Povijest astronomije: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
nastavio Povijest astronomije |
nastavio Povijest astronomije |
||
Redak 147:
[[Datoteka:Lspn comet halley.jpg|mini|desno|200px|[[Halleyev komet]] 8. ožujka 1986.]]
[[Datoteka:M42filip.jpg|mini|desno|200px|[[Maglica]] [[Messier 42]], poznata i pod imenom '''Orionova maglica'''.]]
[[Datoteka:Paralaksa1.png|mini|desno|200px|Metoda [[paralaksa|paralakse]] za mjerenje udaljenosti do [[zvijezda]], [[planet]]a ili [[Mjesec]]a.]]
=== Christiaan Huygens ===
[[Christiaan Huygens]] (1629. - 1695.) je otkrio 1655. [[Saturn]]ov mjesec [[Titan (mjesec)|Titan]], te utvrdio postojanje Saturnovog prstena. Osim toga konstruirao je 1656. [[Sat (instrument)|sat s njihalom]]. U svojim radovima razvijao je [[kinematika|kinematiku]] i [[val]]nu teoriju [[svjetlost]]i.
Line 172 ⟶ 173:
=== William Herschel ===
Više tisuća [[maglica]] opazio je i zabilježio [[William Herschel]] (1738. - 1822.), koji je svojim otkrićima i širinom pogleda na događaje u svemiru, dao osobni pečat drugoj polovici 18. stoljeća. Gradio je teleskope reflektore, od kojih je najveći imao [[objektiv]] od 122 [[metar|cm]]. Godine 1781. otkrio je novi planet, [[Uran]]. Istraživao je [[dvojne zvijezde]], a 1783. ustanovio je da se Sunce giba u smjeru [[Herkul (zviježđe)|zviježđa Herkula]] ('''apeks Sunca'''). Prebrojavanjem zvijezda i metodom uzoraka utvrdio je da se Sunce nalazi u središtu golemog kotača ili diska. Promjer kotača je procijenio na 5 900 [[Svjetlosna godina|svjetlosnih godina]], a debljinu na 1 000 svjetlosnih godina. Uočio je da se u području [[Škorpion (zviježđe)|Škorpiona]], [[Mliječni Put]] dijeli u dva kraka.
=== Određivanje udaljenosti Mjeseca i Sunca ===
Udaljenost predmeta koji se mogu promatrati iz dva različita položaja određuju se [[triangulacija|triangulacijom]] ili mjerenjem [[trokut]]a kojemu je jedna stranica tražena udaljenost. Uz pomoć matematičkih izraza za kosokutan trokut može se nakon mjerenja izračunati vrijednost udaljenosti. Ista metoda, primjenjena u astronomiji, naziva se metodom [[paralaksa|paralakse]]. Ako se promatra nebesko tijelo, recimo [[Mjesec]] ([[planet]]i ili bliska [[zvijezda]]), s krajeva Zemljine putanje oko Sunca 1 i 2 (vidi sliku desno), tada će se Mjesec uočiti na 2 mjesta među zvijezdama na nebu, doći će do promjene ili paralakse. No za razliku od triangulacije na Zemlji, gdje se mjere kutovi uz [[Geodetsko mjerenje|geodetsku bazu]], astronom izravno određuje kut paralakse ''p'' kao onaj [[kut]] za koji se nebesko tijelo pomakne na pozadini koju tvore daleke zvijezde, mjeri se izravno kut na [[nebeska sfera|nebeskoj sferi]]. Kada je geodetska baza smještena na Zemlji, kut paralakse zove se '''dnevnom paralaksom'''. Naziv potječe otuda što jedan promatrač može u toku dana, zbog [[Zemljina rotacija|Zemljine vrtnje]], da zagleda [[nebesko tijelo]] iz različitih smjerova. Ujedno, dnevna je paralaksa dokaz Zemljine vrtnje oko svoje osi. Ako se centar Mjeseca promatra tako kao da se promatrači nalaze na krajevima duljine jednake polumjeru Zemljina [[ekvator]]a, pri čemu je [[Mjesec]] u [[obzor]]u (horizontu) jednom od promatrača, tada se kut paralakse ''p'' naziva '''horizontska ekvatorska paralaksa'''. Tom je paralaksom jednoznačno određena udaljenost centra Mjeseca od centra Zemlje. Kod srednje udaljenosti Mjeseca od Zemlje paralaksa iznosi 57 [[Stupanj (kut)|']]. Točnost mjerenja metodom paralakse opada s udaljenošću nebeskog tijela. Metodom paralakse udaljenost [[Sunce|Sunca]] ne može se izravno izmjeriti. Da bi se stoga odredila njegova udaljenost, paralaktički se mjeri udaljenost nekog planeta u trenutku njegove najmanje udaljenosti i primjenjuje se poznati odnos između veličina staza planeta i Zemlje.
== Izvori ==
| |||