Biskaja: razlika između inačica

 

==Povijest==

Biskaja je naseljena još od srednjega paleolitika, što potvrđuju i arheološki ostaci i slikarije po špiljama slike pronađene u brojnim špiljama.Rimska prisutnost imala jr malo utjecaja u regiji, a baskijski jezik i tradicija preživjeli su do današnjih dana.

Biskaja je identificirana u evidenciji iz srednjeg vijeka, kao ovisni teritorij kraljevstva Pamplone (XI st.). Koji je postao samostalan i konačno dio krune Kastilje. Prvi spomen imena Biskaje zabilježen je u donaciji samostanu Bickaga, koji se nalazi na RIA od Mundaka. Prema Antonu Erkoreki,<ref> Anton Erkoreka, Los Vikingos en Euskal Herria, Bilbao, 1995</ref> [[Vikinzi]] su imali trgovačku bazu tamo odakle su protjerani 825. godine.

U moderno doba, pokrajina postala veliki trgovački i industrijski prostor. Njegova glavna luka [[Bilbao]] uskoro je postala glavna Kastiljska vrata prema Europi. Kasnije, u 19. i 20. stoljeću, obilje rude željeza visoke kvalitete i nedostatak [[Feudalizam|feudalnih]] kasta ubrzali su industrijalizaciju.

===Paleolitik===

====Srednji Paleolitik====

Prvi dokazi o ljudskim naseljima ( neandertalci) u Biskaji se javljaju u ovom razdoblju prapovijesti . Musterijensko artefakti pronađeni su u tri mjesta u Biskaji : Benta Laperra (Karrantza), Kurtzia (Getxo) i Murua (Durangoaldea) .

====Kasni paleolitik====

[[Datoteka:Santimamine-Santimamiñe.JPG|minijatura|ulaz u špilju Santimamiñe, u Busturialdeu.]]

Chatelperronian kultura (obično se povezuje i s neandertalcima) može se naći u Santimamiñe špilji (Kortezubi).

Najvažnijim naseljima modernih ljudi (Homo sapiens) iz ovog razdoblja smatraju se:

 

Ovo razdoblje ( nazivano ponekad i mezolitsko) u Biskaji dominira Azilijanska kultura. Alati postaju manji i precizniji i , dok je lov ostaje, ribarstvo i skupljanje morskih plodova postaje sve važnije; postoje dokazi i o potrošnji šumskog voća. Santimamiñe je jedno od najvažnijih mjesta u tom razdoblju . Druge su Arenaza, Atxeta ( nedaleko od Santimamiñe ) , Lumentxa au blizini Urtiaga i Santa Catalina , zajedno s Bolinkoba i susjedna Silibranka.

===Neolitik===

===Kalkolitsko i brončano doba===

Dok naselja na otvorenom postaju česta kako je broj stanovnika rastao, oni su i dalje koristili špilje i prirodna skloništa u Biskaji u kalkolitsko i brončanog doba. Lov postaje manje važan kao izvor proteina, budući da su se ljudi oslanjali na ovce, koze i goveda. Metalni alati postaju sve češći, ali se koriste i oni kameni.

===Rimsko razdoblje===

Rimski geografi identificiraju dva plemena u području sada poznatom kao Biskaja : Caristii i Autrigones. Caristii su bili nastanjeni u nuklearnoj Biskaji, istočno od estuarija Bilbao, protežući se na sjevernu Arabu i neka područja Gipuzkoe, do rijeke Deba. Autrigones su bili nastanjeni u najzapadnijem dijelu Biskaje i Arabe, šireći se na područja Kantabrije, Burgosa i La Rioje. Na osnovu toponimije, povijesnih i arheoloških dokaza, smatra se da su ova plemena govorila baskijski jezik. <ref> http://gara.naiz.info/idatzia/20060616/art169077.php </ref>Granice biskajskog dijalekta baskijskog izlgeda se poklapaju s Caristianskim teritorijem, uz iznimku područja koja su izgubila stari jezik.

U kasnom rimskom razdoblju, zajedno s ostatkom Baskije, Biskaja se izgleda pobunila protiv rimske dominacije i rastućeg feudalizma.

=== Srednji vijek ===

<!--

In the Early Middle Ages, the history of Biscay cannot be separated from that of the Basque Country as a whole. The area was de facto independent although Visigoths and Franks attempted to assert their domination from time to time. Encounters between the Visigoths and Basques usually led to defeat for the latter. The Visigoths established an outlying post at the later city of Vitoria to counter incursions and the migration of Basques from the coastal regions to the north.

In 905, Leonese chronicles define for the first time the Kingdom of Pamplona as including all the western Basque provinces, as well as the Rioja region. The territories that would later constitute Biscay were included in that state.

Monument to Lope García de Salazar (1399-1476), opposite one of his tower houses, in Portugalete.

The title to the lordship was inherited by Iñigo López's descendants until, by inheritance, in 1370 it passed to John I of Castile. It became one of the titles of the king of Castile. Since then it remained connected to the crown, first to that of Castile and then, from Carlos I, to that of Spain. It was conditioned on the lord swearing to defend and maintain the fuero (Biscayan laws, derived from Navarrese and Basque customary rights), which affirmed that the possessors of the sovereignty of the lordship were the Biscayans and that, at least in theory, they could refute the lord.

The lords and later the kings, came to swear the Statutes to the oak of Gernika, where the assembly of the Lordship sits.

U 905 , Leonese kronike definirati po prvi putKraljevine Pamploni što uključuje svim zapadnim Baskiji , kao i Rioja regiji . Područja koja će kasnije čine Biskajski su bili uključeni u to stanje .

Spomenik Lope García de Salazar (1399-1476) , nasuprot jednom od svojih kula kuća , u Portugalete .

In the modern ages commerce on took great importance, specially for the Port of Bilbao, to which the kings granted privileges in 1511 for trade with the ports of the Spanish Empire. Bilbao was already the main Castilian harbour, from where wool was shipped to Flanders, and other goods were imported.

In 1628, the separate territory of Durango was incorporated to Biscay. In the same century the so-called chartered municipalities west of Biscay were also incorporated in different dates, becoming another subdivision of Biscay: Encartaciones (Enkarterriak).

House where Carlist General Tomás de Zumalacárregui was hurt, and the Basilica of Begoña in 1846, after the Siege of Bilbao.

The coastal towns had a sizable fleet of their own, mostly dedicated to fishing and trade. Along with other Basque towns of Gipuzkoa and Labourd, they were largely responsible for the partial extinction of North Atlantic right whales in the Bay of Biscay and of the first unstable settlement by Europeans in Newfoundland. They signed separate treaties with other powers, particularly England.[citation needed]

After the Napoleonic wars, Biscay, along with the other Basque provinces, were threatened to have their self-rule cut by the now Liberal Spanish Cortes. Together with opposing factions that supported different parties for the throne, this desire to maintain foral rights contributed to the successive Carlist Wars. The Biscayan government and other Basque provinces supported Carlos V, who represented an autocratic monarch who would preserve tradition.

Many of the towns though, notably Bilbao, were aligned with the Liberal government of Madrid. In the end, with victory by anti-Carlists, the wars resulted in successive cuts of the wide autonomy of Biscay and the other provinces.

In the 1850s extensive prime quality iron resources were discovered in Biscay. This brought much foreign investment mainly from England and France. Development of these resources led to greater industrialization, which made Biscay one of Spain's richest provinces. Together with the industrialisation, important bourgeois families, such as Ybarra, Chávarri and Lezama-Leguizamón, developed from the new sources of wealth. The great industrial (Iberdrola, Altos Hornos de Vizcaya) and financial (Banco Bilbao Vizcaya Argentaria- BBVA) groups were created.

 

Kuća u kojoj je ozlijeđen popis automobila General Tomás de Zumalacárregui , ibazilika Begoña 1846 , nakon opsade Bilbao .

Obalni gradovi imali poveliki flotu vlastitu , uglavnom posvećen ribolovu i trgovine . Zajedno s drugim baskijskih gradova Gipuzkoa i Labourd , oni su u velikoj mjeri odgovoran za djelomično izumiranje sjevernog Atlantika pravo kitova u Biskajski zaljev i prve nestabilne naseljavanja Europljana u Newfoundlandu . Oni su potpisali zasebne ugovore s drugim silama , osobito u Engleskoj . [ Uredi]

U suvremeno doba trgovine na uzeo veliku važnost, posebno za Luku Bilbao , na kojoj su kraljevi odobriti povlastice u 1511 za trgovinu s lukama španjolskog carstva . Bilbao je već bioglavni Kastiljanski luka , odakle vuna se dostavljaju u Flandriji, a druga roba uvezena.

U 1628 ,zasebni teritorij Durango je registriran na Biskajski. U istom stoljeću takozvani iznajmljuje općine zapadno Biskajski također su uključene u različite datume , postaju još jedna podjela Biskajski : Encartaciones (Enkarterriak).

Kuća u kojoj je ozlijeđen popis automobila General Tomás de Zumalacárregui , ibazilika Begoña 1846 , nakon opsade Bilbao .

Obalni gradovi imali poveliki flotu vlastitu , uglavnom posvećen ribolovu i trgovine . Zajedno s drugim baskijskih gradova Gipuzkoa i Labourd , oni su u velikoj mjeri odgovoran za djelomično izumiranje sjevernog Atlantika pravo kitova u Biskajski zaljev i prve nestabilne naseljavanja Europljana u Newfoundlandu . Oni su potpisali zasebne ugovore s drugim silama , osobito u Engleskoj . [ Uredi]

Nakon Napoleonskih ratova , Biskaja , zajedno s drugim Baskiji , su zaprijetili da će imati svoje samouprave smanjiti za sada Liberalne španjolski Cortes . Zajedno s suprotstavljene stranke koje podržava različite stranke za prijestolje , ta želja da se zadrži foral prava pridonio uzastopnih popis automobila ratova . Biscayan Vlada i ostali Baskiji podržan Carlos V , koji je zastupao autokratskog monarha koji će očuvati tradiciju.

Mnogi od gradova ipak, prije svega Bilbao , usklađen je s liberalnom vladom u Madridu . Na kraju , s pobjedom anti- Carlists , ratovi rezultiralo uzastopnih rezova u širokom autonomijom Biskajski i drugim pokrajinama.

U 1850 opsežna premijera kvalitete željeza resursi su bili otkriveni u Biskajski . To donio mnogo stranih ulaganja , uglavnom iz Engleske i Francuske . Razvoj tih resursa dovelo do veće industrijalizacije , koji je napravio Biscay jednu od Španjolske najbogatijih pokrajina . Zajedno s industrijalizacijom , važne građanske obitelji, kao što su Ybarra , Chávarri i Lezama - Leguizamón , razvio iz novih izvora bogatstva . Velika industrijska ( Iberdrola , Altos Hornos de Vizcaya ) i financijski ( Banco Bilbao Vizcaya Argentaria - BBVA ) grupe su stvorili .

-->

Glavna geografska obilježja pokrajini su :

Južni visoki planinski masivi, dio baskijskog gorja, koje čine trajnu prepreku sa prijevojima nižim od 600 m AMSL, čine podjelu voda atlantski i sredozemni slijev. Ovi rasponi su podijeljeni od zapada prema istoku u Ordunte ( Zalama , 1390 m ) , Salbada ( 1100 m ) , Gorbea ( 1481 m ) i Urkiola ( Anboto , 1331 m ) .

 

Srednišnji dio koji zauzimaju glavne doline rijeka: Nervion, Ibaizabal i Kadagua. Kadagua teče od zapada prema istoku iz Orduntea, Nervion s juga na sjever od Orduña a Ibaizabal od istoka prema zapadu od Urkiole. Rijeka Arratia teče prema sjeveru od Gorbea i pridružuje se Ibaizabalu. Svaka dolina je odvojena planinama kao Ganekogorta (998m). Ostale planine, kao Oiz, odvajaju glavne doline od sjevernih dolina. Sjeverne rijeke su: Artibai, Lea, Oka i Butron.

{{Povijesne baskijske pokrajine}}

{{mrva-zemlj}}

== Izvori ==

{{Izvori}}

[[Kategorija:Zemljopis Španjolske]]