Revolucija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Nema sažetka uređivanja
Redak 1:
[[Datoteka:Eugène Delacroix - La liberté guidant le peuple.jpg|thumb|350px|upright|right|Eugène Delacroix - Sloboda vodi narod]]
'''Revolucija''' ([[latinskijeziklatinski jezik|lat.]] revolutio, “preokret“) je temeljita promjena moći ili organizacijskih struktura koja se događa u vrlo kratkom razdoblju. [[Aristotel]] je opisao dvije vrste političkih revolucija:
# Potpuna promjena iz jednog sustava u drugi
# Izmjena trenutnog sustava<ref>Aristotle, ''The Politics'' V,http://classics.mit.edu/Aristotle/politics.5.five.html accessed 2013/4/24</ref>
Redak 62:
Od kasnih 1980-ih nova istraživanja učenjaka su počela preispitivati dominaciju teorija treće generacije. Stare teorije su također bile upitne zbog revolucionarnih događaja koje nisu mogle jednostavno objasniti. [[Iranska revolucija]] i [[Nikaragvanska revolucija]] iz 1979. godine, [[Revolucija narodne moći]] na Filipinima 1986. godine i [[Revolucije 1989.|Jesen naroda]] 1989. godine u Europi su imale više-klasne koalicije koje su svrgnule naizgled moćne režime popularnim demonstracijama i masovnim štrajkovima u nenasilnim revolucijama.<br />
 
Definicija revolucije kao ponajčešće Europske i nasilne, države protiv naroda, više nije bila dovoljna. Proučavanje revolucija je zbog toga evoluiralo u tri smjera, ponajprije, neka istraživanja su pridavala prethodne ili obnovljene strukturalističke teorije revolucija događajima koje nisu analizirane, ponajviše europskim sukobima. Drugo, učenjaciznanstvenice revolucija suu pozivali na veću pažnju na svjesne djelatnosti u obliku ideologije i kulture u oblikovanju revolucionarnog uključivanja i ciljeva. Treće, analitičari revolucija i društvenih pokreta su shvatili da te pojave imaju jako puno zajedničkog te u „četvrtoj generaciji“ o spornim politikama se razvila u pokušajima objedinjavanja uvida proučavanja društvenih pokreta i revolucija nadajući se razumijevanju obje pojave. Revolucijama se također pristupalo iz antropološke perspektive. Crtež na Victor Turner's tekstu o ritualima i predstavama, Bjorn Thomassen<ref>Thomassen, Bjorn (2012). "Toward an anthropology of political revolutions". Comparative Studies in Society and History 54 (3): 679–706.</ref> se složio da revolucije se mogu razumjeti kao „granični“ trenutci: moderne političke revolucije u mnogočemu nalikuj ritualima i stoga se mogu proučavati unutar procesnog pristupa. Ovo neće podrazumijevati samo fokus na političko ponašanje „odozdo“, već također da bi se prepoznali trenutci kada su „visoko i nisko“ relativni, učinjeni nebitnima ili potkopani te kada se mikro i makro nivoi stapajurazinestapaju zajedno u kritično zajedništvo.<br />
 
Dok revolucije obuhvaćaju događaje od relativno mirnih revolucija koje su zbacile komunističke režime do nasilne islamske revolucije u Afganistanu, one uključuju [[Državni udar|državne udar]]e, [[Građanski rat|građanske ratove]], revolucije i pobune koje ne pokušavaju preobraziti institucije i niti opravdavaju vlasti (kao Józef Piłsudskiovim [[svibanjski prevrat]] iz 1926. godine ili [[američki građanski rat]]), također kao i mirne tranzicije u demokraciju kroz institucionalne dogovore kao što su [[Plebiscit|plebisciti]] ili [[Demokracija|slobodni izbori]], kao u Španjolskoj nakon smrti [[Francisco Franco|Francisco Franco]]a.<ref> Jack Goldstone, "Towards a Fourth Generation of Revolutionary Theory", Annual Review of Political Science 4, 2001:139-87</ref>