Koloman: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
|||
Redak 14:
== Biografija ==
Koloman je u Ugarskoj došao na vlast 1095. godine. Bio je nećak kralja [[Ladislav I. Sveti|Ladislava I. Svetog]], a sin Ladislavova brata [[Gejza I.|Gejze I.]], koji je Ugarskom kraljevao od 1074. do 1077. godine. Jedna od njegovih sestrični, Ladislavova kćer princeza Piroška, postala je kasnije bizantska [[Irena Ugarska|carica Iren]]<nowiki/>a. Imajući u vidu Kolomanovu promišljenost, Ladislav ga je odredio za svog nasljednika, zaobišavši kao očitog kandidata za prijestol Kolomanova starijeg brata [[Almoš]]a, kojeg je ranije bio postavio za ''kralja Hrvatske'', nakon što je zauzeo Slavoniju u [[Dinastički rat u Hrvatskoj 1091.-1105.|ratu za hrvatsko prijestolje]] i odabrao za budućeg kralja Ugarske. Neki kažu da je Koloman bio prava rugoba: razrok, hrom i grbav. Drugi opet hvale njegove duhovne vrline i kažu da je bio pismen, uljudan, obrazovan i poduzetna duha. Oponašao je u svemu svoga strica i nastojao po pravu nasljedstva zauzeti Hrvatsku.
Oženio je princezu Feliciju. Brak je bio sklopljen posredovanjem pape, a mlada je bila kći sicilskog [[grof]]a [[Roger I.|Rogera I.]], inače odanog papinog pristaše. Tim je brakom kralj htio popraviti svoje odnose s papom [[Urban II.|Urbanom II.]], koji su bili narušeni za vladavine njegova strica. Naime, Ladislav nije dobio privolu pape za osnivanje [[Zagrebačka biskupija|Zagrebačke biskupije]] 1094. godine, pa se obratio [[protupapa|protupapi]] [[Klement III.|Klementu III.]] Tako je Koloman osigurao privolu pape jer se spremao na pohod u Hrvatsku. Koloman se prvo pobrinuo da križarska vojska, koja se kretala prema Carigradu pređe preko ugarskog teritorija. Potom se počeo pripremati da pokori Hrvatsku.
Redak 24:
Kralj se tada umješao u ruske poslove. Koloman je na poziv kijevskog velikog kneza [[Svjatopolk]]a prešao [[Karpati|Karpate]] i opsjeo Prezmysl 1099. godine. Gradu je u pomoć pritekao vladimirsko-volinjski knez David i [[Kumani]]. Mađarska vojska pretrpjela je težak poraz, a sam je Koloman jedva spasio živu glavu. Bojeći se da češki knez s kojim je bio u zavadi ne iskoristi taj poraz, odmah je s njim sklopio mir i savez. Vratio se u Ugarsku, preko koje je 1101. godine prošla još jedna križarska vojska. Tek 1102. godine mogao se posvetiti prilikama u Hrvatskoj.
Dok je Koloman bio zauzet u Hrvatskoj
===Koloman postaje hrvatski kralj===
Redak 36:
Kralj je gradovima zajamčio trajni mir, tj. pravni poredak i pravnu sigurnost, a bez da za to plaćaju posebni porez. Gradovi su sami mogli birati kneza i biskupa, a kralj ih jedino treba potvrditi. Potvrdio im je da mogu živjeti po dotadašnjim pravilima, i zakonima, te da ih slobodno mogu mijenjati. Time su stekli autonomiju pravosuđa. Kolomanu od prometa u luci pripadaju 2/3 prihoda, a 1/3 ide gradskom knezu. Biskupu prethodno od cijelokupne svote pripada 1/3. Kralj se obvezao da neće dopustiti da se stranci ni Mađari bez izričite privole građana nasele u grad, a oslobodio ih je i od zalaznine, tj gošćenja kralja i njegove pratnje kada bude došao u njihov grad, osim ako koji grad to sam prihvati. Građani su imali slobodu seljenja. Na kraju kralj dopušta onima kojima bi njegova vladavina postala preteška da sa svojom obitelji i imovinom slobodno odu gdje god to požele. Žitelji dalmatinskih gradova su bili sretni, što su nakon višegodišnjih borbi dočekali mirnije dane. Oni su slavili čas kad je "s Božjom milosti po Kolomanu vraćen mir i poredak na kopnu i na moru", te je sada svaki opet mogao ići za svojim poslom.
Time je Koloman završio osvajanje Hrvatske, nakon [[Dinastički rat u Hrvatskoj 1091.-1105.|rata koji je trajao 14 godina]].
1107. Boemund je napao Drač, no nakon godinu dana neuspjelog ratovanja morao je sklopiti mir. U međuvremenu je Koloman poslao hrvatske i ugarske čete, koje su napale Boemundove posjede u Italiji i pustošile ih tri mjeseca, te zauzeli [[Brindisi]] i [[Monopoli]].
| |||