlo glupo - ništa više".
U predposljednjem 59-om krugu utrke, Pironi je popustio gas na ulazu u zavoj Tosa i Villeneuve ga je pretekao, kako je on smatrao posljednji put. "Čak i u tom trenutku sam smatrao da je pošten i da će poštovati timske odredbe. Kasno se sjetio, ali nema veze." "Ušao sam u taj posljednji krug tako lagano da ne možete vjerovati, još uvijek vrlo zabrinut za količinu goriva; do zavoja Tosa sam gotovo jedrio..." Ali na posljednjem mjestu za pretjecanje Pironi se provukao pokraj Gillesa, i tek tada je Gilles shvatio da je prevaren. "Nikada nisam na to niti pomislio" - rekao je. "Glup sam bio, zar ne?"
Villeneuve je ušao u box uz veliku buku motora zbog maksimalnog broja okretaja i uz strašan dim guma, uništavajući svoj bolid. Izašao je iz bolida, vidno uznemiren, pogledao prema Pironiju i izustio jednu riječ - englesku, od četiri slova - i nakon kratkog i razočaranog pojavljianja na podiju žurno otišao do obližnjeg parka gdje ga je čekao njegov helikopter. "Otišao sam, jer da sam ostao pale bi teške riječi" - rekao je.
Među onima što su se pridružili Gillesu na letu, bio je Jackie Stewart. "Nikad ga nisam vidio tako ljutoga" - rekao je Stewart. "Rekao mi je da je njegova želja srušiti moj rekord najvećeg broja pobjeda, i ova pobjeda mu je ukradena. Bio je zaprepašten. Kod Gillesa je uvijek bila prisutna ta nevinost, kod njega nije postojala ni najmanje količina zlobnosti, i nije moga vjerovati što se dogodilo. Grozno je što su posljednji dani njegova života bili tako mučni i razočarani."
Isto je mogao primjetiti i Gillesov prijatelj i novinar Nigel Roebuck koji Villeneuvea do tada nije vidio tako uznemirenog. Nije želio više ikada progovoriti riječ s Pironijem. "Objavio sam rat. Apsolutni rat."
"Završiti drugi je jedno - bio bi ljut na sebe jer nisam bio dovoljno brz da me je pobjedio. Ali završiti drugi jer ti je kreten ukrao..." Dvoličnost Villeneuve nije mogao probaviti. Kao što je Stewart rekao, ono što je Gillesu bilo važno su bile pobjede - to, i biti poznat kao najbrži vozač na svijetu. Za njega je bilo vrlo uvredljivo da je netko mislio da je pobjeđen u ravnopravnoj borbi.
"Ljudi su, čini se, mislili da smo imali najveću bitku u životu! Isuse Kriste, kvalificirao sam se sa sekudnom i pol brže od njega! Mislim da sam dokazao da, u jednakim bolidima, ako želim da je netko iza mene... pa, mislim da će taj netko i ostati iza mene..."
"I što sada? U Belgiji, ako se ponovi Imola, budemo prvi i drugi, sa kritičnom količinom goriva, onda bi, pretpostavljam, oboijica trebali ostat bez goriva? Ponašat ću se prema njemu kao da je u Williamsu ili Brabhamu. Napravit ću što sam trebao napraviti i u Imoli."
== Vanjske poveznice ==
* [http://www.sempregilles.com Gilles Villeneuve]
{{Mrva-biog-F1}}
| 