Janjičari: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
mNema sažetka uređivanja |
m mali popravak |
||
Redak 1:
'''Janjičari''' (Iz turskog يڭيچرى yeniçeri što znači "novi vojnik", grčki: Γενίτσαροι, talijanski: Giannizzeri, albanski: Jeniçer, madžarski: Janicsár, bošnjački: Janjičari, slovenski: Janičarji, rumunjski: Ieniceri, ruski: Янычары, srpski: Јањичари, Janjičari, makedonski: Јаничари, ukrajinski: Яничари, bugarski: Еничари, poljski: Janczarzy) su bili elitne pješadijske postrojbe koje su tvorile osobnu gardu i osnov vojske Sultana Otomanskog carstva. Ovaj vid vojske stvoren je 1383 tijekom vladavine Sultana Murada I. Sultan Mahmud II je 1826. godine rasformirao ovaj vid postrojbi. janjičari su bili profesionalni vojnici [[pješaštvo|pješaci]] [[Osmansko Carstvo|Osmanskog Carstva]], naoružani isprva lukom i strijelom, a kasnije tijekom [[15. stoljeće|15. st]]. sve više vatrenim oružjem. Općenito se smatra da je taj proces završen sredinom [[16. stoljeće|16. st]]. Janjičarske postrojbe sastoje se od tri divizije ([[džemaat]]). Gotovo dvije trećine tih postrojbi (oko 20 000 ljudi), činili su vojnici janičari ([[askeri yeni-sari]]). Oni su bili udarna snaga vojske i činili su čvrsti centar na bojišnici. Svaki od njih bio je pažljivo odabran između mnoštva dječaka koji su u okupiranim zemljama sakupljani kao “ danak u krvi” ([[devširme]]). Veliki gradovi, otoci, priobalna područja, Židovi i obitelji s jednim djetetom bili su oslobođeni te obveze. To je bio okrutni način novačenja otimajući dječake u dobi od 10 godina i odvodeći ih u [[Carigrad]] na krutu i asketsku izobrazbu za profesionalne vojnike.
Danak u krvi ima svoje uporište u povijesti srednjeg vijeka. [[Bizant]] je u [[11. stoljeće|11. st.]] uzimao svakog petog dječaka s područja [[Balkan]]a pod njegovom upravom. U egipatskom sultanatu su u [[12. stoljeće|12. st.]] uzimali mlade robove s [[Krim]]a i iz centralne Azije i odgajali ih u ratničku kastu [[mameluci|mameluk]]a. Oni su se kasnije oteli kontroli i zavladali cijelim [[Egipat|Egiptom]]. Veliki broj janjičara bio je hrvatskog roda i krvi. Kršćanske zajednice su s užasom gledale kako im mlade sinove odvode [[kadi askeri]] da bi se ponovno vratili kao ubojice svoga naroda. No slika nije bila samo jednostrana, mnogi su s nadom gledali za svojim sinovima koji su se vjerojatno spasili smrti od gladi i bijede, a za najveći dio pučanstva tadašnjeg Otomanskog carstva to je bio jedini način da im se djeca školuju, posebno za [[Muslimani|Muslimane]]. Ipak, većinu dječaka činili su mladi [[kršćani]] iz svih dijelova carstva. Zvali su ih “sultanovi robovi”.
| |||